Devetero ljudi, jedan san i zajednička hrabrost za novi početak povezali su dvije zemlje, Njemačku i Hrvatsku i dva grada – njemački Tübingen i hrvatsku Rijeku, odnosno Opatiju i njezino pitoreskno zaleđe, mjesto Veprinac.

Što je motiviralo tri generacije da spakiraju svoje stvari i s tri kamiona prevale oko 800 kilometara i presele život iz njemačkog sveučilišnog grada na učkarske obronke, »dva prsta do neba« ispričao nam je idejni začetnik ovog »životnog projekta«, Oliver Androšević, Hrvat rođen 1999. godine u Njemačkoj.

– Život je prekratak da bismo ga provodili daleko od svojih najdražih, a život u Njemačkoj postaje upravo takav – radi se gotovo cijele dane i vrlo malo vremena ostaje za ono najljepše, druženje u krugu obitelji.

Već sam se duže vrijeme želio preseliti u Hrvatsku i to promijeniti, a rezultat dobro isplanirane akcije je ono u čemu danas uživamo. U kući koju smo uzeli u dugoročni najam u Veprincu, u zajedničkom domaćinstvu nas je sada devetero i premda ovakav način života može biti zahtjevan, mogu reći da smo jako zadovoljni – uveo nas je u pozadinu ove priče koja uključuje veliku dozu odvažnosti simpatični Oliver.

Sloboda i vrijeme

Nadovezale su se njegova supruga Florine i njezina sestra Josephine koje zasad još ne govore hrvatski premda razumiju puno riječi, no uz njemački se jako dobro služe i engleskim jezikom.

– Ponekad u životu dođe trenutak kada se moramo zapitati: jesmo li zaista tamo gdje želimo biti? Za nas kao obitelj odgovor je s vremenom postao jasan – nismo željeli samo sanjati, nego smo pronašli hrabrost da aktivno oblikujemo svoj život.

Željeli smo život s više slobode, više zajedničkog vremena i više kvalitete za nas i našu djecu. Mi smo dvije sestre, Florine i Josephine, zajedno s našom majkom Elkom, našim supruzima i naše četvero djece u dobi od dvije, tri, četiri i jedanaest godina.

Zajedno smo napravili veliki korak i napustili Njemačku kako bismo u Hrvatskoj započeli novo životno poglavlje. Devetero ljudi, tri generacije i jedan zajednički san krenuli su na ovaj put – ispričale su dvije sestre, rođene Njemice, Florine Androšević i Josephine Hennig.

Voljele su Hrvatsku još i prije samog preseljenja na Kvarner.

– Naša povezanost s Hrvatskom, međutim, nije započela tek kroz brak Florine i Olivera. Još od djetinjstva smo, zajedno s našom majkom, provodile mnoge ljeta na prekrasnom otoku Braču.

Hrvatska je za nas uvijek bila mjesto ispunjeno posebnim uspomenama, toplinom i životnom radošću. Ovdje smo doživjele bezbroj trenutaka koji nas i danas prate.

Zato odluka o preseljenju nije bila skok u nepoznato, već povratak na mjesto koje je oduvijek imalo posebno mjesto u našim srcima. Kroz Olivera, koji je Hrvat, upoznale smo njegovu domovinu iz jedne potpuno nove perspektive.

Svojom ljubavlju prema ovoj zemlji dočarao nam je osjećaj koliko Hrvatska nudi mogućnosti, kao i srdačnost i kvalitetu života. Ono što je u početku bila samo ideja, s vremenom je postalo zajednički san, a zatim i odluka da izgradimo potpuno novi život.

U Njemačkoj smo već završile svoje edukacije, certifikate i brojne stručne obuke u području ljepote. Zato je za nas bilo jasno: svoju strast želimo pretvoriti u posao i ostvariti se u Hrvatskoj.

Uz mnogo rada, planiranja, ustrajnosti i ljubavi izgradile smo vlastiti beauty salon. Naš salon Vječna Linija nalazi se u Rijeci. Sam naziv znači »vječna linija« – i upravo ta simbolika savršeno opisuje našu priču.

Radi se o vezi koja ostaje: vezi između generacija, ljudi, naše prošlosti i naše nove budućnosti. Naši korijeni, iskustva i ljubav prema Hrvatskoj čine jednu liniju koja nas je dovela upravo ovdje.

Za nas Vječna Linija nije samo radno mjesto. Naš salon je ostvarenje velikog sna i simbol onoga što je moguće kada čovjek ima hrabrosti krenuti novim putem.

Kroz preciznost, kvalitetu i puno ljubavi prema detaljima želimo stvoriti mjesto gdje se ljudi osjećaju dobrodošlo i gdje se rado vraćaju – posvjedočile su Florine i Josephine.

Obiteljsko zajedništvo

Nakon godinu dana temeljitih priprema, Florine i Josephine 1. kolovoza otvaraju svoj salon za uljepšavanje u Rijeci.

– Danas živimo iznad Opatije u našem novom domu i zahvalne smo na prilici koju smo same sebi dale. Posebno nam je važna povezanost i zajedništvo naše obitelji.

Trenutačno živimo nas devetero u jednom kućanstvu – nešto što je moguće samo zato što svatko od nas pokazuje razumijevanje, poštovanje, strpljenje i odgovornost.

Svaka osoba u našoj obitelji ima važnu ulogu i doprinosi tome da ovaj poseban način života funkcionira. Još ne znamo što će nam budućnost donijeti. Možda će nastati novi poslovni projekti, možda će se otvoriti neke nove mogućnosti u drugim područjima.

Želimo ostati otvorene za ono što dolazi i svoju budućnost graditi korak po korak. Ono što već danas znamo jest da najveći uspjeh nije samo naš salon. Najveći uspjeh je hrabrost koju smo pronašle da napravimo ovaj korak.

Svojoj djeci želimo pokazati da se snovi mogu ostvariti kada smo spremni za njih raditi, preuzeti odgovornost i ponekad napustiti sigurnu zonu. Želimo im pružiti dom u kojem su obitelj, sloboda i zajedništvo na prvom mjestu.

Hrvatska za nas danas nije samo novo mjesto stanovanja. Ona je mjesto gdje gradimo svoju budućnost, stvaramo nove uspomene i zajedno rastemo. Možda je ovo tek početak naše priče.

Ne znamo koja nas poglavlja još čekaju – ali vjerujemo da najljepše priče često nastaju upravo tamo gdje je povjerenje veće od straha – i gdje se jedan san pretvara u put blagoslovljen od Boga – zaključile su mlade majke, supruge i vlasnice novog kozmetičkog salona koji je specifičan po tome što se uz ostale usluge nudi i mogućnost tetoviranja.

Povratak korijenima

Oliver Androšević kaže da se želio vratiti svojim hrvatskim korijenima.

– Moji doma u Njemačkoj u početku to nisu mogli shvatiti. U Rijeci sam ranije i živio sa 17, 18 godina, kada sam se bavio nogometom, a zajedno s ocem Boškom sam vezan i uz Crikvenicu, odnosno Jadranovo.

Još i u vrijeme dok nismo imali djece, sa suprugom Florine želio sam se preseliti u Hrvatsku, negdje na more, no supruga je bila jako vezana uz svoju obitelj, uz svoju sestru Josephine pogotovo.

Godinama sam o toj mogućnosti intenzivno razmišljao, a kada se Njemačka počela mijenjati na način da je budućnost postajala sve neizvjesnija, sve se glasnije počelo razmatrati odluku o našem preseljenju.

Rekli smo puno puta »što nam je činiti«? I tako smo krajem 2024. godine supruga i ja odlučili da se »vidimo u budućnosti u Hrvatskoj, zajedno s naše dvoje djece«.

Moja se supruga koja je vrlo bliska sa sestrom jako bojala njezine reakcije, ali je sestrin odgovor, kada joj je otkrila planove bez da je odluku prespavala bio, onako iz srca »i mi ćemo se preseliti zajedno s vama«.

Sestra je to obećala sestri bez da je pitala supruga s kojim ima dvoje djece, a sve to se na kraju obistinilo i povrh svega nam se pridružila još i njihova majka Elke koja je rekla »ako se svi preselite, što ću sama u Njemačkoj, idem i ja s vama u Hrvatsku«.

I tako smo nas devetero krenuli u svoju avanturu života, prodali jednu kuću koju smo imali u Njemačkoj, a drugu iznajmili kako bismo imali određeni prihod.

Prvi dan proveden u Hrvatskoj nakon preseljenja bio nam je 1. travnja ove godine, ali smo već u proljeće 2025. u Rijeci u Scarpinoj ulici 3 iznajmili poslovni prostor kojega smo s puno ljubavi i pažnje prema detaljima uređivali sve do danas i od 1. kolovoza će biti na raspolaganju našim budućim klijentima.

Florine i Josephine će se baviti uređivanjem obrva, make up-om, ali i manjim tetovažama, kao i drugim kozmetičkim tretmanima, no bez uređivanja noktiju i masaže, a nudit ćemo i parfeme i kozmetiku jednog renomiranog talijanskog proizvođača.

Da se nismo preselili u Hrvatsku, obje bi nakon stručnog usavršavanja odmah dobile posao u Njemačkoj jer su vrlo kvalitetne u svom poslu. Zato vjerujem da će i u Rijeci biti uspješne – objasnio je Oliver Androšević.

Mir i tišina

Da bi se moglo preseliti u Hrvatsku i započeti priču oko kozmetičkog salona »Vječna Linija«, trebalo je pronaći i određenu nekretninu u kojoj bi suživot devetero ljudi bio moguć.

– Pronašli smo kuću u Veprincu koju smo uzeli u dugoročni najam i u njoj ima dovoljno prostora za četvero djece, dva bračna para i moju punicu Elke, nas devetero.

Imamo također i prekrasnu okućnicu s vrtom, ma što drugo reći nego da smo prezadovoljni životom na našoj novoj adresi s prekrasnim pogledom. Dakle, iz Tübingena u Veprinac sam se preselio sa suprugom Florine i našom djecom vrtićke dobi, sinom Mateom i kćeri Mijom, dok je šogorica Josephine preselila zajedno sa suprugom koji se zove Jamil Hennig, a djeca su im Alexander i Lotta Hennig.

S nama je i naša punica Elke Schmidt. Puno nas je, ali okruženje je tako lijepo da smo i nakon više mjeseci provedenih na novoj adresi i dalje očarani. Mir i tišina.

Život u najvećem njemačkom sveučilišnom gradu Tübingenu prepunom studenata puno je užurbaniji i bučniji od života na Kvarneru, u zaleđu Opatije. Ali je ipak najveća razlika između dvije sredine u mentalitetu ljudi i kvaliteti života.

Tamo život prolazi na način da se samo radi i spava, radi i spava, ljudi rade između 16 i 18 sati dnevno kako bi imali što više novca, a ovdje ipak ima i vremena za neke druge stvari, za obitelj pogotovo.

Po danu u Njemačkoj nema ljudi u kafićima niti na ulicama, sve je prazno, svi rade, no ovdje u Hrvatskoj se ipak stigne malo i družiti s ljudima, nije sve toliko napeto zbog posla niti nagomilavanja materijalnih bogatstava.

Ljudi su srdačniji, ljubazniji, lakši za komunikaciju, ne osjeća se ono »samo me nemoj ništa pitati«, ona distanca koja se osjeti u Njemačkoj. Ovdje je i u ugostiteljskim objektima pristup prema djeci ležerniji…

Život u Njemačkoj i Hrvatskoj je različit, kao jabuke i kruške i mi se ovdje jako dobro osjećamo. Moram priznati da mi Opatija prije preseljenja nije bila toliko poznata, no sada sam se i nju stvarno zaljubio.

Ovo je podneblje doista prekrasno, posebno je – ocijenio je Oliver, a pridružile su mu se u razmišljanjima i Florine i Josephine.

Uvijek isti problem

Postoji u svakoj priči i onaj »ali«, pa tako i u ovoj… Naši sugovornici jednoglasno kažu da im je u dosadašnjim iskustvima s Hrvatskom jedina negativnost u izrazito sporoj birokraciji i kompliciranom i zahtjevnom putu do ishodovanja potrebnih papira.

– Nismo znali da će ishodovanje dokumentacije biti baš tako dugotrajno i iscpljujuće i to je za sada jedini »minus« koji nas ipak nije uspio izbaciti iz takta. Kada nas pitate o našem suživotu u Hrvatskoj, rekli bismo da se za jednu deveteročlanu obitelj u kojoj su tri generacije jako dobro slažemo.

Do diskusija dolazi, ne ide sve glatko, ali sve probleme uspijemo riješiti. Normalno je da nemamo svi ista mišljenja, no to ne znači da se na kraju ne možemo usuglasiti i dogovoriti.

Volimo živjeti u miru – zaključio je Oliver koji će u novom poslovnom izazovu pomagati supruzi i šogorici, dok se ranije u Njemačkoj bavio ugostiteljstvom.

Selidba je u svakom slučaju jedan od stresnijih doživljaja i to ne samo za odrasle, već i za djecu, ali se s protokom vremena uspijevaju sve bolje prilagoditi na novu životnu okolinu i na novo društvo, a najstariji dječak u obitelji sada intenzivno uči hrvatski jezik, budući da će u jesen u hrvatsku školu.

U njemačkom će jeziku briljirati, no da bi se što bolje snašao i s hrvatskim, pohađa poseban kamp u kojemu se govori samo naš jezik…

– More, kupanje, jako lijepo vrijeme, fantastična klima… Pa tko to ne bi volio? Kada bi se sada našu djecu pitalo žele li se vratiti u Njemačku, odgovor bi bio da ne žele.

Prebacili smo život u nižu brzinu, spriječili smo ono što se moglo dogoditi, nismo »puknuli od posla« i živjeli onako kako nije normalno, bez svakodnevnog druženja unutar obitelji.

Sada smo okrenuli novu stranicu u našoj knjizi života, a svoju pozitivu ćemo uložiti u što bolji rad našeg salona i kozmetičku liniju koju brend Vječna Linija donosi.

Uljepšavanjem svake osobe koja dođe u salon želimo osvojiti što je moguće više stalnih klijenata i u konačnici utjecati i na njihovo zadovoljstvo i samopouzdanje koji su u životu jako važni za oba spola.

Želimo im pružiti doživljaj. U ovome svijetu koji je prebrz, želimo osvojiti njihovo povjerenje personaliziranim pristupom. S nestrpljenjem očekujemo svoju prvu godinu rada u Hrvatskoj, te možemo reći da imamo jako dobar osjećaj.

Želimo da Vječna Linija odigra svoju ulogu na Kvarneru, da postanemo poznati i pokažemo da za nas nerješivi problemi ne postoje – zaključili su predstavnici ove simpatične njemačko-hrvatske obitelji s hrvatskom adresom.