DELNICE – Ako se u neumitnom protoku vremena makar nečim u nj ne ubilježiš, pa iz svega toga dio ne preneseš na društvo koje si u doba sazrijevanja imao i trebao, a u nastavku gradio – kao da nisi niti postojao.

Kome to reći, s kim o tome popričati, ako treba međusobno se i pohvaliti, to je moto svakog, pa i ovogodišnjeg 61. nalaženja nekadašnjih polaznika delničke Gimnazije Ilonke Golik Delnice, već dobrano nakon navršenih pola stoljeća od njihovog ondašnjeg ispita zrelosti.

U 4.a razredu ’64./’65. bilo ih je ukupno 39; 25 djevojaka i 14 mladića. Od toga broja desetero dragih prijatelja: Rajka Čop Pleše, Biserka Crnković Popovski, Miljenko Jelinek, Ivka Mihelčić Volf, Ratimir Rački, Živko Majetić, Marija Jakljević Tomac, Marko (Marina) Jugović, Josip Abramović i Žarko Pintar polako su (od 1978. do lanjske godine) preseljavali u vječnost, drukčija je situacija s kolegicama i kolegama koji se nikada ni na jedan poziv organizatora okupljanja nisu oglasili, to su: Cvjetko Čar, Marija Grgurić Črnac, Nedeljka Matić Čubranić, Ruža Pavek Gračan i Anica Rački Vrabić.

Njima, kao ni Maji Ožanić (radi neimanja adrese) poziv ove godine nije ni upućen. Svjedoci smo činjenice da će izostanci, na žalost, biti sve češći, jer priroda čini svoje. Sada već najčešće bolest (osobna ili obiteljska) smanjuje želju za nalaženjem, osobito kad je uz to u dolasku vezan i neki od oblika putovanja.

Tako su ove godine, uz pozdrave okupljenima, ispričali (ili odšutjeli) nedolazak: Marija Mance, Dragica Cerovski, Zorica Crnković, Branka Dundović, Branka Trusić, Ana Krleža, Ruža Gračan, Blanka Jakovac, Ankica Petranović, Josip Jauk, Zlatko Kovač i Ante Starčević.

Sjede slijeva: Đurđa Pleše, Tatjana Vujinović, Jagoda Randić, Nada Glad, Nataša Šepelj, Dragica Majnarić, stoje slijeva: Marko Balen, Vitomir Pleše, Branko Kezele i Darko Rački / Foto Nada Glad

Radosnim usklikom slavljeničku je ekipu na petehovačkoj ugostiteljskoj adresi pozdravila Tanja Tomac, a nasmijala Katarina Brachtel primjećujući “… proslava obljetnice mature? Pa kome to još pada na pamet? Neće doći, jer želi da je pamtimo lijepu i mladu…”

Desetero stalnih i najupornijih, možda onih kojima su uspomene važan dio njihova svakoga jučer, krenulo je u rano subotnje poslijepodne u spominjanje pokojnih razrednih kolegica i kolega, umrlih i još živih profesora, pa pretresanje razloga izostajanja razrednih prijatelja, razmjenjujući informacije o njima, o obiteljima, o zdravlju koje u tom razdoblju ima ključnu kohezivnu ulogu.

Nakon okrjepe i konzumacije svježine u ovoljetnom vrtloženju poludjelih klimata pridošli su se i ovaj put složili kako je najsnažnija motivacijska poluga osjećaj pripadnosti vremenu u kojem su zajedno živjeli školske brige i radosti, iz kojih su pošli svojim sadašnjim, uvelike i u većini ostvarenim snovima.

U predvečerje visoke obljetnice Nada Glad je nekolicini nekadašnjeg razrednog kolektiva, uručila za uspomenu po primjerak svoje knjige “Naših 50 godina, Radio Delnice-Radio Gorski kotar”. Malobrojni i u duši zadovoljni razišli su se do novog susreta u lipnju iduće godine!