U ovom dijelu godine redovito nudim koju ribolovnu temu. Ne ribarsku, to je za one kojima je ribolov profesija. Ta dva pojma uvijek lučim. Tekst je usmjeren onima kojima je ribolov hobi, koji se njime bave sportski i rekreacijski.

Mnogi od njih će reći da je sada pravo vrijeme za ribolov. Bolje ne objašnjavati kako na ovakve tvrdnje reagiraju istinski ribolovci, oni koji u ribolovu provode svaki slobodni trenutak, i to kroz čitavu godinu, bez obzira na vremenske prilike.

Prava sezona sada je za one kojima se kompletna ribolovna aktivnost svodi na dva ljetna mjeseca. Ili još kraće, na dane godišnjeg odmora i ljetovanja na moru. U konačnici nevažno je koliko vremena provodimo u ribolovu i koliki su nam ulovi. Vrijedim okušati se u ribolovu, osjetiti njegove čari i zaraznu privlačnost.

Za danas nudim priču o jednoj lijepoj jadranskoj ribi, svima dragoj lovini.

Tema je arbun! Valjda smo za njega svi čuli, iako ga možda ne poznajemo. Podrazumijeva se, poput svih jadranskih riba, na našoj obali i otocima arbun ima više narodnih naziva.

U Istri mu je općeprihvaćeni naziv ribon, dok za arbuna mnogi nisu čuli. Također, neki od naziva su mu: arbul, fag, jarbun, rumenac, višćica…

Ovi vrući ljetni dani možda nisu najbolje vrijeme za lov arbuna, ali… dobro se lovi. Tko pokušava uvijek je u mogućnosti nešto uloviti. Slobodno se može reći da se arbuni uspješno love čitave ove godine.

Svaki iskusni ribolovac, međutim, zna – pravi štajun za arbune je listopad! Ne za profesionalce, nego one koji arbune love udicom. Tada grizu dobro i dižu se pravi komadi! Lijepi, rumeni…

U čitavom Jadranu

Svi koji poznaju ribe zacijelo će se složiti: arbun je jedan od najljepših stanovnika Jadranskog mora. A, ne živi samo u našemu moru! Tijelo mu je građeno gotovo idealno – vitko, ovalno i spljošteno, s pravilno raspoređenim perajama među kojima se prsne ističu većom duljinom.

Na malo spljoštenoj, jakoj glavi ističu se velike, sjajne i tamne oči. I boja tog tijela je karakteristična, lijepa ružičasta s grimiznim i sjajnosrebrnastim preljevima, po bokovima nešto bljeđa, a u donjem dijelu blijedoružičasta sa srebrnastim preljevima.

Odrasli primjerci imaju po leđima i bokovima sitne plavkaste pjege. Izrazitiju ružičastu boju imaju i prsne peraje, dok je repna crvena. Prosječan primjerak arbuna težak je petnaestak dekagrama i dugačak oko 25 centimetara, a maksimalno može doseći 3 kilograma i 60 centimetara.

Da mi je samo vidjeti takvoga..! Valjda negdje u dubinama obitava koji primjerak. Najveći kojeg sam imao u rukama bio je težak »samo« 97 dekagrama. Lako ga je čovjek mogao zamijeniti za većeg i donekle sličnog srodnika.

Arbun je stanovnik čitavog Jadrana. Najučestaliji je u međuotočnim kanalima te izvan zapadne obale Istre. Masovnije je nastanjen na sjevernom Jadranu. Boravi na dubini od 10 do 200 metara, u Jadranu samo do 100, u zimski mjesecima dublje, a ljeti pliće.

Obično boravi u manjim plovama, a rjeđe pojedinačno, dok se na brakovima susreće u većim plovama. Staništa su mu tamo gdje šljunkovito, koraljasto ili pjeskovito – muljevito dno prelazi u kamenito – hridinasto, a koje je bogato naseljeno raznim bodljikašima i spužvama.

U veće plove skuplja se u vrijeme mriještenja, te ujesen kada odlazi na brakove i kamenita dna gdje nalazi više hrane. Bez obzira na teren, arbun je riba koja uvijek boravi uz samo dno. Iskusni ribolovci to znaju, a oni koji ga žele loviti to moraju imati na umu.

Cjelogodišnji ribolov

Arbun se lovi čitave godine, ali najbolje u njenu toplijem dijelu. Zimi se više lovi mrežama, posebno pridnenom koćom, dok se ljeti uspješno lovi raznim alatima, gotovo svima što se u nas rabe.

Za udičarske alate, ponavljamo, listopad je najuspješniji. Precizirajmo – alati sportskog i rekreacijskog ribolova su tunja i povraz, sa štapom ili bez njega, parangal, a ponekad se ulovi i podvodnom puškom ili ostima. Mreže stajačice najefikasniji su alat profesionalnih ribara.

U lovu arbuna udicom postižu se odlični rezultati. Najčešće se koristi povraz, posebno prilikom lova iz brodice. U lovu arbuna upotrebljavaju se različiti povrazi, zavisno o pramama što se koriste, a koje mogu biti izmjenjive, fiksne ili rotacijske.

Debljina najlona ovisi o dubini i veličini ribe koju očekujemo na određenoj poziciji, odnosno veličini udice. Danas su najloni toliko tanki i izdržljivi da je ribolovcima stare generacije to praktički nezamislivo. Kad se sjetim…

Ilustracija / Foto iStock

Povraz se izrađivao od najlona debljine 0,40 – 0,50 milimetara, a ako se koristio štap bio je tanji za 0,10 milimetara. Predvez se izrađivao od jednog metra tanjeg najlona, 0,30 – 0,40 milimetara.

Za prame se koristio najlon debljine 0,20 – 0,30 milimetara. Može se i danas koristiti povraz takvih gabarita, zašto ne, ali ćemo ga rijetko vidjeti u rukama suvremenih ribolovaca.

Tehnika i tehnologija u svem su napredovali, pa i u izradi ribolovnih alata i opreme. Vješti ribolovac, s povrazom od izuzetno tankog najlona, izvući pravog kapitalca. Jednog takvog sam vidio. Istina, nije bio arbun, nego još veća i cijenjenija lovina.

Predvez se izrađuje na način da se na razmaku od 20 – 30 centimetara vezuju kratke prame, duljine 10 – 20 centimetara, a na kraj olovo teško 5 – 10 dekagrama.

Kratke prame koriste se radi bržeg i jačeg prijenosa trzaja. Veličina udica može biti od 11 do 14. Na pozicijama gdje su arbuni rijetki koriste se dugačke prame, 25 – 60 centimetara. Prame se vezuju preko vrtuljka.

Raznovrsne ješke

Pri lovu arbuna s obale koristi se tunja s klizajućim olovom, što omogućuje dalji izbačaj. Lov s obale znatno je efikasniji i praktičniji uz upotrebu štapa. Posebno to dolazi do izražaja kad se lovi s neizgrađene kamenite obale, s kakve grote.

A, ribolovci upravo traže takve pozicije. Ista se tunja može koristiti i u lovu iz barke, ali je u takvim situacijama povraz efikasniji. Ovo je ono osnovno, što bi se reklo klasika iz starih udžbenika. Suvremene tehnike ribolova, alati i materijali teme su specijaliziranih magazina.

Veliki crv, nema sumnje, najbolja je ješka za arbuna, a dobri su i ostali crvaši. Vrlo rado će zagristi i na drugu ješku, pod uvjetom da je svježa. To može biti rak samac, kozica ili rak iz blata, kojima arbun ne može odoljeti.

Za veće dubine odlične su bijele mesnate ješke, meso sipe, sipice ili lignje. Školjkaši su također odlična ješka, posebno dagnja koja može biti i posoljena te školjka rumenka.

Svojedobno su ribolovci govorili da je najbolja ješka bijeli mišić periske. Ne daj Bože da danas netko izusti nešto takvo. Dobro nam je znano što se s periskom događa unatrag desetak godina.

Veliki je događaj vidjeti je živu usađenu u pijesak. I meso nekih riba može se koristiti za ješku, a to su srdela, papalina, gavun, gira.

Arbun grize snažno, obično najdonju udicu koja je od olova udaljena petnaestak centimetara. Ribolovac mora uzvratiti također snažno, trzajem kojim će povući 20 – 30 centimetara najlona, tako da se riba ustima zakvači za udicu.

Pri izvlačenju arbun vuče u suprotnom smjeru od povlačenja udice pa najlon mora cijelo vrijeme biti blago zategnut. Ponekad se događa da arbun grize jako oprezno ili guta na mjestu, pa će trzaj biti slab.

Ako znamo da arbun uglavnom boravi u društvu tada, nakon što je prvi zagrizao, ne treba mijenjati poziciju. Za par sati može se ostvariti lijepi ulov.

Osti i puška

Ljetno jutro i predvečerje, posebno za lagana povjetarca, najbolje su vrijeme za lov arbuna povrazom. Razdoblje uspješna lova produžuje se do kasne jeseni, a najveći ulovi ostvaruju se u listopadu, ponegdje i u studenomu.

Arbuni se uspješno mogu loviti i laganim parangalom, koji ne mora biti velik – dovoljno je 50 udica. Ješka za parangal je crv, lignjica ili svježa srdela. Za osnovu parangala uzima se najlon debljine 0,60 – 0,80 milimetara.

Ponovo ističem, može se koristiti i tanji najlon, neće pucati, ali s njim je teško manipulirati. A može zaglaviti i neka velika riba. Nikad se ne zna… Prame su znatno tanje, upola, njihova duljina je oko jedan metar, a razmak među pramama oko tri metra.

Na njihov kraj preporuča se vezati udicu broj 13. Parangal se polaže noću ili u ranim jutarnjim satima na manjim dubinama, na brakove ili bliže obali. Po danu parangal se polaže na veću dubinu. Nakon 2 – 3 sata parangal se diže.

Podvodnom puškom i ostima love se samo veći primjerci, oni čija težina prelazi pola kilograma. Takvi su, međutim, rijetki, a teško je do njih i doći jer se zadržavaju na većim dubinama. Zato ćemo, i to rijetko, arbuna kao plijen naći u lovini podvodnih ribolovaca koji mogu duboko zaroniti.

Ogrc – Zanemarena ješka

Imao sam prijatelja, za arbune je bio, ne majstor, nego velemajstor. U njihovu lovu malo se ribolovaca na našem Jadranu moglo s njim mjeriti. Uspješan je bio sa svim udičarskim alatima. Najdraži mu je bio lov povrazom bez štapa, »na prst«.

Ogrc

Koristio je i originalnu ješku koju danas mnogi zanemaruju – ogrca. Mali pužić, govorio je, nevjerojatno privlači arbune, ne mogu mu odoljeti. Bilo je dana kada je ulove brojio u stotinama primjeraka.

Jedne listopadske nedjelje vratio se s mora sa šezdesetak kilograma arbuna. Valjda previše i za njega! Jer, iste je noći zauvijek otplovio na »more mira«.

Arbun i pagar

Svojedobno sam »arbitrirao« u »velikom sporu« sportskih ribolovaca jednog kluba. Pitanje je bilo – razlike između arbuna i pagara. Neki su ih svrstavali pod istu ribu, uz objašnjenje da postoje tri vrste arbuna, a pagar je četvrta. Nikad prije, a ni kasnije nisam čuo nešto takvo!

Pagar ili latinski Pagrus pagrus / Foto Wikimedia Commons

Ne postoje tri vrste arbuna, nego samo jedan – arbun. Njegovi bliski rođaci su okan i rumenac, ali oni nisu arbun. Svi su oni, uključujući i pagara pripadnici iste obitelji – to je obitelj ljuskavki u koju spadaju najkvalitetnije jadranske ribe.

Bojom je pagar sličan arbunu, ali je oblikom tijela bliži zubacu, a u nekim detaljima i podlanici. Njegov izgled je robustan, tijelo je ovalno i bočno spljošteno. Ima veliku glavu s istaknutim, izbočenim čelom, debelim ustima i tupim zubima.

Uočljive su mu peraje, a nadasve repna. Gornji dio tijela je rubincrvene boje, po bokovima je ružičastosrebrnast, dok mu je trbuh bijeli. Pagar maksimalno naraste do 75 centimetara duljine i 9,5 kilograma težine, dok se prosječnim primjercima težina kreće oko pola kilograma.