RIJEKA – Čovjek nikada nije problem, nego osoba koju treba ljubiti i liječiti, riječi su kojima se vodio blaženi Clemens von Galen, njemački svećenik i kardinal, biskup Munstera u sjeverozapadnoj Njemačkoj koji se snažno suprotstavljao nacističkoj vlasti i njihovom eugeničkom programu.

Relikvijar s relikvijom blaženog von Galena stigao je u nedjelju na trajno čuvanje u riječki Hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić”, a tim povodom kancelar Riječke nadbiskupije Goran Žan Lebović Casalonga održao je prigodno predavanje o blaženiku, ali i otvorio širu raspravu o pitanju dostojanstva i nepovredivosti ljudskog života i danas, kada u mnogim državama legalni postaju eutanazija i potpomognuto samoubojstvo.

Nakon što je podsjetio na povijesni kontekst dolaska nacista na vlast u Njemačkoj, Casalonga je opisao kako je nacistički režim, prije no što je počeo industrijski ubijati Židove, počeo industrijski ubijati svoje bolesnike. Tajnom uredbom donesen je program Aktion T4, čiji je cilj bio ukloniti osobe čiji je život proglašen nedostojnim življenja – stariji i nemoćni, bolesnici, ljudi i djeca s teškoćama.

Goran Žan Lebović Casalonga / Foto Marko Gracin

Nakon urgiranja i pisanja pisama, biskup von Galen počinje se i javno suprotstavljati ovome programu, održavši dvije propovijedi u srpnju i jednu u kolovozu 1941. koje su imali jak odjek u Njemačkoj, najviše treća u kojoj se prvi put javno govori o tajnim ubojstvima psihijatrijskih bolesnika te snažno suprotstavlja logici ubijanja čovjeka koji “nije koristan”.

– U toj propovijedi von Galen govori i o ovoj logici – ako država prizna da može ubiti čovjeka jer nije koristan, onda više nitko nije siguran. Prvo osobe s duševnim bolestima, zatim ranjeni vojnici, pa starci i svi koji više nisu sposobni za rad. To je bilo proročansko upozorenje jer je povijest pokazala da je bio u pravu. Ako se prizna pravo ubijanja neproduktivnih ljudi, svi smo izgubili pravo na život kada obolimo, kada više ne budemo korisni i kada budemo stari, naveo je von Galenovo razmišljanje preč. Casalonga.

Tekstovi von Galenovih propovijedi potajno su se prepisivali pisaćim strojevima i umnažali diljem Njemačke, a i saveznici su ih tiskali i bacali avionima nad njemačkim gradovima. Hitler je bio bijesan, no kako je Von Galen bio iznimno popularan u katoličkoj Vestfaliji, nacisti su procijenili da bi njegovo pogubljenje izazvalo pobunu, pa ga iz političkih razloga nisu htjeli ubiti. Hitler je rekao da će se s njim obračunati nakon pobjede u ratu.

Preč. Casalonga podcrtao je von Galenovu hrabrost, pravednost, jakost i ljubav, kao i njegovo biskupsko geslo “Ni pohvalama ni strahom”.

– To je dio šire molitve kojom se posvećivalo biskupa: „Ni pohvalama ni strahom neka te se ne odvede od puta Božjega.“ To mu je bio način života. Znao je da postoje dvije opasnosti za svakoga pastira: da bude popularan i da se boji onoga što će se dogoditi ako govori. Čovjek postaje slobodan tek kada ne ovisi o pljesku ni prijetnjama. Bio je svjestan da biskup ne smije biti rob, vezan pohvalom, strahom ili ljudskim mišljenjima. Njegova je jedina obveza vjernost Isusu i Evanđelju. Pastir ne smije napustiti stado upravo kada dolaze vukovi, kazao je Casalonga.

Govornik je također aktualizirao von Galenovo zauzimanje za dostojanstvo i život svakoga čovjeka, u vidu suvremene rasprave o eutanaziji i medicinski potpomognutom samoubojstvu. Srž pitanja eutanazije nije igra riječi, nego razlika između dviju civilizacija. Jedna ulaže sve da pomogne čovjeku živjeti dostojanstveno do prirodne smrti, a druga zaključuje da je smrt rješenje problema.

– Mi više ne živimo u nacističkoj Njemačkoj niti je naše društvo takvo, ali i danas postoji velika napast da čovjeka vrednujemo prema njegovoj društvenoj korisnosti i samostalnosti. Kada nam starost postane teret, bolest besmisao, a invaliditet razlog isključivanja, otvara se pitanje tko određuje vrijednost ljudskoga života i tko određuje kada čovjek treba živjeti, a kada umrijeti. Imamo toliko zloporaba ondje gdje je propisana eutanazija. Staru, dementnu osobu šalje se što prije na eutanaziju da bi se netko domogao njezina nasljedstva, imovine, rekao je.

Podsjetio je na upozorenja pape Franjo da suvremeno društvo lako odbacuje one koji nisu učinkoviti ili gospodarski korisni te na njegove riječi da je prava civilizacija ona koja zna pratiti najslabije članove.

Istaknuo je i nedavni posjet Pape Lava XIV. tijekom u Španjolsku tijekom kojeg je Papa poručio da zaštita života od njegova početka do prirodne smrti nije vjersko pitanje, nego jedno od temeljnih mjerila svakoga društva. Kao dobar primjer zauzimanja za čovjeka i njegovo dostojanstvo istaknuo je ustanovu hospicija.

– Palijativna skrb predstavlja civilizacijski doseg jer pokazuje da društvo ne napušta čovjeka kada postane slab, nego ga prati medicinskom skrbi i ljudskom blizinom. I papa Lav XIV. nastavlja misao koju je svjedočio von Galen: istinsko dostojanstvo čovjeka nikada ne ovisi o njegovoj snazi, nego proizlazi iz same činjenice da je čovjek, kazao je.

Hospicij je opisao i kao najljepši odgovor na logiku koju je predstavljao program Aktion T4.

– U hospiciju čovjek posljednje dane može živjeti dostojanstveno. Tu osoba nije teret, beskorisna ni višak. Nacistički liječnici govorili su da život više nema smisla ni vrijednost, a hospicij poručuje da dostojanstvo bolesnika upravo tu dolazi do izražaja, zaključio je Casalonga.