RIJEKA Vaterpolo klub Primorje Erste Bank ostaje žedan u jeku financijske suše, neće dočekati kišu novca kao što će suha zemlja kad-tad dobiti toliko nužne kapi iz oblaka. Sušno razdoblje na bazenu na Kantridi i ovoga puta ubire danak u momčadi koja svakog ljeta presuši, kao i proteklih godina ponavlja se egzodus igrača. Primorjaši su ovoga puta ostali bez kapetana Tina Brubnjaka koji je otišao u Mladost, Gabrijel Burburan i Karlo Dragošević odlaze na studij u SAD, iz kluba odlaze i inozemni igrači, iskusni slovački centar Lucas Seman, Nizozemac Marnick Snel i Talijan Fabio Crippa. Za klub, koji je bio ugodno iznenađenje prvenstva Hrvatske i s mladom ekipom igrao polufinale play-offa te se plasirao u LEN Kup, doslovno vrijedi opet ona »koliko para, toliko muzike«.

– I da nema tolikog odlaska igrača mi smo se već našli pred zidom jer nema dovoljnog broja juniora, onih iz mlađih pogona, da pokrpamo sve rupe koje nastaju, ne samo sada, već i one u proteklih četiri-pet godina – kaže Samir Barać, najtrofejniji riječki sportaš, koji je već devet godina predsjednik Primorja EB.

Škola

Nisu još zaboravljeni masovni odlasci iz ekipe koja je igrala finale Europskoga kupa, potom odlasci dragulja Maura Ivana Čubranića, Viktora Tončinića i Karla Babića prošlog ljeta, a sada nova imena evociraju na po riječke ljubitelje vaterpola neugodne uspomene.

– I prije europskog finala bilo je odlazaka. Inače, nakon stanja s koronom, odlučili smo ući u novi olimpijski ciklus, ispratiti generaciju 2007. godišta, igrače poput Tončinića i Čubranića. Imali smo okosnicu igrača iz naše škole, to nas je krasilo godinama, a sada smo došli u situaciju da nemamo igrača iz mlađih pogona, a sve je to potkrepljeno financijskom situacijom u sportu grada Rijeke, nekontinuiranim priljevom sredstava. Žalosno je što ovdašnje gospodarstvo nije prepoznalo kvalitetu i autohtoni, domaći sportski proizvod i igrače koje smo ovdje odgojili.

Klub dobiva novac Grada i Županije, i to povećane iznose, problem je što nema drugih izvora. Osim toga, sve se ovo događa kada je konkurencija u gornjem domu sve bogatija, samim time Primorje EB izgleda još siromašnije, kao da igra s klubovima iz NBA lige.

Mladi

– Grad i Županija su nam povećali sredstva, to je nepobitna činjenica i stvar za svaku pohvalu, međutim, ta su nam sredstva nedovoljna da bismo se suprostavili najboljima i ušli u gornji dom. Primjerice, kada smo igrali finale Europskoga kupa, nismo bili prepoznati od gospodarstva našeg grada kao nositelj kvalitete sporta u Rijeci uz nogomet. Naišli smo na zatvorena vrata u želji da zadržimo sve te dečke te da napravimo iskorak. Mi jednostavno nismo mogli zadržati sve te igrače zbog nekontinuiranog prilljeva sredstava i financijskog stanja. Uz to, povećan je proračun ostalih klubova. Ove smo sezone bili četvrti, u redovnom dijelu prvenstva pobijedili smo Jug AO, koji ima budžet 1,7 milijun eura. Inače, Jadran, finalist play-offa, ima proračun od dva milijuna eura, prvak Mladost je na 2,5 milijuna eura. Naš je pak proračun 550.000 eura. Sada smo došli u situaciju da više ne možemo funkcionirati na način da nam se nešto obeća i da to ne dobijemo, da računamo na gospodarstvo koje nema novaca ni razumijevanja. S ovakvim proračunom ne možemo računati na gornji, čak ni na onaj srednji dom hrvatskog vaterpola.

Nova sezona Primorjaša je enigma, pitanje je s kojom će ekipom igrati i kakve rezultate može ostvariti.

– Resetirat ćemo se, još jače ćemo staviti naglasak na još kvalitreniji rad s mladima, nadajući se da će opet stasati kvalitetna generacija – kaže Barać.

Život ide dalje, Primorje EB silom prilika mora dovesti neka nova imena da ne upadne u vrtlog borbe za ostanak.