“Privatni posjed. Zabranjen ulaz” i “Zabranjeno fotografiranje” piše na vratima ispred tradicionalne brvnare u Vlkolincu, slovačkom selu pod zaštitom UNESCO-a koje godišnje posjećuju deseci tisuća turista.

“Jesmo li u zoološkom vrtu ili tako nešto?”, prosvjedovao je za AFP 68-godišnji umirovljenik Anton Sabucha, pokazujući znakove ispred svoje kuće.

Turisti svaki dan “idu kamo god žele, fotografiraju se i razgledavaju”, požalio se.

Sabucha je rekao da se on i drugi seljani osjećaju kao statisti na filmskom setu te da želi da se Vlkolincu ukloni status svjetske baštine UNESCO-a.

Sabucha, najstariji stanovnik, jedan od samo 17 ljudi koji cijele godine žive u selu, bori se za očuvanje autentičnosti sela i privatnosti stanovnika unatoč turističkom procvatu.

Vlkolinec se sastoji od oko 45 drvenih kuća, a privlači oko 100.000 turista godišnje prema službenim procjenama.

Lutaju među kućama, voze bicikl ili planinare po okolnim brdima središnje Slovačke.

Na popisu UNESCO-a od 1993.

UNESCO je uvrstio Vlkolinec na popis svjetske baštine 1993. godine. Dva druga lokaliteta s tradicionalnim brvnarama također imaju status svjetske baštine u susjednoj Mađarskoj i Češkoj.

Vlkolinec za turiste priređuje prikazee tradicionalnih obrta, od šivanja narodnih nošnji i ukrašavanja medenjaka do košnje i košnje sijena.

Također organizira festivale žetve i rekonstrukcije tradicionalnih vjenčanja.

No Sabucha kaže da neki običaji nikada nisu bili istinski dio prošlosti tog sela, a drugi se više ne prakticiraju.

“Pokazuju im nešto čega nema”, progunđao je.

Iako se većina stanovnika ne zalaže za uklanjanje UNESCO-ove oznake, ipak žele da se njihove pritužbe riješe, prema riječima Jana Ondrika, predsjednika građanske udruge Vlkolinec.

“Mještani smatraju da općina čini više za turiste nego za stanovnike”, rekao je Ondrika za AFP.

Vloklinec nema odgovarajuće pristupne ceste, parkirališta ni javne toalete potrebne za prihvat mnoštva ljudi koji se okupljaju.

Neki posjetitelji možda “obave nuždu u nečijem vrtu”, rekao je Ondrik, koji povremeno zatekne turista kako zaluta u njegovu vlastitu kuću.

Živo selo

Miroslav Parobek (62), voditelj odjela za kulturu i turizam grada Ružomberoka, koji upravlja lokalitetom, odbacio je pritužbe da je selo izgubilo kvalitete zbog kojih je dobilo status UNESCO-a.

“Ovo nije muzej na otvorenom. Ovo je živo selo”, inzistirao je.

Rekao je da nema planova za brisanje s UNESCO-ove liste te da Ružomberok pokušava odgovoriti na pritužbe stanovnika.

Mještani dobivaju godišnji “doprinos za animaciju” u iznosu od 400 eura kako bi nadoknadili poremećaje uzrokovane turizmom, dodao je.

Stanovništvo Vlkolinca u proteklih 150 godina smanjilo se za više od 300 ljudi.

No dvije su se obitelji odlučile preseliti u selo u posljednjem desetljeću, unatoč prekomjernom turizmu.

“Nije bilo važno. Bili smo očarani krajolikom, tišinom, planinama”, rekla je 42-godišnja Lucia Hudecova.

“Previše turista”

Ružomberok trenutačno traži međunarodna sredstva za popravak i restauraciju crkve i drugih zgrada, kao i za dodavanje više javnih zahoda.

Novac bi se mogao iskoristiti i za izgradnju parkirališta izvan sela.

Dva autobusa puna posjetitelja stigla su dok je AFP posjećivao selo – jedan s djecom iz osnovne škole, a drugi s poljskim turistima.

Peter Gries, 63-godišnji umirovljenik čija se kuća nalazi preko puta Sabuche, rekao je da je također za to da se Vlkolinec ukloni s popisa UNESCO-a.

Gries je rekao da je život u selu sada kao boravak u “kanalizaciji”.

I sami turisti se žale na gužve.

“Teško mi je jer ima previše (turista)”, rekla je 52-godišnja Kristina Ziahlhofstetter iz Njemačke, zamišljajući kako bi bilo da ljudi stalno lutaju po njezinoj kući i vrtu.