RIJEKA Slaven Rimac novi je trener košarkaša Kvarnera. Nekadašnji trofejni igrač i hrvatski reprezentativac vraća se na klupu poslije duže stanke s obzirom na to da je klupu Splita napustio početkom prošle godine. Za njega je ljeto praktički završeno.

– Bio sam na Hvaru, a sada treba pripremiti sezonu jer realno nemamo nijednog igrača pod ugovorom, tu moramo napraviti ozbiljniji posao. Dobra je stvar što ipak ima mladih, što je najbitnije – kaže Slaven Rimac, koji će idućeg tjedna biti i službeno predstavljen.

Zašto Rijeka? U redu, zapuhali su novi vjetrovi u riječkom klubu dolaskom Luke Ivančića za predsjednika, ali trebat će krenuti od nule.

– Oduvijek me privlačio rad s mladima, još od dana pri kraju igračke karijere, kada sam razmišljao hoću li ostati u košarci. No, u prvoj godini rada u Ciboni priključen sam prvoj momčadi kao drugi, treći pomoćni trener. Kada je iduće godine došao Neven Spahija, želio sam raditi s juniorima, no on me povukao kod sebe. Kada je on otišao, mene su instalirali za prvog trenera. Kada sam se jedne godine vratio u Cedevitu raditi s mladim igračima, poslije sedam, osam kola povukli su me u seniorsku momčad, gdje je bilo dosta mladih. Evo, ovo je treća sreća kada su u pitanju mladi igrači.

Očevim tragom

Njegov otac Matan vodio je riječke košarkaše prije pola stoljeća, a kasnije je otišao u Split.

– On je iz Rijeke otišao u Split, a ja sam najprije vodio Splićane. Nije isti put. Stanka je potrajala, ne bojim se uzeti odmor. Prošle sam sezone čak imao iznenađujuće puno opcija za posao. No, prije toga bio sam dvije godine pomoćni trener u Bayernu, gdje je bilo više od 80 utakmica u sezoni, uz puno putovanja, a nakon toga uslijedila je sezona i pol u Splitu, gdje je isto bilo više od 80 utakmica. Malo sam se umorio, a svi pozivi bili su za klubove gdje bi opet bilo osamdesetak utakmica. U tom trenutku mi je to bilo previše. Opet, ako želiš biti trener, ne smiješ predugo stajati sa strane. Mislim da mi je odmor dobro došao, a prihvatio sam posao koji sam u jednu ruku priželjkivao. Za trenera je puno ugodnije raditi kad imaš mogućnost većeg broja treninga, kada momčad i trener dođu svježi na utakmicu.

– Meni više odgovara ovakav ciklus, pogotovo s mladima, gdje bih mogao pretočiti znanje, pokazati put i unaprijediti ih u tjednom programu, gdje utakmica dođe kao šlag na tortu. Puno je više vremena za pripremu pa se neki manji proračun može nadoknaditi kvalitetnim treningom i boljom pripremom. Kad imaš dvije, tri utakmice tjedno, tu najviše do izražaja dolazi kvaliteta igrača, a puno je manji utjecaj trenera što se tiče taktike. Bitniji je kvalitetan igrač, koji puno više može doprijenijeti pobjedi.

Kvarner sad ima tri bivša reprezentativca uz momčad. Rimca kao trenera, Davora Kusa kao sportskog direktora te Nikolu Vujčića kao člana uprave.

– Posljednjih godina se u Kvarneru napravio pomak nakon sezona životarenja i nastupa u Drugoj ligi. U razgovoru s Kusom shvatio sam da se sada želi napraviti još jedna dodatna stepenica, možda ne toliko rezultatski, koliko da klub bude samoodrživ i prepoznatljiv po mladim igračima. Gledajući danas sve te omladinske programe, mislim da smo dosta pali u odnosu na ono što je bilo nekada. Ima mladih, ali njihov put i razvoj nisu isti kao što je bio naš. Nadam se da će Kvarner napraviti iskorak u tom dijelu i da će se posložiti put od talentiranog djeteta s 13-15 godina, u kojem se zna što radi, kako radi i kada kreće igrati seniorsku košarku. Dakle, mora biti isprogramiran razvojni put za svaku sezonu. Dosta mladih je prepušteno samima sebi, lutaju od kluba do kluba pa umjesto da se taj talent razvije od 19 ili 20 godina, dosta igrača sazrije dosta kasnije.

– Cijeli omladinski program mora obuhvatiti i seniorsku momčad. Imao sam puno situacija, pogotovo u Ciboni, gdje svake sezone igrače vodi drugi trener, koji inzitira na različitim stvarima, a za mladog igrača je važan kontinuitet razvoja. U Ciboni smo imali Srećka Medvedeca i kada bi se zaključilo da nekome nešto nedostaje, dugo bi se radilo na tome. Cijeli projekt Kvarnera trebao bi biti razvojni, gdje će stariji igrači pomoći mlađima. Bitno je za prvu sezonu da se to vidi i na terenu kroz konkretan napredak igrača, a želimo se prezentirati i u što boljem natjecateljskom svjetlu. To puno lakše zvuči nego što je zaista, ali mislim da Kus, Vujčić i ja imamo dovoljno iskustva da sve bude kako bi trebalo biti.

Pozitivan utjecaj

Ovaj trio sada kreće sa slaganjem momčadi. Lista potencijalnih igrača koji bi se trebali skrasiti u zaljevu još je u bloku.

– Ima tu dosta igrača koji su nama zanimljivi. Puno toga ovisi o budžetu, ne želimo ni zatvarati put djeci dovođenjem kvalitetnih igrača na neke pozicije gdje trebaš otvoriti razvoj. Situacija je specifična i ne treba žuriti. Ono što su mi pokazale ove dvije godine u hrvatskoj košarci je da ima jako puno vremena u tom trokružnom sustavu da se stvari poslože. Bude li trebalo, momčad se može naknadno pojačati. Puno je bitnije da igrači koje potpisujemo budu kvalitetni, u skladu s vizijom, da mogu izdržati kvalitetne treninge i imati pozitivan utjecaj na mlađe igrače. Budžet koji imamo ovoga trenutka može zadovoljiti ovaj start.

– Mislim da možemo složiti vrlo solidnu ekipu, a uvijek je teren taj koji pokazuje možeš li ići prema gore. U ovom trenutku je i dosta nepoznanica i oko drugih ekipa. Neke sezone liga bude jača, neke slabija. Čini mi se da će Split, Zadar i Cibona ipak imati skuplje i bolje ekipe te neći biti toliko ranjivi kao u protekle tri, četiri sezone. Kod Cibone i Splita bilo je jako puno poraza od »na papiru« slabijih ekipa, a sve zbog toga što razlika u budžetima nije bila velika.

Ljubitelji riječke košarke nadaju se da će Rimac i njegova momčad donijeti atraktivniju košarku pod svodove Centra Zamet.

– Kad imaš cijeli tjedan na raspolaganju za trening i čim imaš kvalitetnu infrastrukturu, u prednosti si u odnosu na većinu hrvatskih klubova, koji muku muče s infrastrukturom. Osim toga, ova generacija Vujčićeve akademije ima stvarno dva-tri igrača koji trebaju dobiti priliku i pokazati raskoš talenta. Mi ćemo im pomoći koliko možemo i znamo, ali uvijek je igrač taj koji mora pokazati dodatni trud.

– Ne volim unaprijed govoriti kako će ekipa izgledati i što ćemo igrati, najprije moramo vidjeti koje ćemo igrače potpisati. Nakon toga ćemo vidjeti u kojem smjeru ćemo ići vezano za razvoj igre i taktike. Trener se po meni mora prilagoditi onome što ima. S obzirom na to da će naglasak biti na mladim igračima te da ih spremamo za višu razinu i današnji način igre, sigurno je da će to biti košarka trke i ritma. Pokušat ćemo napraviti momčad koja će gurati mlade igrače naprijed i pratiti ih. Ostaje tu puno rada i puno energije. Parket uvijek na kraju pokaže ideš li u dobrom smjeru ili ne.

Luka Ivančić želi mladu momčad koja će puniti tribine Centra Zamet, baš kao što su bile pune tribine Dvorane mladosti kada je trener bio Matan Rimac sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

– Moram priznati da sam imao sreću u ranijim sredinama u kojima sam radio, uvijek su se poklopile neke pobjede i zanimanje, čak i u Splitu, koji je, na moje veliko iznenađenje, prilično nezainteresiran za košarku. Košarka je u Rijeci oduvijek bila popularna, imala je stabilnog prvoligaša i jako puno igrača iz te regije napravilo je ozbiljne karijere. Rijeka je ozbiljan košarkaški centar i mislim da ćemo se vratiti na razinu na kojoj je riječka košarka bila nekada. Do sada se želio napraviti iskorak dovođenjem iskusnijih igrača, a sada se napravio neki »reset« u kojem će se pokušati napraviti samoodrživ klub.

– To, naravno, ne bi bilo moguće bez Vujčićeve akademije, koja ima jako veliki broj mladih kvalitetnih igrača. Kao trener sam uvijek volio imati mlade igrače u ekipi, dosta je onih koji danas igraju ozbiljnu košarku u Euroligi i NBA-u prošlo kroz moje ruke i radio sam s njima. Nadam se da ću i ja sada doprinijeti i privući mlade talente, ne samo iz Hrvatske, nego i iz regije. Startna pozicija nam je jako dobra, sada nam preostaje puno rada, ali sljedeći koraci moraju biti pametno napravljeni.