Svake godine uoči ljeta aktualizira se pitanje o Riječkim ljetnim noćima – festivalu koji je osnovala pokojna Mani Gotovac stupivši na mjesto intendantice HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Ideja da Rijeka, koja to nedvojbeno zaslužuje, dobije ljetni festivala najvišeg ranga koji se može usporediti s Dubrovačkim ljetnim igrama ili Splitskim ljetom, zvuči izvrsno čak i danas.

No, od te 2004. do danas prošle su 22 godine, a RLJN su imale svoje uspone i padove pa čak i razdoblja nepostojanja. Da bi se brendirao neki festival potrebne su godine kontinuiranog rada (i ulaganja) u razvoj takve ideje, a kod nas u Rijeci sve to u kontinuitetu izostaje posljednjih godina.

Štoviše, umjesto da se prednost daje jednom brendu na municipalnoj razini, svjedoci smo postojanja više različitih manifestacija koje, čak i recentno, dobivaju neke nove, drugačije nazive. Sve to rezultira činjenicom da Rijeka i dalje nema snažan i prepoznatljiv ljetni festivalski brend usporediv s nekim od navedenih.

Nekad smo imali spektakl

Ipak, malo starije Riječanke i Riječani živo se sjećaju kako smo prije petnaestak godina bili na dobrom putu, a Riječke ljetne noći tih godina okupljale su značajna umjetnička imena i još važnije – značajne kulturne događaje.

Nisu to bili inovativni biseri, već kapitalna djela, a publika je doslovno hrlila na ulice, trgove, prostore industrijske baštine i druga mjesta ne bi li bili dio takve priče.

Sjetimo se samo raznih otvorenja RLJN koja su okupirala prostor cijele riječke luke s ozvučenjem za cijeli centar, zatvorenu ulicu Riva po kojoj su, kao u vrijeme Karnevala, koračale tisuće domaćih ljudi i gostiju.

Valjalo bi doista proučiti povijest i, možda najbolje, fotodokumentaciju koja svjedoči o tim vremenima u kojima su RLJN i njihovo otvorenje bili pravi spektakl tijekom kojeg je cijeli grad nakratko zastao i uživao.

A spektakl u tom smislu značio je pravi »bum« – od klasične i popularne glazbe, glume, plesa, međunarodnih gostiju, akrobacija, svjetlosnih efekata, vatrometa…

Orkestrom je ravnao Valentin Egel

Sve navedeno uvod je u priču koja slijedi, a odnosi se na ovogodišnje Otvorenje RLJN održano ispred zgrade HNK. Bilo bi to jedno »normalno« Otvorenje da je ispunilo očekivanja prisutnih, ali kad je nešto najavljivano kao veliki spektakl, onda su i očekivanja ipak veća.

Prisutna publika, čiji broj je teško procijeniti, ali se može govoriti o prisutnosti osoba za ispuniti prostor ispred Kazališta i možda polovine Kazališnog parka, očekivala je puno, ali su po okončanju programa mišljenja i dojmovi ostali podijeljeni.

Kako je prethodno najavljeno, Kazalište je pripremilo glazbene točke koje su u jednu cjelinu trebale spojiti interpretacije iz dramskih predstava prethodne i sljedeće sezone i tekstova riječkih autora, a u izvedbama je sudjelovalo više od 200 umjetnika iz svih grana HNK-a (Opera, Hrv. i Tal. drama i Balet).

Danas? Tek poneki bljesak

Nakon uvodnih govora intendantice Dubravke Vrgoč i gradonačelnice Ive Rinčić, koje su na pozornici morale pričekati orkestar koji se ugađa za izvedbu, led je probio glumac Deni Sanković izvedbom »Mon truck en plumes« uz klavirsku pratnju i plesne intervencije članova baleta Federica Rubissea, Giorgia Otranta i Giovannija Liveranija.

Pozdravni govori Ive Rinčić i Dubravke Vrgoč

Jedan od najperspektivnijih talenata za mjuzikl na ovim prostorima nije podario vrhunsku glazbenu izvedbu. Priča s ekstravagantnim trans kostimima jednostavno nije bila dovoljna, a od umjetnika ovakvog talenta očekuje se mnogo više.

Led su probili glumac Deni Sanković i plesne intervencije

Glumica Ivna Bruck na balkonu je izgovorila tekst »Che gioia vagare« nakon čega je orkestar pod ravnanjem Valentina Egela izveo finale 9. simfonije u e-molu, »Iz Novog svijeta«, Antonina Dvořaka. Glumice Romina Tonković i Nika Grbelja interpretirale su ulomak iz teksta Dore Šustić pod nazivom »Nemirne«, a Dražen Mikulić svoj doprinos dao je komičnim nastupom na tekst Eve Simčić »Veliki događaj«.

Dražen Mikulić svoj doprinos dao je komičnim nastupom na tekst Eve Simčić “Veliki događaj”

»Habanera« iz Bizetove opere »Carmen« u izvedbi solistice Stefany Findrik bila je sljedeća glazbena točka nakon koje je uslijedio jedan od najboljih nastupa večeri: Annamaria Ghirardelli izvela je »Se disse de mi« uz plesnu pratnju Sonje Milovanov, Yurike Kimure, Giorgija Otranta i Giovannija Liveranija.

Stefany Findrik izvela je “Habaneru” iz Bizetove opere “Carmen”

Glumac Andres Tich i prvakinja Olivera Baljak govorili su potom ulomak iz djela Tee Tulić pod nazivom »Reinhardt« da bi tek trenutak kasnije pozornicu prepustili solistima Robertu Kolaru i Anamariji Knego koji su, u pratnji orkestra, izveli duet »Što da radim sada?« iz Zajčeve operete »Momci na brod«.

Olivera Baljak i Andres Tich govorili su ulomak iz djela Tee Tulić pod nazivom “Reinhardt”

Plesnu točku uz orkestralnu izvedbu ulomka iz »Orkestralne suite br. 3. u D-duru« J. S. Bacha (»Air«) upriličili su Federico Rubisse i Marta Voinea Čavrak u koreografiji Leonarda Jakovine, što je također bila jedna od najljepših izvedbi večeri iako je plesni nastup završio značajno prije završetka Bachove glazbe.

Gounodova arija »Je veux vivre« iz opere »Romeo i Julija« bila je namijenjena Anamariji Knego koja ju je uspješno i izvela uz pratnju temperamentnog orkestra.

Ulomak iz »Licitacijskog srca« Davora Mandića u izvedbi Jasmina Mekića i Anastazije Balaž bio je sljedeći na programu, a u nastavku je publika mogla čuti ponešto čudan nastup Sabine Salamon i Olivere Baljak na tekst Pascala Ramberta »Kazalište« u kojem se nije znalo govore li glumice o nekoj apstraktnoj situaciji ili njihovom privatnom odnosu pa je i pljesak publike bio ponešto neugodan i mlak.

Riječki operni zbor uz pratnju orkestra potom izvodi »Va, pensiero« iz Verdijeve opere »Nabucco«, Anamarija Brđanović čita ulomak iz »Proboja« Zorana Žmirića, a večer završava nastupom prvakinje Leonore Surian koja je uz orkestar izvela poznati hit »My way«, ali na talijanskom jeziku (»A modo mio«). Publici je nakon toga najavljen nastavak večeri uz koncert riječkog elektro-rock dvojca The Siids.

Pomutnja oko stolica

Već sam pogled na ovako napisan program, čak i uz objašnjenja koja su prethodno poslana, odaje dojam manje povezanosti i razumljivosti cjeline. O kvaliteti izvedbi također bi se dalo raspravljati, ali tu treba biti iznimno oprezan jer se radi, ako govorimo o glazbi, o izvedbi na otvorenom koja, zbog ozvučenja, nikada nije realna.

Dapače, ozvučenje događaja je, posebno u klasičnim glazbenim nastupima, odavalo podosta problema, čujnost nije bila osigurana u niskim registrima i tišoj dinamici, a ukupnom dojmu nisu doprinosili ni buka s obližnje prometnice ili ugostiteljskih objekata s druge strane.

Publika je očekivala puno, a dojmovi su ostali podijeljeni

Najavljena je bila i »Nessun dorma« iz Puccinijeve »Turandot« koja u konačnici uopće nije izvedena.

U tehničkom smislu nešto pomutnje stvorile su i ograđene stolice za uzvanike, iako je događaj najavljen kao potpuno otvoren, što je izazvalo nezadovoljstvo prisutnih i prije samog početka.

A ono čemu valja uputiti bezrezervnu kritiku su umjetnički nastupi solista i glumaca koji su koristili tekstove ili note. Doista je za očekivati od profesionalaca da se jedan kraći ulomak ili popularna operna arija mogu, za ovakav spektakl, izvesti napamet!

Jer, sve navedeno se vidi i sve navedeno se čuje, a uz postojanje videozida i ozvučenja vidi se i čuje još i više. Vidi se čak i mimika lica, odnosno izostanak osmijeha, koji je posebno bio prisutan kod Zbora.

Direktan prijenos putem interneta osiguran je za sve koji nisu mogli biti prisutni, ali se u njemu prostor za napredak pokazao u potpisima izvedbi koje su ponekad sadržavale pogreške.

Prostor za popravak

Ukupan dojam je, uslijed veće količine nespretnih sitnica, ostao nekako mlak. Ili barem nedovoljno spektakularan. I nedovoljno razumljiv. A to je važno ne samo publici, nego i ovome gradu, koji zaslužuje samo najbolje i na to, ako govorimo o ljetnom festivalu, predugo čeka.

Dojam svakako mogu popraviti daljnje izvedbe u okviru Festivala kojih u 33 dana ima čak 50. A onda očekujemo Zatvaranje do kojeg se može doraditi sve na jednu višu kvalitativnu razinu.

Akrobatski nastup

U sklopu Riječkih ljetnih noći održan je akrobatski nastup »Sway Pole« u izvedbi Noaha Chornyja, jednog od najuspješnijih svjetskih umjetnika na kineskoj šipci. Izvodio je vratolomne akrobacije na šest metara visokom rasvjetnom stupu koji se opasno njihao iznad gledatelja.

Foto Marko Gracin

Poigravajući se zakonima gravitacije, Chorny je kroz spoj suvremenog cirkusa, akrobatike i kazališta publiku držao u neizvjesnosti do samoga kraja te još jednom potvrdio zašto slovi za jednog od najcjenjenijih izvođača ove discipline.