Iva Rinčić preokrenula je tijek riječke povijesti – na izborima prije točno godinu dana pobijedila je nakon više od 30 godina SDP-ovu dominaciju, a uz to i postala druga žena na čelu grada u njegovoj povijesti. Što je u tih godinu dana učinjeno i u kojem smjeru ide dalje razvoj Rijeke, razgovarali smo u povodu prve godišnjice obnašanja vlasti.

Promjena prioriteta

Obilježili ste prvu godinu vlasti – sebi ste dali ocjenu tri, dakle svjesni ste da je moglo i bolje. Je li teže nego što ste mislili da će biti, koja su bila najveća ograničenja – jesu li to opstrukcije iznutra, nepripremljeni projekti ili (ne)dovoljna podrška javnosti?

– Grad Rijeka, kakav smo zatekli, funkcionirao je istovremeno na principu autoriteta središnje figure gradonačelnika koji se nije mijenjao više od dvadeset godina i javne uprave koja je na svoju ruku »vodila grad«: projekti koji bi se odnosili na zadovoljavanje stvarnih potreba stanovništva, dakle škole, vrtići i javne garaže, uopće nisu postojali ili nisu bili prioritet. Najbolji je primjer što u Rijeci nova osnovna škola nije izgrađena 40 godina. Drugi su, pak projekti bili isključivo ideološki motivirani, poput »Galeba« – loše planirani, još lošije vođeni.

Iako društvene mreže i pojedini portali mogu stvarati drukčiju sliku – podrška javnosti još uvijek je vrlo jaka. Vjerujem da će građani još bolje prepoznati naš rad kada počnemo s realizacijom projekata na čijoj pripremi radimo, poput triju »kvartovskih garaža« ili uređenja šetnica.

Imate paradoks samo s garažama – bivša administracija je projektirala garaže tamo gdje nisu potrebne ili tamo gdje nisu ni provjerili vlasništvo zemljišta. Mi u taj proces ulazimo sustavno i krenuli smo u pripremu studija predizvodljivosti za garaže na 3 lokacije: Omladinsko igralište, Rastočine i Ante Kovačića. Paralelno radimo i na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. Na Omladinskom je zemljište gradsko, na Rastočinama je također imovinsko-pravno i prostorno-planski sve spremno, no potrebno je maknuti postojeći vrtić i sagraditi novi na alternativnoj lokaciji. U Ulici Ante Kovačića radi se analiza imovinsko-pravnih odnosa nakon čega će uslijediti studija.

Slično vrijedi i za projekt obnove Exportdrva za koje smo morali napraviti potpuno novi idejni projekt, ali unutar već postavljenih gabarita namjena. Nakon dolaska na vlast, utvrdili smo da postojeće idejno rješenje donosi skoro sigurno gubitak 50 posto nepovratnih sredstava, a to je oko 5,5 milijuna eura, što bi na kraju morali platiti građani Rijeke.

Što se tiče drugih planiranih projekata, pripremaju se obnova Teatrina, bazen i šetnica na Školjiću, te šetnica uz Rječinu, Društveni vatrogasni dom Drenova, obnova Sportsko-rekreativnog centra Zamet, Paviljon Brajda… Pokrenuti su koraci izgradnje novog Centra za autizam i odgoj i obrazovanju na Krnjevu, a upravo smo i locirali nove gradske lokacije s većom kvadraturom, pogodne za priuštivo stanovanje.

Vaš prethodnik Marko Filipović poručuje da je ostavio »punu blagajnu i projekte«, a da Rijeka danas »vozi u leru«. Što mu odgovarate?

– Ako Rijeka i vozi u leru, to je zato što se predugo vozila u rikvercu. Iz rikverca se ne ubaci u petu brzinu jednim potezom – prvo se mora zaustaviti i okrenuti. To traje. Mi smo grad zaustavili u padu i upravo ga ubacujemo u brzinu.

A »puna blagajna«? Dugovi državi neriješeni desecima godina, račun Sortirnice od gotovo četiri milijuna i Čistoća na rubu stečaja. »Galeb« i sama Europa vodi kao disfunkcionalni projekt.

Pustimo na kraju metafore i recimo kako jest. Trideset godina ovaj se grad vodio po mjeri jedne stranke, a posljednjih dvadeset po mjeri jednoga čovjeka. Sada se prvi put gradi po mjeri građana.

Bivši gradonačelnik dobio je optužnicu, a Grad potražuje sredstva koja su izgubljena u aferi Sortirnica – što ste našli u papirima kad ste ušli u gradsku upravu, jeste li bili iznenađeni stanjem u Gradu?

– Bivši gradonačelnik poručuje da mu je »smiješno komentirati ono što pročita u novinama«. Gradu Rijeci nije nimalo smiješno. Nije smiješno 176.000 eura štete za koju ga se u tom predmetu tereti. Nije smiješno ono što tek izlazi na vidjelo dok prebiremo papire koje je ostavio za sobom: dimenzije bahatosti koje se godinama nisu mogle niti naslutiti.

Grad Rijeka u tim je postupcima oštećenik. Zadržimo se na toj riječi. »Oštećenik« je suhi pravni pojam – ali Rijeka nije oštećena samo u kaznenopravnom smislu. Oštećena je u proračunu, razvoju, prilikama koje su prošle, povjerenju građana, godinama koje joj nitko ne vraća. Gdje god bude osnove, tužit ćemo odgovorne za naknadu štete. To je naša dužnost prema gradu i građanima.

Lijevi centar

Idemo odmah razgrnuti maglu koja se nadvila nad pitanjem o suradnji s HDZ-om – jeste li u koaliciji s HDZ-om, jeste li u projektnoj suradnji s HDZ-om, ili kako se naziva vaš oblik suradnje? Točnije, to što je HDZ glasao za vaš preustroj gradske uprave, znači li to da će i dalje kontinuirano glasati za vas i podržavati vaše proračune, hoće li dobiti neke pročelnike ili kakav je dogovor? Jasno vam je što bi za HDZ i Plenkovića značilo da se može pohvaliti da sudjeluje u vlasti u donedavno »crvenoj Rijeci«.

– Nismo u koaliciji s HDZ-om, a nadam se da ćemo surađivati od projekta do projekta. Možda je bolje pitati zašto SDP i Možemo nisu podržali preustroj gradske uprave: znači li to da su zadovoljni kako je ta uprava dosad djelovala, da nisu svjesni zašto su izgubili izbore? Ili da se, jednostavno, ponašaju kao nezrela oporba koja bez pravih argumenata pokušava omesti svaki pokušaj vlasti?

Hoće li HDZ podržavati naše buduće prijedloge odluka, uključujući proračun, pitanje je na koje samo HDZ može odgovoriti. Jedno je sigurno: ne postoji nikakav »paket« koji bi podrazumijevao ključ raspodjele pročelničkih mjesta.

Naravno, postoji i načelan stav da HDZ treba tretirati kao stranku koja je osvojila najveći pojedinačni broj mandata u Gradskom vijeću, dakle, koja uživa povjerenje značajnog broja građana, a ne nametati, kao dosad, nekakvu izolaciju HDZ-a: vjerujte mi, kada javnost postupno bude doznavala – a trebala bi već i sada, temeljem postojećih presuda i optužnica – o onome što se radilo u Rijeci, mnogi će revidirati svoje političke stavove…

​Kada govorite o projektima za koje očekujete podršku Vlade RH, na koje konkretno projekte pritom mislite? Možete li detaljnije pojasniti u kojoj su fazi projekti Palače pravde, preseljenja KBC-a Rijeka, razvoja Kantride i Delte te što građani mogu očekivati u smislu rokova, financijske konstrukcije i sljedećih koraka? Također, vezano uz projekt Kantride, kakav je danas odnos Grada s Damirom Miškovićem i investitorima – postoje li još uvijek otvorena sporna pitanja ili je postignut dogovor o zajedničkom nastavku realizacije projekta?

– Podršku Vlade ćemo nastojati osigurati u projektima gdje je ona nužna – ne samo u smislu financijskog modela, već i vlasničkih i administrativnih prepreka. »Palača pravde« je radni naziv za objedinjavanje svih sudova u jedinstvenom kompleksu, na Rujevici ili drugoj prikladnoj lokaciji. Teren je gradski, a financiranje državno.

Nogometni stadion Kantrida stekao bi, kao i Poljud i Maksimir, status stadiona od nacionalnog značaja, što bi značilo da bi osigurao značajan dio sredstava za obnovu iz državnog proračuna. Kao što je Novi list i prenio, gospodin Mišković je zadovoljan ovom mogućnošću i svatko tko stvara tenzije, ima nečasne namjere.

Delta je odavno planirana kao zona zelenila i rekreacije za Riječane, s mogućnošću uređenja multimedijalne dvorane na prostoru Exportdrva. Da bi se to realiziralo, potrebno je da država promijeni obuhvat lučkog područja. Tu smo inicijativu baš ovih dana odaslali premijeru.

Je li točno da će HDZ zauzvrat tražiti Trg Franje Tuđmana?

– Ne postoji »trgovina trgovima«. Ovo je pitanje bilo već nekoliko puta postavljano i političarima prije mene: neki poznati ljevičari, poput Zlatka Komadine ili Nikole Ivaniša, tvrdili su da se ideji ne bi opirali. Svaka značajna povijesna osoba ima uvijek zagovornike i protivnike, odnosno zasluge i krivnje. Kao i Josip Broz Tito, i Franjo Tuđman je značajna povijesna osoba.

To nas dovodi do ideoloških tema – možete li sebe pozicionati ideološki od krajnje desnog do lijevog? Dopustili ste da Thompson nastupi u Rijeci, ali ste sudjelovali i na Hodu za slobodu, to možda zbunjuje neke u Rijeci. Kako vidite razvoj Rijeke u tom društvenom smislu?

– Rijeka je, namjerom bivših vlasti, uporno prikazivana politički pojednostavljeno monolitno. Mislim da zreli ljudi objedinjuju i elemente tradicionalno »lijevih« i »manje-lijevih« stavova i da to uopće ne treba čuditi. Pritom bih voljela naglasiti da moje dozvoljavanje Thompsonova koncerta nije imalo veze s političkih svrstavanjem, već s nepristajanjem na praksu da kao nositeljica izvršne vlasti zabranjujem nastupe glazbenika čiji nastupi nisu zabranjeni. Osobno uopće ne slušam takvu glazbu, niti zagovaram pojedine vrijednosti, ali mogu uvažiti da postoje oni koji je vole. Naravno dokle god se poštuje zakon.

No, pitali ste pa ću još jednom jasno i nedvosmisleno reći – pozicioniram se u lijevi centar. Znam da je to danas najteže mjesto u hrvatskoj politici koje se ne sviđa ni jednoj ni drugoj »utvrdi«. Ali upravo zato je prepoznaju oni kojima su dosadile podjele – ljudi koji više ne žele birati između dviju ideologija, nego žele grad koji funkcionira.

Potpuni promašaj

Što ćemo s »Galebom«, je li taj projekt uopće više aktualan?

– »Galeb« je, kao projekt, potpuni promašaj koji nas je dosad iznimno skupo stajao, a i još će. Pokušavamo naći načina da rezultat jednog ideološkog inata pretvorimo u priliku, ali još nismo uspjeli. Trenutno smo u fazi ponovljenog natječaja za javnu nabavu popravka nakon oštećenja u veljači ove godine. To je nasljeđe, ne izbor – ali dovršiti ga na bilo koji način moramo mi.

Kakvi su planovi oko razvoja Turističke zajednice? Došlo je čak 16 prijava za vodeće mjesto – postoji li neki smjer za koji mislite da se Rijeka može turistički razvijati?

– Novi čelnik, odnosno čelnica, Turističke zajednica grada Rijeke morat će imati aktivniju ulogu u razvoju grada od dosadašnje. Nije dovoljno samodopadno brijati porast posjeta karnevalu, već analizirati tržište, ugostiteljske kapacitete, imati viziju razvoja Preluka i prostora bivše dječje bolnice na Kantridi, osmišljavati nove manifestacije. Istovremeno, ne smijemo postati zarobljenici prekomjernog turizma, nego pronaći mjeru i model urbanog turizma doživljaja.