KRK – Ribari Krka i Raba našli su se u velikom problemu nakon najnovije uredbe Pravilnika o posebnom režimu upravljanja ribolovom u ribolovnoj zoni E Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Naime, gospodarski ribolov, kao jedno od povijesno najvažnijih zanimanja za otočane na Kvarneru, posljednjih je godina otežan zbog odluka o zabranjenim zonama, kako bi se očuvala bioraznolikost i spriječio pretjerani izlov određenih vrsta, primarno kvarnerskog škampa.

Unatoč tome, ribarstvo je za otočane, ali i za gospodarstvo – osobito u ugostiteljskom i turističkom sektoru – ostalo vrlo važno zanimanje.

Izmjena pravilnika

Problem je nastao najnovijom izmjenom pravilnika, kada je, unatoč prethodnim najavama i sastancima s ribarima, odlučeno da će za lov biti zabranjene i zone C i D, dio između Plavnika i otoka Krka te sjeverno od Raba i otoka Sv. Grgur, ali samo za brodove koji love koćom, za male alate lov je i dalje dozvoljen.

Takva preinaka za ribare je donijela čitav niz problema te dovela u pitanje biološku, ali i moralnu opravdanost ove odluke.

Ribarstvo već samo po sebi ovisi o vremenskim prilikama, a ova je odluka to dodatno naglasila. Zbog konfiguracije terena i rasporeda otoka u odnosu na Velebit, njihove će se rute prema novom pravilniku morati promijeniti, što će dovesti do veće izloženosti vjetrovima i dodatno smanjiti broj mogućih radnih dana.

Prema njihovoj procjeni, godišnje imaju između 150 i 180 radnih dana, što bi se novom rutom, zbog vremenskih uvjeta, moglo prepoloviti, jer se u slučaju lošeg vremena nemaju gdje skloniti.

Njihova otežana plovidba nije ograničena samo na vremenske uvjete; postoje i drugi propisi koji je dodatno otežavaju. Ribari unutar drugih zona mogu ploviti u slobodnoj vožnji, ali ne sporije od 6 čvorova, u suprotnom mogu biti kažnjeni, a njihovi brodovi teško dostižu tu brzinu.

S druge strane, snaga njihovih motora ograničena je na 150 konjskih snaga. Situaciju dodatno pogoršava i trenutačna situacija s gorivom. Zbog globalnih kretanja, cijene goriva drastično smanjuju isplativost ovog posla, a tome pridonosi i loša organizacija opskrbe gorivom, koja na otoku praktički ne postoji.

To znači da i sam odlazak po gorivo predstavlja dodatni trošak, a zbog navedenih poteškoća autoprijevoznicima je također neisplativo organizirati njegov dovoz.

Da ribari ne bi trebali biti žrtve ovih odluka te da one neće donijeti ništa pozitivno – čak ni okolišu – potvrđuju i drugi aspekti ovog pravilnika. Ako je cilj zaštita jadranskog škampa, zabrane ribarima nisu učinkovita mjera zaštite okoliša, jer je lov na škampe i dalje dozvoljen malim plovilima, ribarima koji love vršama i onima koji love mrežama.

Dakle, zabrana se odnosi samo na ribare koji love koćom. Takva odluka ne doprinosi očuvanju škampa, jer i ostali brodovi love velike količine, a njihov ulov nije ograničen.

Prosvjedi

Ribari prihvaćaju nastojanja vlasti da se očuva bioraznolikost ovog područja te ističu kako je to i u njihovom najvećem interesu. Međutim izvještaji njihovih ulova zadnjih godina pokazuju kako je škamp na ovom prostoru u procesu obnove te kako ih je više nego ranije.

Zato ne prihvaćaju da se preko njihovih leđa ostvaruju privatni interesi. Ovim uredbama gube ribari koji su to zanimanje naslijedili od svojih predaka, ali i priroda te gospodarstvo, dok pobjeđuju kratkoročni interesi koji ne donose dugoročnu korist.

Ako se ovakva praksa nastavi, ribari će biti prisiljeni odustati od svog zanimanja. Stoga nude rješenja i spremni su se dalje boriti za svoje zanimanje, koje ima povijesni značaj za ovaj kraj.

Spremni su na dijalog, ali pod uvjetom da će se njihovo mišljenje zaista uvažiti, što na ranijim sastancima nije provedeno. Kao prvi korak, smatraju da je nužno ukinuti zabranu u zoni A ili barem omogućiti rad određenog broj radnih rada tijekom čitave godine. Također se zalažu za pomicanje obećane linije u Paškom kanalu.

Da je ova odluka stvarno kobna pokazuje se već u prvih mjesec dana ribolova na dozvoljenom prostoru. Na prostoru oko zone A dolazi do povećane koncentracije ribarskih brodova, koji love na malom terenu zbog čega im je pojedinačan ulov drastično smanjen te nezadovoljavajući kako bi pokrili troškove lova i zaradili za život.

Ako se njihovi zahtjevi ne ispune, ribari su spremni na prosvjede u jeku turističke sezone.