Vlado Simchic Vava i Vladimir Tomić Mosk, Foto: Blagoja Pešić, Tim Ertl
Moćan, istodobno snažan i nježan instrumentalni album
povezane vijesti
Spoj slikarstva i glazbe nešto je što se u svijetu umjetnosti često događa, a posljednji takav primjer je sjajan instrumentalni album riječkog rock maestra Vlade Simcicha Vave.
Naime, pod nazivom »Paintings at the Exhibition« Vava je za Dallas objavio instrumentalni album dug nešto više od 45 minuta, inspiriran slikama Vladimira Tomića Moska, jednog od najcjenjenijih domaćih street art umjetnika čiji murali krase Rijeku, Zagreb, Vinkovce, New York, Berlin, London, Solun, Hamburg, Kopenhagen, Paris, Beč, Budimpeštu, Beograd, Sarajevo…
Slikanje glazbom
No, budući da Tomićeva umjetnost nije vezana samo uz svjetske zidove, u Rijeci je prošle godine nastala izložba »Common Ceremonies« koja predstavlja platna na kojima je Mosk bilježio začudnu atmosferu poetskog sadržaja.
Promatrajući njegove slike Vava je, motiviran nekima od viđenih slika, stvorio moćan, istodobno snažan i nježan instrumentalni album na kojem vlada sintesajzer kojim na temelju Tomićevih slika »riše« svoje glazbene svjetove slijedeći velikane takvog pristupa glazbi, autore ko što su Oldfield, Jarre, Vangelis, Eno, Bowie iz berlinske faze…
Uvodna »Cloudchaser« eksperimentira s elektroničkim zvukovljem i korištenjem udaraljki, poigravajući se na trenutke kultnim hitom »Popcorn«, jednim od prvih svjetskih hitova (1972., grupa Hot Butter) izgrađenih na synth zvukovlju.
Nježna podloga i vrckavi synth dodaci odgovaraju naslovu i opisu nekoga tko juri za oblacima, a iz tog, u osnovi ugodnog ozračja, Vava nas u temi »No Stone Left Untourned« vodi k bržem, agresivnijem, malčice i kaotičnijem izrazu koji se u drugom dijelu pretvara u uhu ugodnije ritmove i himničniji pristup.
Završna pjesma A strane je »Ritual« (9,11) najduža skladba albuma kroz koju na temeljnu melodiju ide »žuborenje« drugih raznih zvukova, a prevladava nježnost i opuštenost da bi u završnom dijelu sve, kako se to često u ritualima i događa, krenulo u svojevrsnu ekstazu. B stranu otvara divna »Bridge Over Quite Water« koja nudi više od devet minuta užitka kroz eteralno, nježno, produhovljeno, lagano i umirujuće zvukovlje koje ovu skladbu čini idealnom za uživanje u brojnim prilikama, posebno onima vezanim uz opuštanje i smirenje.
Slike s izložbe»Slike s izložbe« relativno su čest naziv u svijetu glazbe. Najčuvenija je svakako suita za klavir koju je skladao Modest Musorgski 1874. godine. To su njegovo djelo prerađivali mnogi, a najčuvenija je orkestracija Mauricea Ravela iz 1922. godine. No, ima »slika s izložbi« i u rock svijetu. Baš tim nazivom – »Pictures at an Exhibition« – svoj su live album 1971. godine objavili Emerson, Lake & Palmer, progresivni britanski rock bend, obradivši na njemu čuvenu suitu Musorgskog. Album je izazvao veliku pažnju i te je godine došao do broja tri u Engleskoj, a 1972. godine do broja deset na Billboardovoj ljestvici u SAD-u. |
Mosk na coveru
Drukčija je »See of Tranquility« koja kreće kao synth pop u uvodnom dijelu, ali se kasnije ponavljanjem motiva, živošću i razigranošću pomjera s pop terena i ulazi u luku zanimljive instrumentalne glazbe prepune nezadržive energije, u ovom slučaju, suprotne nazivu pjesme.
Za kraj Vava čuva »Hole in My Heart«, mračniju, tamniju i introvertiraniju skladbu koja je dobar završetak ovog sjajnog albuma za ljubitelje instrumentalnog zvukovlja.U cijelu se priču oko ovog albuma idealno uklapa i činjenica da je omot albuma Moskov uradak, odnosno slika »At last, there were no more choices« čime je nadograđen ovaj prvi Simcichev pokušaj u izradi pratećeg soundtracka za jednu izložbu. Naime, osnovna ideja bila je da otvaranje spomenute izložbe prati glazba s ovog albuma. Hoće li se to i dogoditi, (a bilo bi lijepo da tako bude!) tek ćemo vidjeti.
No, Mosk je već svoj utjecaj ostavio i na one koji izložbu i njegove slike nisu još ni vidjeli. Učinio je to zahvaljujući sjajnim Vavinim kompozicijama koje je sam producirao, dok je mastering napravio dugogodišnji suradnik Matej Zec u GiS studiju, a grafički dizajn prepušten je Mladenu Stipanoviću. Svakako valja istaknuti i činjenicu da se slušateljima najprije ponudilo vinilno izdanje, a za digitalnu verziju pripremljeno je posebno izdanje s bonus-trakom »Coda«.
Pop up izložba i promocija vinilaPrateći materijal ove zanimljive izložbe kaže ovo: »Pomislili biste da ovaj spoj iz naslova postoji kao dvije odvojene stvarnosti, odnos kojem je unaprijed pretpostavljena određena dvojbenost u konačnoj realizaciji. Možda i jest, ali recimo barem za početak da je ta izabrana opcija otvorena za pregovore. Barem tako misle jedan od najcjenjeniji street art umjetnika Vladimir Tomić Mosk i muzičar Vlado Simcich Vava. Njihova kolaboracija nije nastala prema nekom obrascu. Obojica su individualci zarobljeni i, paradoksalno, slobodni u svojim stvaralčkim svjetovima. Kako su onda »procurili« jedan prema drugom? Slike koje je Vava promatrao, jednu za drugom, stvarale su u njemu neočekivana podrhtavanja, od puke tišine do gromoglasne tutnjave slapa koji se prelijeva na Moskovim nadrealnim motivima. Zvukovi su bilježeni paralelno s nastajanjem slika da bi konačno bili objedinjeni na izložbi »Common Ceremonies« i dugosvirajućem materijalu, »Paintings at the Exibition«. Zajednički projekt prvo je ukazanje imao već prošle godine u Botaničkom vrtu u Zagrebu, a sada se prvi puta predstavlja u riječkoj galeriji Filodrammatice, 25. lipnja, s početkom u 20 sati. Izložba će biti postavljena ekskluzivno samo taj četvrtak, a osim samih Moskovih izložaka u prodaji će se naći vinilno izdanje Vavinog elektroničkog albuma, te nekoliko posebnih, samo pet, paketa/boršica koje će sadržavati originalni crtež i print, i, naravno, ploču tiskanu u žutom transparentnom vinilu. Nakon riječke promocije, izložba seli u zagrebački galeriju Studio Klet, u istim uvjetima, 3. srpnja. |
