Novi Pravilnik o osobnoj asistenciji proširio je krug osoba koje mogu ostvariti pravo na tu uslugu, ali osobe s invaliditetom dobit će mogućnost za samostalniji i aktivniji život samo ako se na tržištu rada nađe dovoljno osobnih asistenata. Analiza iz 2023. godine pokazala je da je na razini Hrvatske ugovoreno tek 16 posto potreba za osobnim asistentima, a u Ličko-senjskoj županiji manje od pet posto. Mnogi su godinama bez osobnog asistenta.

Uskraćena prilika

– Moj suprug osam godina čeka na osobnog asistenta. Ima 4. stupanj tjelesnog oštećenja, 100-postotni je invalid, sada ima 37 godina. Majka mu je njegovateljica, ja radim, plaćam kredit i uzdržavam obitelj. Godinama je bio na listi čekanja u jednoj udruzi, svake godine pomaknuo bi se za jedno mjesto, a zatim je došao zakon da onaj tko ima njegovatelja, nema pravo na uslugu osobne asistencije. Da nema potporu obitelji, prijatelja i okoline, u potpunosti bi propao, ilustrira probleme u pronalaženju asistenta supruga mlađeg muškarca s invaliditetom. Muža su joj, kaže, psihički uništili jer su mu svih ovih godina uskratili priliku za napretkom, što kognitivnim, što fizičkim i socijalnim. Urušilo mu se samopouzdanje, osjećaj samostalnosti, pripadanja društvu…

Svjesni problema s kojima se sustav suočava, u Regionalnom industrijskom sindikatu (RIS) koji zastupa interese osobnih asistenata pokrenuli su peticiju i traže prijem kod ministra rada i socijalne politike Alena Ružića s vrlo konkretnim zahtjevima. Prvi je povećanje cijene sata rada. Plaće osobnih asistenata uz puno radno vrijeme kreću se od 1.050 do 1.150 eura bruto, što znači da na ruke mjesečno prime od 800 do 860 eura. Većina prima i naknadu za prijevoz u visini mjesečne karte javnog prijevoza, ali to mahom ne pokrije realne troškove, posebno u ruralnim krajevima. Osim povećanja cijene sata, asistenti traže redovito usklađivanje s rastom plaća i troškova života.

Uputili su zahtjev za sastanak s ministrom Ružićem, ali odgovora još nema. Stoga su pokrenuli peticiju kojom žele pokazati da se ne radi o problemu nekolicine pojedinaca, nego velikog broja osobnih asistenata, korisnika, njihovih obitelji i zajednice. Prikupili su dosad 800 potpisa.

– Smatramo da bi upravo Ministarstvo trebalo biti zainteresirano čuti iskustva ljudi s terena, osobito u trenutku kada se sustav širi i kada se sve više govori o nedostatku radne snage. Ako ne prepoznaju važnost dijaloga, spremni smo i na daljnje korake pritiska, najavljuje Tea Radović, predstavnica RIS-a.

Na terenu, stanje je sve lošije: poslodavci teško pronalaze nove asistente, a oni sve češće razmišljaju o odlasku iz sustava.

– I to ne zato što ljudi ne žele raditi ovaj posao. Naprotiv, većina osobnih asistenata izrazito je posvećena korisnicima. Mnogi u sustavu ostaju upravo zbog odnosa koji su izgradili s korisnicima, ali predanost poslu ne može dugoročno nadomjestiti loše uvjete rada, upozorava Radović.

Vaučeri za edukacije

Iz resornog ministarstva na naš upit o ovim problemima odgovaraju kako su »otvoreni za komunikaciju sa svim zainteresiranim dionicima«. Za osobne asistente iz proračuna se, navode, izdvaja sve više, pa je tako do 2023. godine država godišnje izdvajala 19,8 milijuna eura, dok se sada izdvaja 190 milijuna eura godišnje.

– Cijena sata usluge osobne asistencije u visini od 11 eura omogućava pružateljima usluga da im za prosječno 176 sati mjesečno isplatimo bruto 1.936 eura, navode u Ministarstvu socijalne skrbi. Cijena sata rasla je, kažu, za 50 posto, a u skladu s fiskalnim mogućnostima razmotrit će mogućnost dodatnog rasta cijene sata osobne asistencije.

Što se manjka osobnih asistenata tiče, u Ministarstvu vele kako intenzivno rade na izmjenama zakona i na pravnim alatima za kratkoročno osiguravanje dostatnog broja osobnih asistenata. Također, osigurani su vaučeri za kratke, ali vrlo učinkovite besplatne edukacije s ciljem da svakoj osobi s invaliditetom, sukladno procijenjenim potrebama za uslugom, ista bude i osigurana.

U Regionalnom industrijskom sindikatu pak smatraju da edukacije o kojima govori ministar Ružić neće same po sebi riješiti problem manjka radnika. Možete obrazovati velik broj novih ljudi, ali ako ih dočeka posao s vrlo niskim primanjima, velikom odgovornošću i neizvjesnošću oko budućeg razvoja sustava, zaključuje Radović, dio njih će vrlo brzo potražiti drugi posao.