Povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba, koji se obilježava 15. lipnja svake godine, Psihološki centar Carpe Diem upozorava na jedan od najčešće prešućivanih, a društveno najštetnijih oblika nasilja, a to je zlostavljanje i zanemarivanje starijih osoba. Riječ je o problemu koji se često odvija u tišini, iza zatvorenih vrata, unutar obitelji ili u odnosima gdje starije osobe ovise o drugome.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, približno jedna od šest osoba starijih od 60 godina tijekom godine doživi neki oblik zlostavljanja. Istodobno, europska društva suočavaju se s ubrzanim starenjem stanovništva, zbog čega zaštita dostojanstva, sigurnosti i prava starijih osoba postaje sve aktualnije i jedno od važnijih društvenih pitanja suvremmenog društva.

Zlostavljanje starijih osoba može biti emocionalno, psihološko, fizičko ili se očitovati kroz zanemarivanje i uskraćivanje osnovne skrbi. Starije osobe često o nasilju ne govore zbog straha, srama, osjećaja krivnje, emocionalne vezanosti za počinitelja, ekonomske ovisnosti ili uvjerenja da im nitko neće vjerovati. Upravo zato odgovornost za prepoznavanje i sprječavanje nasilja ne leži samo na institucijama, nego i na svakom članu zajednice.

Psihološke posljedice zlostavljanja u starijoj dobi mogu biti duboke i dugotrajne. Osim osjećaja straha, bespomoćnosti i srama, zlostavljanje često vodi prema stvaranju simptoma depresivnosti, anksioznosti, zatim nesanici, socijalnom povlačenju, narušenom samoppoštovanju ili pogoršanju tjelesnog zdravlja. Starije osobe koje su izložene nasilju nerijetko se osjećaju kao teret, iako su upravo oni nositelji iskustva, mudrosti i obiteljskog kontinuiteta.

U vremenu koje često veliča efikasnost, produktivnost i mladost, važno je podsjetiti da starije osobe nisu teret društva, nego njegovo bogatstvo i veza među generacijama. One čuvaju životna iskustva, vrijednosti i znanja koja se ne mogu prenijeti tehnologijom niti zamijeniti bilo kojim oblikom napretka.

Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello ističe kako ne smijemo nijednog čovjeka promatrati kroz prizmu njegove materijalne korisnosti, produktivnosti ili ekonomskog doprinosa.

– Vrijednost ljudske osobe ne ovisi o njezinoj dobi, radnoj sposobnosti, zdravlju ili stupnju samostalnosti. Starija osoba koja treba pomoć drugih nije manje vrijedna od one koja je u punoj snazi života. Naprotiv, upravo odnos prema onima koji su ranjivi, bolesni ili ovisni o podršci drugih pokazuje kakvo smo društvo. Dostojanstvo čovjeka nije nešto što se stječe postignućima niti se gubi sa nemoći, ono je trajna i neotuđiva vrijednost svakog čovjeka, ističe.

Zato je briga za starije osobe mnogo više od pružanja pomoći ili zadovoljavanja nečijih osnovnih potreba. Riječ je o pokazatelju zrelosti i humanosti čitave zajednice.

Psihološki centar Carpe Diem poziva sve koji dolaze u kontakt sa starijim osobama da obrate pozornost i da uočavaju moguće znakove zlostavljanja: neobjašnjive ozljede, naglu povučenost, strah od određene osobe, lošu higijenu, pothranjenost, nedostatak lijekova ili osnovnih potrepština te kontrolu nad komunikacijom ili kretanjem starije osobe.

Svaka sumnja zaslužuje pozornost. Ponekad je dovoljno da jedna osoba primijeti promjenu, postavi pitanje što se događa i ponudi podršku kako bi se spriječila daljnja šteta. Zato je važno o zlostavljanju starijih osoba govoriti otvoreno, bez stigme i bez umanjivanja problema.

Ako sumnjate da je starija osoba izložena nasilju, razgovarajte s njom. Možete se i obratiti nadležnim institucijama, policiji i stručnjacima, poziva Psihološki centar Carpe Diem.