KASTAV – Priča o obitelji Carlavaris i Osojnak svjedoči o bogatoj obrtničkoj tradiciji Kastavštine, koja je kroz generacije prenosila kotlarski zanat i ostavila trajan pečat u baštini ovog kraja.

Krenimo s obitelj Carlavaris, staroj kastavskoj lozi koja se spominje već u prvoj polovici 17. stoljeća početkom vođenja crkvenih knjiga. Za našu današnju priču važni su Ivan Carlavaris koji je 1843. godine sagradio prostranu obiteljsku kuću na cesti koja je bila novi ulaz u grad u predjelu Dukići, a ispod same Fortice.

Na rubu dvorišta sazidana je velika štala za konje s trijemom za kola jer se obitelj isprva bavila prijevozom.

Njegovi potomci izgradili su cijeli niz kuća naslonjenih jedna na drugu, dok je njegov stariji sin, također Ivan nadimka Slocar, kako su ga zbog zanata nazvali, organizirao manufakturu u kojoj su se izrađivali proizvodi od bakra.

Tu je bila i mala kovačka radionica u kojoj su se proizvodili i završavali željezni dijelovi kotlova za rakiju.

Dio stalnog postava

Obrt je naslijedio sin Janko čiji je naučnik bio Vinko Osojnak koji kasnije otkupljuje Slocarovo imanje s kotlarijom te nastavlja tradiciju proizvodnje kotlova i ostalih bakrenih proizvoda.

S Vinkom koji nije bio baš najboljeg zdravlja kotlarski zanat kao vrlo mlad započinje njegov sin Milivoj – Milko, koji je radio do osamdesetih godina 20. stoljeća, a nakon njega kotlarski zanat u toj obitelji, a i cijeloj Kastavštini, nestaje.

Kotao star 100 godina sada dio postava “Belice”

Istaknuo je to Arsen Jardas, ugledni vinar i član udruge Belica prigodom predstavljanja 100 godina starog kotla za proizvodnju rakije izrađenog u kotlariji Vinka Osojnaka.

Poklonici tradicije

Udruga Belica je u povodu obilježavanja Dana grada Kastva predstavila taj kotao kao novi artefakt koji je na taj način ujedno postao i dio stalnog postava Kuće belice, još sadržajnije institucije, s jednim od najsadržajnijih muzejskih postava koji korespondiraju s poviješću, pa i ne samo proizvodnje vina i, kao u ovom slučaju, destilata, nego i zanatstva koje je u obrazovnom i izvedbenom dijelu jedan od najznačajnijih obilježja kastavskega kraja.

Nikola Osojnak

– Iznimno smo ponosni na činjenicu da smo nasljednici ljudi koji su u jednoj nemaloj mjeri bili uglednim i značajnim stanovnicima i obrtnicima ne samo Kastva nego i njegove vrlo široke okolice.

Zahvaljujući čuvanju njihovih diploma i nagrada dobiva se uvid u dinamična vremena tadašnje zajednice, a jako nam je drago da će, kako kotao, tako i dokumenti, postati dijelom »Belice« i na taj način dostupni velikom broju posjetitelja, naglasio je Nikola Osojnak, unuk Milka Osojnaka, zadnjeg kastavskog kotlara.

Događanje u Kući Belice okupilo je, kako rodbinu istaknutih obrtnika kotlara, tako i brojne poklonike kastavske tradicije obrtništva. S obzirom na procese u društvu koji sve veći broj mladih usmjeravaju upravo prema obrtničkim zanimanjima, tko zna – možda upravo priča o kotlu starom 100 godina potakne neke nove majstore, obrtnike koji će uz tehnologiju današnjice u život vratiti ono što su Vinko i Milko Osojnak ostavili u naslijeđe.