RIBLJE VRSTE

Razlikujete li ženku vrane od lumbraka? To uopće nije teško samo ako se zna što se treba vidjeti

Boris Bulić

Zbog različite obojanosti, u zavisnosti od različitosti dna, stiče se dojam da ima znatno više vrsta od stvarnog broja. Tako je, pemda karakteristično obojan i građen, lumbrak često predmet zabune.



Vranu (Labrus merula, Linnaeus, 1758) često brkaju s drozdom (Labrus viridis, Linnaeus 1758) koji je u trajnoj zaštiti.


Premda se u nedoraslom stadiju drozd često javlja s tamnim mramornim uzorkom, a vrana kao svjetlije obojana, razlika je zapravo vrlo jasna.


Čak i ako zanemarimo ostala fizička obilježja, vrana je jednolično tamne boje dok je drozd uvijek prošaran.




Inače su glavne karakteristike cijele obitelji usnača vrlo izražene i mesnate usne po kojima je obitelj i dobila ime.


Sve vrste žive na dnu prekrivenom biljkama kojima se i hrane, no obrok će uvijek rado dopuniti kakvim mesnim zalogajem u obliku crva ili raka.


Zbog različite obojanosti, u zavisnosti od različitosti dna, stiče se dojam da ima znatno više vrsta od stvarnog broja.



Premda je karakteristično obojan i građen, lumbrak (Symphodus tinca, Linnaeus, 1758) je često predmet zabune.


Doduše zabunu ne stvara on nego sve ostale vrste koje mu nalikuju i koje se stoga često proglase lumbrakom.


To su u prvom redu dugonoska (Symphodus rostratus, Bloch, 1791), martinka (Symphodus occelatus, Linnaeus, 1758), kosirica (Symphodus roissali, Rissso, 1810), ali i ostale, koliko-toliko slične vrste iz ove obitelji.


Inače lumbrak može narasti do 44 centimetra u dužinu i težiti 0,75 kilograma.


Prosječna lovna težina je ipak daleko manja, tek 0,07 kilograma, čime se uvijek svrstava u sitniju ribu.



Tijelo je glatko i hidrodinamično, bočno stisnuto. Peraje su solidno razvijene, pa se s lakoćom i krajnjom elegancijom, često koristeći samo grudne peraje, uglavnom usporeno kreće u labirintu raslinja i hridi.


No to se sporo plivanje u trenu može pretvoriti u streloviti eksplozivni bijeg koji ipak ne traje dugo, jer su sve usnjače zapravo loši i spori plivači, bez kondicije neophodne za brzo plivanje na duže staze.


Svi njihovi bjegovi su kratki i vode uvijek samo do prvog zaklona.



Mužjaci su mrljasto modrikastozeleni ili žućkastozeleni, prema trbuhu svjetliji.


Po bokovima imaju dvije uzdužne pruge sastavljene od modrih i crvenkastih pjegica. Sve peraje, osim grudne koja je žućkasta, obrubljene su azurnoplavim obrubom i posute pjegicama iste boje.


Ženke su sličnog, samo znatno bljeđeg kolorita, bez jasno istaknutih pjegica.