ŽARKO ĐINOVIĆ

Doživljaj za pamćenje. U samo par dana razlike ulovio dva kapitalna škarma

Boris Bulić

I poslije samo par čeki na nekih 5 metara dubine, nailazi mi jato škarama. Pripremam se za gađanje krupnijeg među prvima i taman da stisnem obarač, krajičkom oka spazim grdosiju koja kao da se sakrila u sredini jata i lagano plovi uz njih. Odmah se fokusiram na njega…



 


Piše: Žarko Đinović


Uglavnom se teško ustajem rano, ali prije nekih 20 dana čvrsto odlučim da ustanem prije zore i odem na dalju lokaciju, u drugi grad spreman da ulovim neko čudo.




Dođem na poštu u svitanje i dočeka me mrtvilo, nigdje ribe.


Valovi neki me lome pa već umoran i iscrpljen odlučim krenuti kući bez ulova.


Međutim, u povratku s ceste uočim jednu plažu, nekako zaklonjenu bez trunke valova kako me mami.


Iako tu nikada ne ronim, odlučim se na par zarona, čisto da vidim teren.


I tu doslovno, poslije samo par čeki na nekih 5 metara dubine, nailazi mi jato škarama od 1-2 kilograma.


Pripremam se za gađanje krupnijeg među prvima i taman da stisnem obarač, krajičkom oka spazim grdosiju koja kao da se sakrila u sredini jata i lagano plovi uz njih.


Odmah se fokusiram na njega i ide pogodak u kičmu iza glave koji mu nije dao mnogo prostora za borbu.



Pakiram se i idem kući zadovoljan.


Vaga je kazala 5,800 kilograma što je bio moj najveći škaram do tada.


Međutim, par dana nakon toga opet krenu problemi sa spavanjem, ali ovaj put nisam namjerno ustajao nego nešto nisam mogao spavati pa sam negdje oko 8 ujutru ubacio odijelo u auto za svaki slučaj  i prošetao do mora da vidim kakvo je stanje.


Odlučujem da ne ulazim u more, ali srećem kolegu koji roni i koji me nagovara da uđem da se čisto malo zezamo.


Spremam se, ulazim i u trećem zaronu, nakon nepunih 10 minuta, ne uspijevajući da nađem dobru poziciju za zaklon, odlučujem kad sam već zaronio, iako sam potpuno na vidnom mjestu, ipak odraditi čeku.


Vrte mi se neki šargići ispred puške i u momentu svi nestadoše.


Kad sa strane opet grdosija.


Ide polako i gleda me potpuno bez straha.


Mislim se je li mi riba u dometu, ali ipak ispaljujem strijelu i pogađam je u bočnu peraju.


Ovog puta mi je škarm pružio malo borbe tako da izvlači nekih 15 metara iz mulinela nakon čega naglo posustaje.


Malo vučem ja njega, malo on mene, ali ubrzo s ribom u zagrljaju izlazim iz mora baš zadovoljan.



Ovaj puta je škaram bio nešto lakši od onog prvog, ali dosta borbeniji.


U svakom slučaju dva rijetka primjerka u kratkom vremenskom periodu dali su mi dobar gušt što se tiče ronjenja, a bogme i što se gradela tiče.