RIJEKA  Mira Andrejeva, 19-godišnja Ruskinja iz Krasnojarska, podigla je u subotu trofej Suzanne Lenglen u Roland Garrosu. Prvi Grand Slam trofej proslavila je s ekipom u svojoj loži, u kojoj su bili njezina trenerica Conchita Martinez, legenda španjolskog tenisa, te kondicijski trener, Riječanin Azuz Simcich. Andrejeva je osvojila najveći naslov u mladoj karijeri, dok je Simcich upisao prvi trenerski Grand Slam naslov.

– Ovo je prvi Grand Slam naslov za koji sam bio u igračkoj loži. Radio sam s Jelenom Ribakinom i Garbine Muguruza, ali one su, kada sam radio s njima, već osvojile najveće turnire. Izgubio sam dva finala, Wimbledon s Karolinom Pliškovom te Australian Open s Ribakinom. Treća sreća… Dvanaest godina sam čekao Grand Slam naslov, radio sam najbolje što sam mogao. Sad mogu i u mirovinu, ostvario sam jedan sportski uspjeh sebi za dušu – kaže Azuz Simcich.

Andrejeva je dostigla Conchitu Martinez po broju najvećih naslova. Španjolka je 1994. godine slavila u Wimbledonu, dok je Andrejeva na početku velikog puta. Za Španjolku i Riječanina dobra je stvar što Andrejeva želi raditi.

– Puno je tu rada, puno discipline i ja volim raditi u takvim uvjetima. Ima puno svakodnevnih korekcija, pred nju se stavljaju visoki ciljevi i visoki zadaci i sve što nije nanajvišoj mogućoj razini daje joj se do znanja. Zato se ostvaruju ovakvi rezultati. Pohvale dođu kad trebaju doći i dolaze često, s Conchitine i moje strane, ali ima i konstruktivne kritike. Znali smo da će se dogoditi Grand Slam naslov, samo je bilo pitanje vremena hoće li to biti nakon tri ili šest mjeseci ili dvije godine. Znali smo da ona to ima u sebi jer ima i tenis i fizičke sposobnosti, ali najveća promjena napravljena je u mentalnom pristupu, što kroz rad s psihologom, što kroz rad s Conchitom uz malo mog dijela. Na kraju dana, ona je to sve provela u djelo. Napravila je najteži dio, promijenila je način razmišljanja, pristupa mečevima i protivnicama. U drugom kolu nije bila na ovoj mentalnoj razini, javila se neka negativa, ali mi smo joj s tribine odmah dosta glasno dali do znanja da to nije prihvatljivo. Od trećeg kola je dizala razinu te mentalne snage i stvarno je bila dominantna, nije izgubila set.

Sretan Pariz

Pariz je njezin sretan grad. Na istim terenima prije tri godine osvojila je olimpijsku broncu s Dianom Shnaider. Njezina suradnja sa Simcichem krenula je prije 14 mjeseci.

– Dosta smo povezani, ona mi je poput kćeri. Malo je starija od mog sina. Puno izbiva od kuće, daleko je od obitelji pa sam ja tu neka muška osoba koja mijenja oca. Imamo prisan odnos, ima tu dosta zabave izvan terena, ali na terenu i u terenu uvijek jako ozbiljno radimo, ali uz dozu smijeha. Dosta smo se povezali i prvi put sam se tresao prije finala, dok sam u mečevima prije toga bio dosta miran jer radi sve što treba raditi. U finalu je bilo malo neizvjesno samo do polovine prvog seta, a poslije je stvarno bila dominantna. Osvojila je neke velike turnire, ali Grand Slam trofej je nešto posebno. Fešta? Večera u krugu prijatelja i sponzora u jako lijepom restoranu u Parizu. Nedjelja je već značila put doma. Nažalost, tenis je sport u kojem ne možeš puno uživati u pobjedi. To je njegova mana jer kreće sljedeći turnir. Miri ćemo dati tri, četiri dana odmora. Preskočit će Berlin, prije Wimbledona igrat će samo Bad Homburg.

Po WTA bodovima u 2026. godini Andrejeva je sada na – prvom mjestu.

– Mogla bi, realno, sezonu završiti među prve tri igračice svijeta. Ima kapacitet i kvalitetu, a vjerujem da će ispraviti greške iz prošlosti. Pao joj je teret s leđa, a s obzirom na njezinu osobnost, to može biti plus. Njezino samopouzdanje bit će na još višoj razini, a onda je opasna za sve. Još je mlada, ali shvatila je da nije sve u tenisu i fizici, već da rad na mentalnom pristupu mečevima ima veliku ulogu, što se potvrdilo na stotinama igrača. Grand Slam turniri su najbolje od najboljeg, to je drugi svijet u odnosu na juniorske dane. Ona još uči na turnirima, na treninzima i tu ima puno prostora za napredak.

Za razliku od Andrejeve, taj skok u seniorske vode nije išao glatko za 24-godišnju Maju Chwalinsku, za nju je svaka pobjeda u drugom tjednu turnira bila bijeg iz nečega što se zove – preživljavanje.

– Ta komponenta preživljavanja je strašno moćno oružje, koje te može dogurati do razina o kojima nisi mogao ni sanjati. Maji svaka čast na upornosti, borila se u svakom meču, nije odustajala i ostvarila je sjajan rezultat. Prošla je kvalifikacije, pobijedila jake suparnice i odigrala deset mečeva. Mira je bila malo drugačija od ostalih suparnica, puno je tu spina, što je jako neugodno. Maja nije bila naviknuta na takvu loptu, nije mogla raditi ono što je radila drugim suparnicama. Uz umor, tu je bila najveća razlika.

Maratoni

Puno je mečeva u Parizu ove godine u muškoj konkurenciji odlučeno u pet setova, puno je bilo preokreta. Kondicijski treneri postaju vrlo važni.

– Mi možemo pomoći jer za titulu treba odigrati sedam mečeva, to može biti ukupno 35 setova. Ta komponenta fizičke pripreme puno znači, pogotovo na zemlji. Kvalitetna priprema čini razliku. Kod cura je malo drugačije, ali mečevi su sve duži i kvalitetna priprema čini razliku. Nije bitna, ali ako se meč oduži… Naš je posao kompleksan, svaki je igrač drugačiji. Generalno, najprije radimo na tijelu, na mobilnosti, stabilnosti, da nema asimetrija. Nakon toga dolazi performansa. Svaki igrač ima neke svoje zahtjeve bilo da je riječ o jakosti, ekplozivnoj snazi ili nekoj vrsti izdržljivosti jer ima čitava lepeza stvari koje su potrebne za tenis. S obzirom na to da je Mira jako snažna i eksplozivna, jako je važno da su sve strukture dobro posložene. Više nema bolova u ramenu, nema bolova ručnog zbloba, više nema traka i to je već veliki korak naprijed jer je ništa ne smeta u treningu. Puno smo radili na kretnjama na terenu jer u juniorskom tenisu nije odabrala idealnu kretnju. Puno je tu detalja.

Azuz i Conchita Martinez, 54-godišnja Španjolka, pronašli su vrijedan dragulj, koji još treba izbrusiti.

– Nisam mogao poželjeti bolju osobu pokraj sebe. Conchita je moja velika prijateljica, za cijeli život. Sada smo i kolege, suradnici, ja sam njezina desna ruka. Dogovaramo se i to sve ide prirodno i tečno pa je užitak raditi s njom. Mogu na posao dolaziti sa smješkom i uživati uz osobe koje su uz tebe i kad je teško i kada se pobjeđuje. Mira je u mojim očima, kada znaš koliko može, nova Serena Williams, iako je Serena – Serena. Sada je pitanje do kuda će Mira dogurati.

Za Azuza, nekadašnjeg atletičara i direktora Kvarnera, koji se javio iz zračne luke u Münchenu, slijedi malo odmora uz obitelj.

– Uvijek je lijepo vratiti se kod kuće, biti sa svojima, suprugom i sinom, napuniti baterije. Imat ću desetak dana pauze, malo ćemo svi skupa uživati i opustiti se.