ZAGREB – Uz prvu godišnjicu smrti Matije Dedića, Dvorana »Lisinski« 7. lipnja organizira cjelovečernji program »Matija Dedić – jazz portret« posvećen jednom od najvažnijih hrvatskih jazz glazbenika koji nas je iznenada napustio prošle godine.

Program će se održavati svake godine u Maloj dvorani »Lisinski«, uz sudjelovanje njegovih bliskih kolega, suradnika, prijatelja i poštovatelja koji će Matiji i njegovu nasljeđu iskazivati posebnu počast. U svojem prvom izdanju događanje portretira Matiju Dedića ponajprije kao jazz skladatelja.

Program posvećen Matiji osmislila je Tamara Obrovac, čijeg je kvarteta bio stalni član. »Ideja je začeta od strane Koncertne dvorane ‘Vatroslav Lisinski’, točnije od ravnateljice«, rekla je u razgovoru za Novi list.

»Želja nam je da to bude koncert u sjećanje koji će biti tradicionalna manifestacija, koja će se održavati u toj svečanoj i tužnoj prilici obilježavanja godišnjice njegovog svakako preranog odlaska. To je velik gubitak za hrvatsku glazbu, hrvatsku kulturu u cjelini i za nas sve, posebice njegove kolege, sve s kojima je surađivao.

Matija Dedić / Foto: Davor Hrvoj

Njegov će izniman talent i doprinos svim našim projektima biti praktično nenadoknadiv. Za prvu godinu moja želja je bila fokusirati pažnju na njega kao jazz autora. Jazz je ipak njegova primarna vokacija i po mojim saznanjima, kroz dugogodišnju suradnju, njegova primarna i prva ljubav. Željeli smo ga prve godine portretirati kao jazz glazbenika, jazz autora.

Također, željeli smo predstaviti dio njegovog opusa u njemu najdražim solo i trio glazbenim formacijama, a izabrali smo skladbe koje su nam se činile reprezentativne za pokrivanje raspona i varijacija njegovog opusa.«

Autorski doprinos

Osim kao pijanist, Matija Dedić je cijenjen i kao autor. Njegova su djela odraz iznimne maštovitosti i skladateljskog umijeća. Osim za vlastite ansamble, skladao je za televiziju i kazalište.

Kao priznanje za svoj skladateljski rad dobio je nagradu »Miroslav Sedak Benčić« Hrvatskog društva skladatelja. Dobitnik je više od trideset nagrada Porin, od čega četiri za najbolju skladbu. Zato će se prije koncerta, koji počinje u 20 sati, u predvorju Male dvorane u 18 sati, uz otvorenje prigodne izložbe fotografija Matije autora Ive Dunata i Vedrana Metelka, održati slušaonica.

Odabrane Matijine skladbe u raznim izvedbama pokazat će njegovu autorsku svestranost i predstaviti ga kao iznimnog pijanista originalne glazbene estetike i raznolikih izvora nadahnuća. U sklopu slušaonice govorit će Hrvoje Galler, Davor Križić, Šimun Matišić i Darko Jurković – Charlie.

»Na koncertu će biti izvedene isključivo njegove skladbe«, nastavlja Tamara Obrovac. »Dakle, prezentacija dijela njegovog autorskog jazz opusa u izvedbi njegovih dugogodišnjih suradnika, kolega i prijatelja. Radi se o ritam sekciji njegovog trija, nastalog iz mog kvarteta prije gotovo 30 godina. To su kontrabasist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić te njegov dragi, bliski prijatelj i kolega Vasil Hadžimanov koji će svirati u solo izvedbi kao pijanist i pridružit će se Žigi i Kruni u trio izvedbama.«

Tamara Obrovac Quartet / Foto Tatjana Genc

Značajan trag

Matija je bio jedinstven, vrhunski glazbeni umjetnik neizmjerne umjetničke znatiželje i kreativnosti. Gradio je mostove između različitih glazbenih svjetova, uvijek ostajući vjeran vlastitom izrazu.

»Kao njegova dugogodišnja kolegica i prijateljica mogu reći da je bio zaista izniman talent«, tvrdi Tamara Obrovac.

»Prema mojem mišljenju, Matija je jedan od najvažnijih jazz glazbenika u Hrvatskoj uopće. Njegov je doprinos iznimno važan, kako po autorskom rukopisu, tako i u smislu izvođačkog repertoara koji je bio vrlo raznolik. Unosio je dašak izvođačkog jazz temperamenta i u suradnje koje su bile izvan jazza te bismo mogli reći da je na taj način djelovao kao popularizator jazz glazbe. Osim toga, sudjelovao je u velikom broju važnih projekata, što solističkih, što u bendovima s kojima je radio. Iako je prerano otišao, ostavio je značajan trag.«

Surađivao je s vodećim domaćim i stranim džezistima te povremeno i s domaćim pop i rock glazbenicima. Nastupao je u mnogim europskim zemljama, SAD-u i u Brazilu.

Profinjeni senzibilitet

Osim toga, podržavao je druge, mlađe glazbenike, instrumentaliste, pjevače… »Radio je s mnogima i bio je benevolentan prema mlađima, zapravo prema svim kolegama koji su ga molili za savjet ili pomoć u smislu glazbenog iskustva ili glazbenih, instrumentalističkih savjeta ili oko suradnje, a toga je bilo puno u njegovoj karijeri«, istaknula je. Matija Dedić je bio važan za stvaralaštvo Tamare Obrovac.

Tamara Obrovac / Foto Mare Milin

Naime, od samog početka svoje karijere bio je član njezinog Tamara Obrovac kvarteta.

Zapravo utjecaj je bio uzajaman. Suradnja s njom odredila je njegov glazbeni put koji se, zahvaljujući tome, odvijao u raznim smjerovima. »Pozvala sam ga u bend sredinom 1990-ih«, prisjeća se.

»Ušao je u kvartet po preporuci Krune Levačića, kada sam završila suradnju s talijanskim pijanistom Glaucom Venierom koji me napustio u nezgodnom momentu, kad smo već imali dogovorene koncerte. Razgovarala sam s Krunom oko izbora novog pijanista i on je preporučio Matiju.

Tako je neposredno poslije diplome postao član benda. Već od prve probe i prvog zajedničkog koncerta proradila je kemija između nas i bilo je jasno o kakvom se talentu i senzibilitetu radi. To je za mene tada bilo izuzetno značajno jer nije bilo jednostavno naći suradnike koji su mogli percipirati duh moje glazbe, koja je, da tako kažem, jednom nogom u jazzu, a drugom u Istri.

Tada, sredinom devedesetih godina nije bilo toliko jazz glazbenika, pogotovo mlađih, koliko ih srećom ima danas, tako da nije bilo jednostavno pronaći glazbenika tog senzibiliteta. Naša suradnja trajala je od tada do praktično prije godinu dana… Trebali smo imati koncert u Dohi, u Kataru, i još u svibnju smo se čuli oko toga i dogovarali, a u lipnju ga već nije bilo. To je za mene bio strašan šok. Cijeli svoj glazbeni život provela sam, s prekidima, s Matijom.«

Nije to jedini koncert posvećen Matiji. Tijekom cijele godine održavaju se posvete glazbenika raznih žanrova koji ukazuju na njegovu važnost, utjecaj koji je izvršio na njih ili mu tek iskazuju divljenje.

»To što ga nema je za nas jednostavno teško prihvatljivo«, zaključuje Tamara Obrovac i dodaje: »Dan-danas to ne mogu prihvatiti. Svake godine ćemo, u njegovu čast, obljetnicu njegove smrti obilježiti koncertom koji će ga portretirati u nekom drugom aspektu njegova glazbenog izričaja. To je najbolji način da ga se sjećamo kroz ono što je najviše volio, a to je glazba, to je jazz.«