Centar Gervais i drugog je dana festivala Slowmotion brujao gostima, izlagačima i posjetiteljima. Nakon živog večernjeg glazbenog programa uz Lovra Mirtha i Maalog, subotnje jutro u Opatiji nastavilo je glazbom i pričanjem o glazbi.  Uz radionicu podcasta, inkluzivnih filmova i poduka klavira, program se polako prebacio na televiziju i film, a svoje dokumentarne serijale predstavili su Ida Prester (Pobjednici) te producentica Rea Rajčić i redatelj Ivan Grgur (Ne zaboravite ostaviti recenziju).

Upravo je internetskim recenzijama njihovih rodnih gradova moderator Marin Nižić započeo razgovor. Recenzije su, kako ime kaže, baza serijala koji se uglavnom bavi kaotičnim masovnim turizmom, a prikazivao se na HRT-u krajem prošle godine. Kako Nižić primjećuje, događa se boom na dokumentarnom spektru te niče sve više dokumentarnih serijala. 

Rajčić se slaže. “Mislim da se dogodilo nešto na globalnoj razini. Dokumentarci nisu bili forma koja je bila mainstream do prije možda desetak godina. Postali su neka vrsta materije koja je ljudima zanimljiva za kućno gledanje”, kaže i osvrće se na istraživanje u kojem ljudi tvrde da gledajući dokumentarce osjećaju vrstu društvene i političke angažiranosti, odnosno, osjećaju se bolje nego da su kontinuirano gledali igrane serije.

Kako objašnjava, moguće je da je popularizacija dokumentarnih serija potaknula rast njihove produkcije, ali svakako igra ulogu činjenica da je dokumentarni sadržaj puno jeftinije producirati nego igrani.

“Danas s razvojem tehnologije možeš praktički malom kamerom i mobitelom snimiti vrhunski dokumentarni sadržaj – nije ti potrebna ekipa od minimalno 30 ljudi kao za igranu seriju. Mislim da se tom trendu nekako priklonila javna televizija i da je otvorila nešto veći prostor za kreativne ideje naših lokalnih kreativnih umova. Tako im je lakše riskirati s angažiranjem nekih mladih produkcijskih kuća, nekih možda novih imena”, objašnjava producentica serije.

Marin Nižić osvrnuo se na i na HRT-ovoj poziciji prema dokumentarcima i privilegiju javne televizije da daje platformu za razgovor o važnim temama. Grgur se slaže i dodaje kako smatra da se u svim područjima interes javnosti okreće prema dokumentarnom, uključujući čak i dokumentarne reklame kojima se on ponekad bavi. “Publika zahtijeva stvarne sadržaje jer je došlo do zasićenja”, kaže.

Iako, klima se promijenila pa je danas lakše probiti se i dobiti prostor na nacionalnoj razini. “Dokumentarne serije su i nama kao produkcijskim kućama toliko financijski neisplative da doslovno nastaju na mišićima i našoj strasti da to realiziramo i da se bavimo nekom određenom temom”, napominje Rajčić.

Subotnji program Slowmotiona ponudio je i niz drugih sadržaja – na pozornici Lungomare predstavljeni su projekti i inicijative iz područja glazbe, kulture i obrazovanja, među kojima su Jazz Time, Jazz petkom, Jazz na njivah i Festival Bura Bakar. Poslijepodnevni i večernji dio programa obilježili su razgovori s Jadrankom Ivaniš Yayom i Konstraktom, panel “Leksikon“, kao i projekcije filmova “Ej, salaši“ i “Svadba“, dok se glazbeni dio festivala nastavio koncertima u klubu Drago.