U riječkoj knjižari VBZ u četvrtak navečer održana su dva književna predstavljanja koja su okupila autore, urednike, profesore i publiku zainteresiranu za suvremenu hrvatsku književnost i nove modele čitanja.

U središtu večeri bile su knjige „Limited edition” Krune Lokotara te „Vodič kroz suvremenu hrvatsku književnost” s fokusom na roman „Ciganin, ali najljepši” Kristiana Novaka.

Program je otvoren predstavljanjem Lokotarove knjige „Limited edition”, hibridnog izdanja koje spaja dnevničke zapise, eseje, autobiografske fragmente, fotografije i refleksije o književnosti, bolesti, obitelji i svakodnevici. U razgovoru s Nebojšom Zeličem istaknuta je osobna i žanrovski otvorena priroda knjige, koja izlazi iz okvira klasičnih književnih formi.

Drugi dio večeri bio je posvećen predstavljanju prvog naslova nove biblioteke Platina – „Vodiča kroz suvremenu hrvatsku književnost”, koji na inovativan način interpretira Novakov roman „Ciganin, ali najljepši”.

O biblioteci Platina

Uz autora su sudjelovali urednici Kruno Lokotar i Helena de Karina, filozof Nebojša Zelič te ilustrator Enver Krivac, dok je program moderirala Jasna Bićanić.

Govoreći o nastanku biblioteke Platina, Kruno Lokotar objasnio je simboliku njezina naziva i koncepta.

– Platina je rijedak element i sjajan katalizator, a smatramo da je i ova knjiga katalizator za stvaranje kompetentnog čitatelja i za dubinsko razumijevanje književnog djela.

Htjeli smo napraviti knjigu koja može ubrzati proces razumijevanja i interpretacije, ali i ostati otvorena širokom krugu čitatelja – rekao je Lokotar.

Dodao je kako cilj nije bio stvoriti strogo akademsko izdanje, nego pristupačan i protočan tekst.

– Disciplinirali smo autore da pišu jasno i razgovijetno, da ih mogu čitati i srednjoškolci i svi ljubitelji književnosti. Ovo nije samo knjiga, nego svojevrsna biblioteka i medijateka koja okuplja eseje, ilustracije, QR kodove, kritike i dodatne materijale povezane s romanom – istaknuo je.

Helena de Karina naglasila je da je ideja nastala iz nastavne prakse i rada s učenicima.

– U nastavi smo Kristiana Novaka čitali poliperspektivno, ne samo kroz književnu teoriju nego i kroz pitanja koja su učenicima bliska i aktualna. Kada književnost povežete s njihovim iskustvom, ona im postaje zanimljiva i otvara prostor za aktivno čitanje i razmišljanje – rekla je.

Važnost suvremene književnosti u obrazovanju

Posebno je istaknula važnost suvremene književnosti u obrazovanju.

– Mislim da učenici ne trebaju čitati samo zbog užitka nego i zato da kroz književnost nešto nauče. Ovakvi tekstovi omogućuju da učenici tijekom čitanja usvajaju i teoriju, razvijaju kritičko mišljenje i otkrivaju različite perspektive – dodala je.

Kristian Novak govorio je o vlastitom iskustvu rada s učenicima i o dojmu koji je na njega ostavila suradnja s riječkom gimnazijom.

– Ti su učenici postavljali pitanja iz potpuno neočekivanih perspektiva i ozbiljno su me natjerali da promišljam o vlastitom pisanju. Kad sam vidio da Helena sudjeluje u projektu, znao sam da ovo može uspjeti – rekao je Novak.

O samom vodiču govorio je kao o prostoru novih čitanja i interpretacija.

– Ne doživljavam ovu knjigu kao nešto što će zacementirati jedno čitanje romana, nego kao sjecište različitih perspektiva. To su vrlo pametni tekstovi koji iz sociologije, psihologije, filozofije i drugih područja otvaraju nova pitanja i pokazuju koliko književnost može biti živa – istaknuo je.

Nebojša Zelič, jedan od autora eseja o nejednakosti u romanu, rekao je kako ga je projekt potaknuo na drukčiji pristup pisanju.

– Shvatio sam da zapravo nema velike razlike piše li se za srednjoškolce ili za širu publiku. Književnost omogućuje da se složene filozofske i društvene teme objasne jasnim i pristupačnim jezikom – rekao je.

Motiv “čopleka”, unutarnjh demona

Dodao je kako je upravo višeslojnost Novakova romana omogućila različite interpretacije.

– Čitajući druge eseje, nalazio sam iste citate i iste scene koje sam i sam izdvojio, ali su ih drugi autori tumačili iz potpuno drukčijih perspektiva. Upravo to pokazuje koliko je književni tekst bogat i koliko može otvoriti prostora za nova čitanja – zaključio je.

Veliku pozornost publike privukao je i vizualni identitet knjige, osobito ilustracije Envera Krivca i motiv „čopleka”, neobičnih bića, svojevrsne unutarnje demone koji prate čitatelja kroz tekst. Krivac je objasnio kako je ilustrirao vlastiti doživljaj romana.

– Nisam ilustrirao eseje nego svoj doživljaj ‘Ciganina’. Dok sam čitao knjigu, vodio sam neku vrstu dnevnika čitanja kroz crteže, bilješke i kolaže. Htio sam da ilustracije budu produžetak emocije i atmosfere romana – rekao je.

Predstavljanje je zaključeno razgovorom o važnosti aktivnog i stvaralačkog čitanja te o mogućnostima da ovakav tip knjige pronađe mjesto ne samo u nastavi književnosti, nego i u drugim humanističkim i društvenim područjima.