Povijest urbanističkog osmišljavanja Trga Ivana Klobučarića seže u sredinu 1990-ih godina, kada je tadašnji riječki gradonačelnik Slavko Linić sklopio kupoprodajni ugovor s tvrtkom Itacro i njezinim direktorom Milošem Španjolom.

Jedino što je napravljeno u tom poslovnom aranžmanu bila je devastacija trga ispred OŠ »Nikola Tesla« na kojemu su bili školsko igralište i park.

Bonus je bila močvara koja je na Klobučarićevom trgu stajala godinama jer projekt nije realiziran, a Grad Rijeka ili nije znao, ili nije htio nešto napraviti.

Taj promašeni projekt ostavljen je u nasljeđe Linićevom nasljedniku na mjestu gradonačelnika Vojku Obersnelu.

Jedno od njegovih obećanja bilo je da će začepiti sve riječke rupe, a svakako je najpoznatija bila rupa Fenixvea.

Da bi rupe bile začepljene, pobrinuo se Slavko Pilepić koji je s tvrtkom Austrograd najprije izgradio garažu Zagrad, a nakon toga i garažu Stari grad na Klobučarićevom trgu jer je njegova tvrka 2004. godine za 6,5 milijuna njemačkih maraka kupila tvrtku Fenixve u stečaju koja je naslijedila projekt Španjolove tvrtke Itacro.

U konačnici je Austrograd sagradio garažu Star grad i činilo se da su rupe i začepljene, kako je najavio Obersnel. Trebale su godine blamaže i sramote, ali činilo se da je priči kraj.

Negativan imidž

Da to tako ne bude, pobrinuo se gradonačelnik Vojko Obersnel i njegova gradska vlast. Koja je donijela odluku da će se na krovu garaže Stari grad graditi nova zgrada Gradske knjižnice.

Naime, početkom 2000-ih urbanisti na čelu s tadašnjim pročelnikom Miloradom Miloševićem predložili su, a Poglavarstvo prihvatilo, da je najbolja lokacija za novu knjižnicu prostor ispred OŠ »Nikola Tesla«.

Tadašnji ravnatelj Direkcije za urbanizam, a kasnije pročelnik Odjela Srđan Škunca pojasnio je da su u igri bile tri lokacije: Zagrad, kompleks »Rikarda Benčića« i Klobučarićev trg, odnosno Fenixve, te da zadnja prema ocjeni urbanista posjeduje kvalitetu dimenzionalnih odnosa i lokacijsku blizinu najvažnijih gradskih prometnica, te sam garažni kapacitet u suterenu trga.

U obrazloženju takve odluke isticana je razina urbane, kulturne i ambijentalne kvalitete tog povijesnog prostora te činjenica da bi se u sociologijskom smislu smještajem Gradske knjižnice »istopio« negativan imidž koji je lokacija dosad stekla iz niza poznatih razloga i okolnosti koje su pratile projekt Fenixve.

Tadašnje riječko Poglavarstvo zaključilo je Ugovor o osnivanju prava građenja u korist Grada Rijeke na građevinskom zemljištu u vlasništvu Austrograda radi izgradnje zgrade Gradske knjižnice na Klobučarićevom trgu, odnosno na zemljištu bivšeg Fenixvea.

Grad Rijeka se obvezao isplatiti Austrogradu 1.650.562 eura, odnosno 12,2 milijuna kuna – oko pola milijuna eura kao naknadu za pripremne radove i oko 1,2 milijuna eura za pravo građenja.

Takav rasplet išao je na ruku Austrogradu koji je kupio tvrtku Fenixve za 6,5 milijuna tadašnjih maraka, a Grad Rijeka je za pravo građenja iskeširao trećinu tog iznosa.

Usporedbe radi, Poglavarstvo na čelu s Linićem kao najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju stambeno-poslovnih objekata i javnih garaža u Starom gradu izabralo je poduzeće Itacro invest d.o.o. Natječaj je uključivao prodaju ukupno 7.669 metara četvornih zemljišta, odnosno prodaju Gomile i Alda Colonella, današnjeg Klobučarićevog trga.

Obje lokacije prodane su za 4,5 milijuna njemačkih maraka, odnosno 590 maraka po četvornom metru.

Izračunato je da cijena opremanja zemljišta u skladu s Odlukom o financiranju izgradnje i rekonstrukcije komunalnih objekata i uređaja iznosi 9,5 milijuna njemačkih maraka i da je Itacro invest neće platiti Gradu Rijeci, već će umjesto troškova opremanja izgraditi garaže Gomila i Aldo Colonello.

Itacro invest je, prema Ugovoru, trebao položiti 4 milijuna maraka kao garanciju za plaćanje i izvršenje posla, a Grad Rijeka je trebao taj novac vraćati investitoru sukcesivno, s tim da se 500.000 maraka zadrži do završetka grubih građevinskih radova nad objektima iznad obje garaže.

Prema ugovornim odredbama Grad Rijeka je dobio pravo uknjižbe založnog prava na svim zemljišnim česticama, a partneri su se složili da je cijena opremanja zemljišta, 9,5 milijuna maraka, podmirena u trenutku kada se na lokacijama Gomila i Aldo Colonello izvedu grubi građevinski radovi na garaži sa zaključno zadnjom etažom garaže uključivo s krovnom izolacijom i zaštitom krovne hidroizolacije.

Uslijedio je niz pravnih radnji, aneksiranja ugovora, cijepanja projekta, a računica pokazuje da je Grad Rijeka prodao zemljište neozbiljnom investitoru koji je devastirao središte grada i nikada nije realizirao projekt, da je Austrograd kupio tu nesretnu tvrtku, a Grad Rijeka od Austrograda pravo građenja za 1,2 milijuna eura, te je dodatno 500-tinjak tisuća eura iskeširano za pripremne radove.

To znači da je za pravo građenja više izdvojeno nego što je Grad Rijeka uprihodovao od famozne tvrtke Miloša Španjola od prodaje zemljišta.

Priča o novoj zgradi knjižnice na krovu garaže krenula je negdje 2004. godine, ali se ništa radilo nije po tom projektu. I onda se početkom 2010-ih pojavio novi problem.

Otkriveno je da je riječ o upitnom projektu, budući da bi za bilo kakvu gradnju na krovu garaže trebalo pojačati statiku građevine. Na to su upozorili građevinski stručnjaci koje je angažirao Grad Rijeka.

Konačni rezultat je bio promjena lokacije pa je nova određena u »Benčiću« gdje je nova zgrada Gradske knjižnice u mandatu Obersnelova nasljednika Marka Filipovića i otvorena.

A Grad Rijeka ostao je bez milijuna kuna koji su plaćeni za pravo građenja i izradu projektne dokumentacije, a što su iz godine u godinu pokazivali nalazi Državne revizije.

Poprečne armature

Kako je pisala kolegica Nela Valerjev Ogurlić u Novom listu u studenome 2012. godine, na problem sigurnosti garaže prvi je upozorio mr. Ivan Palijan kao suradnik arhitekta Hrvoja Njirića prema čijem se projektu na garaži trebala graditi knjižnica.

– Prema njegovom nalazu, garaža unatoč tome što je dobila urednu građevinsku i uporabnu dozvolu, nije niti projektirana, niti izvedena kako treba, jer u pločama nema poprečnih armatura koje bi spriječile proboj konstrukcije, a riječ je o vrsti sloma koja se događa trenutačno i bez najave.

To garažu čini nepouzdanom za korištenje neovisno o tome hoće li se na njoj u budućnosti graditi, pa je stoga stropne ploče potrebno ojačati i u sadašnjem režimu korištenja, a u slučaju gradnje trebalo je po mišljenju Palijana sanirati i temeljno tlo garaže, navedeno je 2012. godine u tekstu kolegice Valerjev Ogurlić.

Ona dalje navodi da se s takvim nalazom gradonačelnik Vojko Obersnel još 2009. obratio građevinskoj inspekciji, ali kako je ona samo konstatirala da garaža ima sve potrebne papire, a u međuvremenu je predložena sanacija sa zadiranjem u temeljno tlo ocijenjena preskupom i rizičnom, tako je naručena i dodatna ekspertiza dr. Ive Podhorskog o međusobnom utjecaju garaže i knjižnice.

– Podhorsky je smatrao da je Palijan problem predimenzionirao i da potreba za sanacijom temelja ne izvire iz manjkavosti garaže, već iz planirane konstrukcije knjižnice, ali je potvrdio problem proboja stropnih ploča, premda u manjem opsegu od Palijana, i preporučio njihovu sanaciju…, pisala je u studenome 2012. godine Nela Valerjerv Ogurlić na stranicama Novog lista.