Fiumanka će od 8. do 13. lipnja zajedriti već 27. put. I ponovo će biti posebna, drugačija od prethodnih izdanja, ponovo će donijeti mnoštvo novih iskustava za sve koji su na bilo koji način povezani s njom. Pod sloganom »Uplovi u priču«, Fiumanka će i ove godine pokazati da nije samo regata nego događaj i doživljaj koji već više od dva i pol desetljeća dijele vrhunski jedriličari, rekreativci i svi zaljubljenici u more. Rijeka u danima Fiumanke postaje otvorena pozornica sporta, glazbe i susreta. Uz regatna događanja, posjetitelje i ovoga puta očekuju besplatni koncerti, možda i zanimljiviji nego ikad, različiti programi u luci i oko nje te ambicija organizatora da cijeli grad živi i diše s morem.

Poseban naglasak ovogodišnjeg programa stavljen je upravo na povezivanje grada i luke kroz zajedničke inicijative Fiumanke i partnera, uz poruku da Rijeka prestane biti samo mjesto na karti nego doživljaj koji se pamti. Jedna od najzanimljivijih ideja 27. Fiumanke je simbolični »otok Fiumanka« – glazbeni programi na moru koji pozivaju sve vlasnike barki da postanu dio jedinstvene morske pozornice i atmosfere.

Iza jedne od najposebnijih riječkih manifestacija stoji dvoje ljudi koji su je gradili gotovo prkosno – entuzijazmom, znanjem i upornošću. Ljiljana Ivetac i Davor Perović nisu samo organizatori, već čuvari ideje da more, jedrenje i grad ostanu otvoreni svima. Žele da Fiumanka ne bude događaj koji se samo promatra, nego događaj kojem ljudi žele pripadati, stvarajući onaj osjećaj nakon kojeg je važno moći reći: »Bil san i ja!«

Krenuli iz entuzijazma

Fiumanka je danas simbol Rijeke, ali tada kada je sve počelo, 2000. godine, bilo je teško zamisliti da će priča trajati ovako dugi niz godina. Priznaje to i sam Fiumankin »otac« Davor Perović.

– Kad smo pokrenuli Fiumanku, iskreno nismo razmišljali kako će ona izgledati u tako dalekoj budućnosti. Fiumanka je krenula iz entuzijazma i uvjerenja da Rijeka ima more koje zaslužuje događaj otvoren svima, ne samo sportašima nego i građanima. Nije tada postojala nikakva strateška vizija i ideja. Postojala je samo želja da Rijeka ima svoju veliku regatu na kakve smo odlazili u Trst i druge gradove. Krenuli smo u to, a taj cijeli put Fiumanke je nalik na dugu i zahtjevnu regatu. Kroz godine je bilo svega – i bura i bonaca, i osobnih i poslovnih uspona i padova, ali jednostavno jedriš kroz sve što ti more života donese, dan po dan, godinu po godinu. Često sam u glavi odustajao, bolje rečeno bježao, ali mi jedriličari teško odustajemo, pa eto, Fiumanka i ja jedrimo i dalje prema nekom svom imaginarnom cilju – govori Perović i dodaje da je početna vizija bila jednostavna – more kao prostor slobode:

– Danas se to možda čini velikim konceptom, ali tada je to bila vrlo konkretna ideja: napraviti nešto dostupno, živo i gradsko. Kako god to bio teži put, on je istovremeno i faktor otpornosti jer da sve krene nizbrdo i da više ne postoji nikakvo financiranje, neće biti ničeg drugog, ali uvijek možemo izaći na more i jedriti.

Kroz godine su Davor i Lili prošli kroz brojne izazove – financijske, organizacijske, prostorne. I sami priznaju da je bilo puno, možda i previše trenutaka u kojima su pomislili da možda neće uspjeti.

– Ponekad ni samoj sebi ne mogu objasniti od kuda dolazi ta upornost i rekla bih skoro pa ovisnost. S godinama je Fiumanka jednostavno postala način života. Meni osobno je prošla godina bila ona u kojoj sam mislila da više neću imati snage doći na rivu. Premorenost, a realno i godine u kojima takav tempo sve slabije podnosimo, uzele su svoj danak. Pola sata nakon starta, pala sam, slomila ruku i hitna me odvela s Fiumanke. Nisam znala da li me više boli ili se više bojim. Srećom, imamo dugogodišnji tim prekrasnih ljudi koji je odradio sve što je trebalo pa je i ovo još jedna prilika da im izrazim zahvalnost – navodi Ljiljana Ivetac, priznajući da je tijekom godina bilo puno situacija koje su morali »preskočiti ili odšutjeti« da bi Fiumanka opstala:

– To je tako kao i u svakom odnosu i u životu. Da bi opstao, potrebno je puno strpljenja, razumijevanja i kompromisa.

Oluje »na kopnu«

– Najteže oluje nisu bile one na moru, nego one »na kopnu« – administracija, nesigurnosti, nepredvidivost. Da, bilo je trenutaka kada smo morali šutjeti i gurati dalje. Ponekad nije ni bilo druge opcije nego suprimirati ego i sav ponos ako smo htjeli da Fiumanka preživi. No, Fiumanka je ostala otvorena, slobodna i besplatna, što danas zvuči gotovo nevjerojatno. Bilo nam je važno da ostane takva jer je to ideja iza koje smo stali, jer odražava našu viziju Fiumanke. Sloboda i otvorenost nisu marketinška ideja, nego temeljna odluka. Ako Fiumanka postane zatvoren ili elitni događaj, ona gubi smisao. Od početka je bila zamišljena kao nešto što pripada gradu, građanima i moru. Takva je ostala do danas iako su često okolnosti bile takve da bi promjena modela bila jednostavnije i lakše rješenje – kaže Perović.

Nedostatak sredstava često su nadoknađivali entuzijazmom i danas velikim iskustvom. Lili se prisjeća da su u svom svakodnevnom radu morali primjenjivati puno novih vještina.

– To znači da smo se navikli raditi u svim aspektima organizacije i razvili različite vještine – od marketinga i odnosa s javnošću, suradnje s medijima, do dizajna, produkcije i tehničke organizacije, što je zapravo neprocjenjiva nematerijalna imovina koju smo stekli zahvaljujući iskustvima s Fiumanke. To se odrazilo i na osobnom i poslovnom razvoju.

Iza jedne Fiumanke stoji jako puno osobnog odricanja, o čemu Davor zaista ima što reći.

– U ovih 27 godina nikad nismo putovali u svibnju i lipnju, to je dio godine kad je i spavanje precijenjeno jer uz redovne poslovne i životne obaveze, organizacija Fiumanke na ovoj razini, na kojoj ju danas radimo sa skromnim resursima, ne uzima samo vrijeme nego kompletan život. Regata je zapravo samo onaj završni moment, a sve ostalo – komunikacije, dizajn, produkcija, sponzorstva, tehnička priprema i program, događaju se mjesecima ranije jer smo s našim timom kreatori sveg sadržaja koji se o Fiumanci čita i gleda. Zahvaljujući tome, Fiumanka je danas stabilna. S godinama smo preuzimali sve više toga na sebe, da bi ostali dosljedni viziji te ju mogli razvijati i ostati financijski stabilni jer bilo je i drugačijih godina… No, to je naša odluka i rizik koji smo svojevoljno preuzeli. Nitko nas na to nije tjerao niti ne tjera, prema tome nemamo se pravo žaliti.

Ništa preko noći

U vremenu kada mediji često pišu o nepravilnostima i nezakonitom trošenju javnog novca, osobito u sportskim savezima, Davor i Lili nikad nisu tražili više od dodijeljenog.

– Svatko od nas misli da njegova manifestacija zaslužuje više, ali smo se nastojali oteti toj subjektivnosti. To nas je poticalo da se trudimo više, da osiguramo jaču promidžbu, bolje rezultate, s vjerom da će to utjecati na bolje rezultate. Ovo je naš put, mi smo takvi i teško da ćemo se u ovim godinama mijenjati. Uostalom, svatko uspjeh definira na svoj način. Nekome je uspjeh materijalan, netko ga mjeri i kvantificira na drugi način. Ne bismo trebali izgubiti iz vida ni činjenicu da kroz ovakve manifestacije moramo stvarati i društveni kapital koji je zapravo jedini pravi temelj uspješnog razvoja zajednice.

A ništa veliko ni važno ne događa se i ne nastaje preko noći. Potrebno je vrijeme i strpljenje, čega je danas sve manje. Ni Fiumanka nije imala istu vrijednost kakvu ima danas. Nakon što je preživjela sve promjene i izazove kroz gotovo tri desetljeća, postala je jamac kvalitete i stabilnosti, tako da vjerujem da su tek sad pred Fiumankom bolje i uspješnije godine. Naravno da bismo voljeli da je kroz godine bilo više sredstava za razvoj i realizaciju ideja kojih uvijek imamo bezbroj, ali treba biti svjestan da to ipak treba biti u okviru jasne strategije i šireg društvenog interesa – uvjerena je Lili, a na pitanje da li je Fiumanka dovoljno prepoznata kao zajednički projekt grada, ili još uvijek počiva na entuzijazmu pojedinaca, odgovara:

– Prepoznavanje samo po sebi nije dovoljno i nije svrha. Mislim da potencijal Fiumanke nije do kraja razvijen, samim time nije mogao biti ni dovoljno iskorišten, a to na žalost ne možemo mi sami. Fiumanka može biti povod, kao što je Barcolana Trstu, ali Barcolana nije slučajnost nego strateška odluka. U svojim prvim godinama i to je bila regata poput Fiumanke dok svi skupa nisu odlučili drugačije. Danas je generator turističkog razvoja i najveća regata na svijetu. Ali to nije napravio klub, nego čitava zajednica. Kad svi mi odlučimo da će se dogoditi Rijeka, da svatko od nas nađe svoj interes i nišu u stvaranju zajedničkog programa i ponude koja će dovesti i zadržati u ljude u gradu – koji jedre, jedu, idu na izložbe, ostaju u hotelima, idu na koncerte, troše, onda će se to i dogoditi, bilo povodom Fiumanke ili neke druge gradske priče.

Zajednička priča

Smatra da bi uključivanje i suradnja bili nužni da Fiumanka postane strateški projekt od kojeg koristi imaju svi – od građana do gospodarstva.

– Svatko radi za sebe, a svi skupa stvaramo zajedničku priču. Mi smo i ove godine postavili takav komunikacijski cilj i poziv svima. Fiumanka još uvijek u velikoj mjeri počiva na ljudima koji je nose, a ne na sustavu koji je prepoznaje kao strateški projekt. A to je šteta, jer potencijal postoji. Ako bi postala zajednički gradski projekt s dugoročnim planom, koristi bi bile višestruke – turističke, gospodarske i s povoljnim utjecajem na identitet mediteranskog grada koji živi s morem i uz more. To je baš paradoks grada koji se formirao oko luke i brodogradilišta.

Kroz sve ove godine nije ih mazilo ni vrijeme, ni financije, ni okolnosti. No, Davor otkriva što ih je držalo da ne odustanu.

– Uvijek je to vjera u to što radimo i ljubav za to što radimo. Ako ne vjeruješ, nemaš snage ni ostati – u bilo čemu, u odnosu ili projektu, a ako mi ne bismo vjerovali u Fiumanku, kako možemo očekivati da će to bilo tko drugi. Svaka Fiumanka je posebna i svaka ima svoju priču. Duh Fiumanke je upornost i otpornost. I kad puše i kad ne puše, kad je lijepo i kad je teško. Čitav tim funkcionira po principu – jedriti se mora… Fiumanka je mjesto susreta različitih ljudi i mjesto bezbroj prekrasnih malih priča koje nastaju skrivene daleko od kamera i medijskih objava, ali se urezuju u srce i sjećanja.

Nakon tolikih godina u organizaciji jedne ovakve manifestacije, nije mu se lako odlučiti što je Fiumanka danas za njega – posao, poziv ili način života.

– To je kombinacija svega – odgovornosti, navike i odnosa prema prostoru u kojem živiš. Kad se jednog dana nas dvoje povučemo, bilo bi lijepo da iza nas nastavi živjeti makar ideja i duh Fiumanke – da Rijeka može imati događaj koji pripada svima.

Neka se dogodi Rijeka!

Ako želimo da drugi dođu u Rijeku i da joj se vraćaju – moramo im ponuditi više. Fiumanka može biti savršena kulisa, ali pravi razlog dolaska stvaramo zajedno. Pozivamo naše sugrađane – osmislite nešto svoje! Tematsku večer, posebnu ponudu, glazbeni program, gastrodoživljaj, popust, mini događanje… Inspirirajmo se energijom velikih otvorenja i pretvorimo cijeli grad u događaj. U grad koji u svakom svojem kutku slavi svoj Dan grada i svog zaštitnika. Svaka pojedinačna inicijativa čini razliku. A zajedno – stvaramo program koji živi u cijelom gradu i koji se pamti. Objedinimo ideje i događanja u jedinstveni program i dijelimo sa svih kanala, od Grada Rijeke, turističkih zajednica, Fiumanke, medija i pojedinačnih profila. Vrijeme je da Rijeka ne bude samo mjesto nego doživljaj. Neka se dogodi i Rijeka! – poruka je koju upućuju Lili i Davor.

Izdvojeno iz programa

à Studentska Fiumanka

à Mala Fiumanka

à Papirnata Fiumanka

à »Back to Blu«/izložba

à Otok Fiumanka/party na moru

à »Ispod površine« – razgovori o budućnosti mora i gradova/konferencija

à Uplovimo s Fiumankom u Riječke ljetne noći/koncert u luci

à Fiumanka Extravagant Party

à 27. Velika Fiumanka 13. lipnja u 13 sati

à Bil san i ja!/ koncert Dule & Bonaca i Finta De Mona na Terminalu

à 4 tenora/koncert na Trgu riječke rezolucije