ZAGREB – Dugogodišnja kriza najjače je udarila građevinski sektor, koji je u šest recesijskih godina imao najveći pad bruto dodane vrijednosti, od gotovo 44 posto, pa ne čudi onda ni da je riječ o sektoru s najvećim udjelom djelomično naplativih i potpuno nenaplativih kredita u ukupnim kreditima, od čak 63,9 posto – kaže analiza Hrvatske gospodarske komore. To znači da je građevinarstvo u najnepovoljnijem položaju među svim grupama korisnika kredita. Riječ je o udjelu koji je gotovo pet puta veći od prosječnog u Hrvatskoj, i 2,4 puta veći od onog koji bilježe nefinancijska društva.

Od prvog kvartala 2010. do drugog kvartala 2017. godine udio loših kredita u ukupnim kreditima, u djelatnosti građevinarstva pogoršao se za čak 46,1 postotni bod, što je znatno više od državnog prosjeka (pogoršanje za 4,3 postotna boda) te od prosjeka nefinancijskih društava (pogoršanje za 12 postotnih bodova).

Pad investiranja

Loši krediti u hrvatskom građevinarstvu trenutačno iznose 5,7 milijardi kuna, što je čak tri milijarde kuna više nego u prvom kvartalu 2010. godine, ali i 3,1 milijardu kuna manje nego u prvom polugodištu 2015. kad su oni dosezali najvišu vrijednost. Iako se iznos loših kredita u građevinarstvu u posljednjih osam kvartala postupno smanjuje zahvaljujući oporavku građevinarstva, ipak je riječ o sektoru na koji se i dalje odnosi najviše loših kredita unutar nefinancijskih djelatnosti, kaže HGK-ova analiza.

Do izbijanja gospodarske krize građevinarstvo je bilježilo prekomjeran rast zbog snažnog državnog investiranja u infrastrukturne projekte te ulaganja u stanogradnju. U takvim je okolnostima udio bruto dodane vrijednosti građevinarstva u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti dosegnuo izuzetno visokih 8,5 posto u 2008. godini, nakon čega se drastično smanjio do razine od 5,2 posto u 2016. godini. Tijekom krize izostalo je investiranje države, tvrtki i stanovništva, što je rezultiralo snažnim padom građevinske aktivnosti i nerješivim problemima u znatnom dijelu građevinskih tvrtki koje nisu uspijevale pad domaće potražnje kompenzirati izlaskom na inozemno tržište.

Stoga je kriza u građevinarstvu bila dugotrajna i vjerojatno najsnažnije izražena od svih djelatnosti, što ocrtava činjenica da je u 2016. godini u odnosu na pretkriznu 2008. godinu u građevinarstvu izgubljeno 54,6 tisuća radnih mjesta (35,5 tisuća u pravnim osobama i 19,1 tisuća kod obrtnika), obujam građevinskih radova je 45,6 posto niži nego prije krize, dok je broj izdanih građevinskih dozvola bio niži za 34,7 posto, pri čemu je broj izdanih dozvola za stanove smanjen za čak 61,8 posto. Velik broj građevinskih tvrtki nestao je s tržišta, značajan dio njih pokušava opstati putem predstečajnih nagodbi, a i preostale građevinske tvrtke osjećaju posljedice serije loših poslovnih godina.

Najniža plaća

Prosječna je neto plaća u građevinarstvu među najnižima od svih djelatnosti – od njih je niža tek prosječna plaća u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima. U 2010. godini neto plaća u građevinarstvu bila je za 16,8 posto niža od prosječne u svim pravnim osobama, dok je u 2016. godini taj raspon još i povećan, pa je neto plaća u građevinarstvu bila za 17,8 posto niža od prosječne u državi. U posljednje se vrijeme situacija tek blago popravlja pod pritiskom nedostatka radne snage određenih zanimanja i struka, pa je u prvih šest mjeseci plaća u građevinarstvu rasla brže od prosjeka pravnih osoba (6,2 posto u odnosu na pet posto), ali je ona i dalje 17,5 posto niža od prosječne.