RIJEKA Supreme Hannah stigao je u Kvarner početkom studenoga 2025. godine, odnosno prije utakmice sedmog kola SuperSport Premijer lige kako bi pojačao ekipu na poziciji razigravača. Od tada je momčad brojala još nekoliko dolazaka i odlazaka pa tako i odlazak trenera Aleksandra Šćepanovića, ali igra i rezultat se nisu mijenjali.

Bilo je očigledno od početka sezone kako nešto u momčadi i samom klubu nije usklađeno pa su jedni krivili lošu kemiju i karakter igrača, drugi trenera, treći sportskog direktora i selekciju igrača, a na kraju je sam predsjednik kluba Robert Jurković kazao kako zadnjih nekoliko mjeseci kasne s isplatom plaća.

Jedini koji je od igrača htio iznijeti svoju, a samim time i njihovu stranu priče, je Supreme Hannah, koji se dan nakon utakmice sa Zadrom vratio u svoj New York. Zanimljivo, klub mu je na dan druge četvrtfinalne utakmice sa Zadrom, koja se mogla dobiti pa se time izboriti i majstorica, javio kako mu je kupljena karta za SAD odmah sljedeći dan… Očigledno više nitko u Kvarneru nije imao vjere u momčad.

– Kako bi vas to motiviralo da igrate u toj utakmici? Nema nikakve vjere da ćemo pobijediti, nema razgovora o zakašnjelim plaćanjima, a svaki igrač je na temelju ugovora imao pravo prestati igrati prije nekoliko tjedana. Ovo je drugi put u sezoni da kasne barem dvije mjesečne plaće. Već su kasnile kada sam se pridružio ekipi u studenom, a ja sam to doznao tek kada sam potpisao ugovor. Igrači su me obavijestili o tome.

Od tada su dolazile na način da bi došla jedna normalno pa bismo malo čekali. Sve do kraja sezone. Prije nego što sam otišao za SAD, bili su nam dužni tri plaće – govori 32-godišnji Supreme Hannah, američki razigravač koji je u Rijeku stigao iz redova prošlogodišnjeg prvaka Bugarske (Rilski Sportist), a ranije je igrao i u njemačkom te francuskom drugoligašu, poljskim i engleskim prvoligašima…

More problema

Je li to kašnjenje plaća utjecalo na vašu igru u prvom dijelu sezone?

– Mislim da to utječe na sve. I u vašem poslu, da niste plaćeni, bilo bi isto. To je sigurno bio jedan faktor, ali bilo je mnogo stvari koje su utjecale. Bila je uglavnom jako toksična atmosfera.

U više navrata se govorilo o lošoj kemiji među igračima?

– Nije bilo svađa između igrača, ali otkako sam došao, svi su imali neke pritužbe. Naravno, na svakom poslu ćeš ponekad imati pritužbe, ali kod nas nikada nije bilo solucije niti rješavanja tih problema. Od uprave, trenera i igrača, svi su tražili neko opravdanje za sebe i sve tri strane su krivile onu drugu. Rekao bih da je to bio jedan od glavnih problema u klubu.

Koje su bile glavne pritužbe igrača?

– O tome kako je ekipa složena. Kada sam došao, to je bio glavni problem. Na primjer, kada sam potpisao, imali su samo jedno pravo krilo. Kada sam razgovarao s ljudima u klubu, izražena je želja za nekime tko će pomoći ekipi, koja je inače dobra, ali joj je potreban vođa na terenu i struktura. Isto to sam i ja mislio prvih mjesec dana jer sam vidio da ekipa ima talenta. Ali, on te ne može odvesti daleko sam od sebe.

Nije bilo kemije, to je istina, ali nije bilo strukture da bi se kemija razvila među igračima. Imaš grupu od 12 igrača u kojoj se svatko želi dokazati, ali treba postojati hijerarhija u momčadi, netko glavni tko će biti zadužen da kaže koja je tvoja uloga u timu. Većina igrača nije znala koja je njihova uloga u momčadi. Svaki dan je bilo nešto novo. Onda bi jedan igrač super odigrao jednu utakmicu pa loše drugu. Cijelo vrijeme je bio taj promjenjiv ritam i to se i vidjelo u našoj igri i usponima te padovima.

Teške odluke

Mislite li da su za te pritužbe krivi trener, sportski direktor ili netko treći?

– Ne možeš kriviti jednu osobu. To počinje od vrha u svakom klubu. Moraš napraviti teške odluke odmah na početku. Rekao bih da je to kao kap otrova u čaši vode. Ako dodaješ još vode, u ovom slučaju nove igrače ili trenera, taj otrov će se možda slabije vidjeti, ali je i dalje tu. Možete odlučiti tko je kriv. Ovo je moje iskustvo.

Kada govorite o loše složenoj ekipi, imate li osjećaj da su ljudi u klubu pokušavali riješiti taj problem?

– Bilo je nekog truda i čuo sam da je ovo najskuplja momčad u povijesti Kvarnera. Očekivali su veliku godinu, ali ne možeš platiti te stvari. Moraš znati kako regrutirati i skautirati talente, iskoristiti ih na terenu. Kao što sam rekao, nitko nije znao svoju ulogu na terenu. Vidjelo se u klubu, također, da od prve do zadnje osobe nitko ne želi biti ondje. Sa sportskim direktorom Davorom Kusom nisam imao neki dublji odnos od pozdrava, ali on je počeo dolaziti na treninge tek kada je trener Šćepanović otišao. Ne znam je li bilo napetosti kod njih dvojice.

Činilo se kroz cijelu sezonu da su svi u klubu podijeljeni. Svi su čekali samo da sezona završi i to sam osjetio još u studenom kada sam došao u klub. Čestitao bih DepoLink Škrljevu na plasmanu u Premijer ligu te će nadam da će oni dovesti profesionalnu košarku u ovo područje – zaključio je Supreme Hannah.