U organizaciji Grada Senja, Gradskoga muzeja Senj, Pučkoga otvorenog učilišta M. C. Nehajeva Senj i Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”- Zmajskoga stola u Splitu održano je predavanje generala zbora u mirovini dr. sc. Mirka Šundova, Zmaja od Svilaje.

Predavanje se održalo u povodu 460. obljetnice junačke pogibije Nikole IV. Zrinskog u pokušaju obrane Sigeta te uz 160. obljetnicu od početka povijesnih istraživanja i prikupljanja građe o Zrinsko-frankopanskoj uroti, o ukupnoj povijesti tih dviju obitelji te o hrvatskom srednjovjekovlju i državotvornosti.

Također, predavanje je bilo dio Županijskoga stručnog vijeća za osnovne i srednje škole Ličko-senjske županije – predmet Povijest s temom “Granica, sila i identitet: senjski uskoci kao fenomen ranoga novoga vijeka”, upravo kako bi se istaknule povijesne sličnosti između borbe uskoka, velikaških obitelji i suvremene borbe za slobodu i suverenitet Republike Hrvatske.

Predavanje je bilo dio programa Gradskoga muzeja Senj unutar kojega je u tijeku ove godine izložbama, kulturno-umjetničkim programima i edukativnim aktivnostima ozbiljno i predano obnovio spomen i uspomena obitelji Frankopan (i Zrinski).

Predavanje je moderirala kustosica Gradskog muzeja Ana Vukelić Biondić, koja je u uvodnom dijelu izrazila zahvalnost organizatoru i suorganizatorima događaja, ali i naglasila kontinuiranu potporu Grada Senja na čelu s gradonačelnikom Željkom Tomljanovićem pri organizaciji ovakvih i sličnih aktivnosti.

Nakon toga je predstavila bogatu biografiju generala Šundova. Mirko Šundov diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, magistrirao te doktorirao iz područja geoznanosti na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu.

General Mirko Šundov dragovoljac je i sudionik Domovinskoga rata tijekom kojega je među ostalim obnašao dužnosti zapovjednika 4. gardijske brigade i načelnika stožera Zbornoga područja Split, zapovjednika Zbornog područja Knin, zapovjednika Zapovjedništva za obuku OS RH, zapovjednika Ratne škole “Ban Josip Jelačić”, zapovjednika Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku “Petar Zrinski”, zapovjednika i ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” te vojnog predstavnika Republike Hrvatske u NATO-u i EU, a primio je i niz odlikovanja.

U predavanju se general Šundov uvodno kratko dotakao rodoslovlja obje obitelji, uz naglasak na članove koji su bili najistaknutiji ratnici. Pritom je naglasio kako je ukupna vojnopolitička situacija u 16. i 17. stoljeću bila iznimno složena – nakon pada Bosanskoga Kraljevstva i osobito porazom na Krbavskom polju počinje razdoblje dugogodišnje nesigurnosti i ratova za opstojnost hrvatskoga naroda, popularno nazvano “dva stoljeća plačuće Hrvatske”, kako ga je nazvao Pavao Ritter Vitezović.

Osmanlijska je vojska u to vrijeme bila najbolje opremljena, uvježbana i osposobljena za ratovanje, stoga je bilo nužno zajednički organizirati, planirati i provoditi obranu od Osmanlija. Doprinos Zrinskih i Frankopana u vojnom smislu ogleda se prije svega u sposobnosti da pripreme, organiziraju, uvježbaju i upotrijebe vojnu silu, a sve u skladu sa zahtjevima tadašnjeg vremena.

To se konkretno ogledalo u provedbi novih elemenata taktike, opremanju vojnika i postrojbi modernim naoružanjem, dobroj pripremi i osposobljenosti pojedinaca i postrojbi u borbenom moralu i vještinama, gdje su oni sami često bili predvodnici.

Poznata je tako rečenica Nikole Zrinskog “Sigetskog” tijekom opsade Sigeta “Prije svega treba nastojati, da budemo složni i vjerni, da među nas ne zađe nikakva razmirica, da se ne gaji neprijateljstvo ni mržnja, da se ne diže jedan na drugoga, nego svom se silom treba upeti, da se među nama svima radije udomi poštenje i da ovdje boravimo u najvećoj slozi i ljubavi, dok se god svidi volji Božjoj.”

Isticali su se kao zapovjednici i vođe koje su njihovi podređeni iznimno cijenili i poštovali, a jednako ih je tako poštovala i protivnička strana. Petra Zrinskoga je sam kralj opisao “štitom kršćanstva i strašilom Turaka”.

Posebno je istaknuo kako su obje obitelji dale praktičan doprinos vojnom umijeću, a Nikola Zrinski dao je i pisani prilog teoriji rata i vojnoga umijeća.

Proučavao je vojnu znanost od klasičnih pisaca sve do suvremenika Gustava Adolfa, s ciljem uređenja stalne i dobro disciplinirane vojske kojom bi vodio borbu protiv protivnika.

Tijekom cijeloga je predavanja general Šundov jednostavno i umješno uspoređivao tijek tih ratova s Domovinskim ratom – ratom za samostalnu i suverenu Hrvatsku, uz napomenu kako je, uz državu, najveće postignuće rata upravo sloga.