Foto screenshot
Policiju je ispred kuće na Učki dočekala partnerica poginulog vlasnika pasa, a tad su shvatili kako tu osobu već poznaju. Riječ je o izvanbračnim partnerima koji su prije devet godina živjeli u Kostreni, a kojima se bavila i emisija Provjereno
povezane vijesti
- Grad Opatija snosit će troškove zbrinjavanja i liječenja preživjelih pasa; prikupljanje pomoći u subotu u Veprincu
- Koordinacijska radna skupina za zaštitu životinja PGŽ: Zlostavljanje životinja je nedopustivo i zahtijeva odlučnu reakciju
- Luka Oman o izmučenim i mrtvim psima s Učke: “Slučaj je bio poznat institucijama, ovo se moglo spriječiti”
O ljudima koji su držali 47 pasa u nehumanim uvjetima na imanju na Učki govorilo se već pred desetak godina, a problem je što su se često selili, kažu volonteri riječkog azila koji su zbrinuli pse i odveli ih na liječenje.
Muškarac je poginuo u prometnoj nesreći pred nekoliko dana, a navodno je s partnericom živio u unajmljenoj kući na Učki.
Neki od veterinara koji su bili s njima u kontaktu su prijavljivali slučajeve zanemarivanja životinja veterinarskoj inspekciji, kažu u riječkom azilu za Dnevnik.hr.
Policiju je ispred kuće na Učki dočekala partnerica poginulog vlasnika pasa, a tad su shvatili kako tu osobu već poznaju. Riječ je o izvanbračnim partnerima koji su prije devet godina živjeli u Kostreni, a kojima se bavila i emisija Provjereno, doznajemo na stranici Dnevnik.hr.

Foto društvo za zaštitu životinja Rijeka
Ondje se ne može disati od smrada, rekla je tada njihova kostrenska susjeda Selma. Selma je na kraju dobila sudski spor, presudu s nevjerojatnih sedam točaka. Sud je odredio ne samo da nevjenčani par mora iseliti životinje, već se oni moraju iseliti iz stana u Kostreni jer su isključeni iz suvlasničke zajednice. Postupali su veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede i Državni inspektorat.
Prije devet godina Dnevnik.hr. pisao je ovako o kostrenskom slučaju: “Zatvoreni u stanu, muž i žena i toliko pasa i mačaka…da im nitko ne zna broj. Otprilike, dvadesetak životinja. Lavež je nepodnošljiv, ali nikada ih nitko nije vidio vani, u šetnji. Tome svjedoči i činjenica da susjedima otpada žbuka sa stropa zbog fekalija iz stana iznad, a smrad urina na stubištu tjera na povraćanje. Unatoč sudskoj presudi, ne samo o iseljenju životinja već i vlasnika, 5 godina nitko ne poduzima ništa.”