Saga oko izbora tri suca Ustavnog suda zasad je prekinuta jer oporba odbija glasati o prijedlogu s kojim je izašao HDZ, odnosno njihov glavni operativni pregovarač, predsjednik saborskog Odbora za Ustav Ivan Malenica. S druge strane vladajuća stranka pristaje podržati kandidatkinju za Vrhovni sud koju je predložio predsjednik Zoran Milanović, Mirtu Matić. S Ivanom Malenicom smo razgovarali na samo jednu temu – kako otpetljati taj Gordijski čvor.

Baukov teorem

Idućeg petka trebalo bi se glasati o novoj predsjednici Vrhovnog suda. Kako to da je HDZ odlučio podržati prijedlog predsjednika Milanovića, da li zbog toga da se time olakša i izbor ustavnih sudaca?

– Za razliku od oporbe, HDZ je pokazao konzistentnost, gdje smo još od siječnja jasno tvrdili da želimo da se popune obje institucije, Ustavni sud i Vrhovni sud. Podsjetio bih da je ovo treći pokušaj izbora predsjednika Vrhovnog suda. U prvom pokušaju parlamentarna većina je odbila kandidatkinju koja nije ni dobila potporu opće sjednice Vrhovnog suda. U drugom pokušaju Zoran Milanović je odbio pričekati mišljenje Vrhovnog suda i Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora. U trećem pokušaju sam predsjednik Odbora za pravosuđe, Nikola Grmoja, u početku je otezao sa sazivanjem sjednice na kojoj bi Odbor dao mišljenje o kandidatkinji.

Jasno je da oporba tvrdi i dalje da ne želi vezanje tih dvaju izbora, a HDZ je pristao i na jednog »njihovog« ustavnog suca. No, oni ustraju na tome da neće glasati – glavna tvrdnja je da je bilo riječi o sedam imena, ne tri ili četiri, ali da je HDZ odlučio inzistirati na dva »svoja« i jednog »njihovog« s tog popisa – možete li objasniti je li točno da je u optjecaju ipak bilo više ljudi?

– Javnosti treba pojasniti da su prvi i zadnji službeni razgovori parlamentarne većine i oporbe vođeni 21. siječnja, a oporba nakon što je Vlada organizirala doček hrvatskih rukometaša više nije htjela razgovarati. Jedini razgovori od siječnja do danas koji su se vodili su bili razgovori između mene i kolege Saše Đujića tijekom zasjedanja Interparlamentarne unije u Turskoj. Naime, tijekom tih razgovora, spomenuto je točno petero kandidata od ukupno 12 koliko ih se javilo na natječaj. Od tri kandidata s kojima je HDZ izašao prvotno u javnost, dva kandidata su prvo izgovorena od strane kolege Đujića. Gospodin Sučević je prijedlog koji je prvi izgovorio kolega Đujić, a gospodin Selanec je naknadno postao uvjet bez kojeg se neće ići u daljnje razgovore. Razlog zbog kojeg je HDZ izašao vani s tri kandidata je sumnja u postojanje volje oporbe za dogovorom, koja se stvorila kada više i gospodin Sučević nije njima bio prihvatljiv, a prvotno je bio njihov prijedlog.

Tu sumnju je naravno javno održavao Arsen Bauk sa svojim Baukovim teoremom (1 sudac USRH>100 predsjednika VSRH), a ona se na kraju pokazala opravdanom kada je oporba odbila HDZ-ov prijedlog, među kojima su dva od tri kandidata koje je oporba u razgovorima nominirala, i kada suci koje je oporba predložila svjesno blokiraju rad suda u praksi. Taktika oporbe je blokirati rad institucije i onda optuživati HDZ da je porobio institucije. Konkretno kod Ustavnog suda, oporba je procijenila da je je oportunije pričati da je neki zakon neustavan, znajući da će suci izabrani na njihov prijedlog blokirati rad suda i tako sprečavati utvrđivanje ustavnosti zakonskog prijedloga.

Neprimjereni Abramović

Dojam je da Možemo! i SDP nisu posve ujednačeni u stavovima o HDZ-ovom prijedlogu, da je Možemo!čvršće protiv dogovora, dok je SDP spremniji na kompromis, je li to i vaš dojam?

– Moj je dojam da je glavnu riječ u odbijanju prijedloga vodila Sandra Benčić vjerojatno vođena negativnim emocijama što je Ustavni sud do tada u punom sastavu prokazao nesposobnost oporbe da napiše kvalitetnu ustavnu tužbu, odnosno zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih zakona pa je Ustavni sud odbacio, odnosno odbio njihove tužbe, to jest zahtjeve. Međutim, oporba je svoju (ne)brigu za ustavnim sudovanjem jasno pokazala kroz ponašanje sudaca koje su predložili 2024. godine, i koji sada svjesno blokiraju formiranje vijeća kako bi se moglo odlučivati o ustavnim tužbama građana. Stoga nije neočekivana reakcija suca Andreja Abramovića koji svojim istupom u javnosti posve neprimjereno iznosi svojoj stav primjerice o odbacivanju ustavnih tužbi, ali i o ponašanju predsjednika Ustavnog suda. To samo pokazuje nepostojanje konsenzusa potrebnog za funkcioniranje suda i to od strane sudaca koje je oporba predložila. Očito se radi samo o postojanju slijepe lojalnosti prema oporbi koja ih je 2024. godine predložila.

Da li je ipak na kraju moguć dogovor o dvotrećinskoj većini oko ova tri poznata imena – ili možda postoji opcija da promijenite imena »svoja« dva kandidata?

– Mislim da nije izgledan dogovor o dvotrećinskoj većini oko ova tri imena jer je politička procjena oporbe da joj je bolji Ustavni sud u krnjem sastavu. Ponavljam dva od tri kandidata koje je predložio Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav su na razgovorima izgovoreni od strane kolege Đujića. Što će donijeti eventualni novi javni poziv, to ćemo još vidjeti, no jedno je jasno – HDZ-ov poziv za razgovor oko Ustavnog suda uvijek stoji, no iskreno sumnjam da će oporba ponovno htjeti razgovarati oko kandidata, pogotovo bez svojih ultimatuma oko nekih kandidata. Jednostavno, oporbi odgovara Ustavni sud u krnjem sastavu. Politički probitci na blokadi rada suda su im bitniji od ustavnih tužbi hrvatskih građana.

Nasrtaj na Ustav

Ako tvrdite da želite depolitizirati pravosuđe, zašto HDZ i dalje inzistira na modelu izbora sudaca Ustavnog suda koji omogućuje snažan utjecaj parlamentarne većine?

– Trenutni način izbora sudaca Ustavnog suda je uveden izmjenama Ustava 2010. godine i već se na prvom izboru sudaca Ustavnog suda nakon te promjene dogodila situacija koju danas svjedočimo. Postoje različiti modeli izbora Ustavnog suda, a mi imamo taj gdje dvotrećinska većina bira ustavne suce. Jedan od najvećih ustavnopravnih stručnjaka prof. Branko Smerdel je jasno utvrdio da je Ustavni sud istovremeno pravno i političko tijelo, te da je Ustav i pravni, ali i politički akt. Mit je da bi u Hrvatskoj suci ustavnog suda trebali biti apolitične osobe bez svjetonazora.

SDP je poznat po nasrtaju na Ustav i Ustavni sud, podsjetio bi na ponašanje Peđe Grbina nakon referenduma o ustavnoj definiciji braka, kada je tvrdio da je volja Sabora iznad volje naroda, ali isto tako i na konstataciju Zorana Milanovića dok je bio predsjednik Vlade da možemo i bez Ustavnog suda. No, trenutno je za blokadu Ustavnog suda podijeljena odgovornost oporbe koja blokira izbor novih sudaca, ali i trenutnih sudaca Ustavnog suda koje je oproba predložila.

Poučan slučaj Milanovićeve kandidature za premijera

Je li u pozadini svega ipak nastojanje da zadržite većinu u Ustavnom sudu, najviše zbog mogućnosti da se predsjednik Milanović ponovno kandidira na parlamentarnim izborima, te da može kontrolirati taj proces?

– Ustavni sud je još 2024. godine reagirao kada se predsjednik Milanović odlučio kandidirati na parlamentarnim izborima i mislim da je time razriješio sve nedoumice o svim budućim sličnim situacijama. Naime, Ustavni sud je tada dao upozorenje kako se predsjednik treba ponašati u predizbornoj kampanji utvrđujući određene kriterije. Znači, okviri za angažman predsjednika Republike u predizbornoj kampanji su postavljeni još 2024. godine. To je možda još jedan razlog zbog kojeg oporba želi prevlast u Ustavnom sudu kako bi eventualno promijenila takav stav Ustavnog suda.