"Rata-ta-ta-ta"

Alka Vuica i Mrle o vremenu u kojem živimo

Novi list

Alka Vuica & Mrle, Foto: Promo

Alka Vuica & Mrle, Foto: Promo

Snimanje spota obilježila je i neobična situacija koja je, zbog nesporazuma oko rekvizita, nakratko uključila i policiju, događaj koji danas cijela ekipa prepričava s dozom humora.



Nova pjesma »Rata-ta-ta-ta« Alke Vuice nastala je spontano, u opuštenoj atmosferi Istre, uz more, ribu i razgovor: u društvu bliske prijateljice i suradnice Marije Mirković Makice tijekom jednog ručka započelo je zapisivanje misli koje su ubrzo prerasle u stihove.


Dok su svakodnevicu ispunjavale vijesti o krizama, ratovima i nesigurnosti, nastajala je pjesma koja iz nevjerice i promatranja svijeta donosi britak, ali duhovit komentar stvarnosti. Jedna od ključnih poruka pjesme sažeta je u rečenici »Ne idem iz Istre dok sam glave bistre«, koja simbolizira potrebu za očuvanjem zdravog razuma i unutarnjeg mira u kaotičnom okruženju.


Poseban doprinos pjesmi dao je Damir Martinović Mrle iz riječke grupe Let 3 čije je sudjelovanje dodatno naglasilo koncept pjesme, spoj satire, umjetnosti i društvene kritike.




Produkciju pjesme potpisuje Matej Zec, a Damjan Brnić osmislio je glazbu za refren te je na pjesmi odsvirao gitare. Na projektu su sudjelovali i redatelj Šime Eškinja, kao i plesačice koje su svojim profesionalizmom i energijom obogatile vizualni identitet pjesme.


Snimanje spota obilježila je i neobična situacija koja je, zbog nesporazuma oko rekvizita, nakratko uključila i policiju, događaj koji danas cijela ekipa prepričava s dozom humora.


»Rata-ta-ta-ta« nije samo pjesma, već svojevrsna dijagnoza vremena. Kroz snažan ritam, ironiju i humor otvara ozbiljna pitanja o svijetu u kojem živimo, svijetu u kojem glasni često dominiraju, dok stvarne vrijednosti ostaju u rukama tihih, razumnih i dobrih ljudi.


Poruka pjesme je jasna: unatoč svemu, ostaju nam ljudskost, dostojanstvo i vjera kao temeljne vrijednosti.


U vremenu prepunom nesigurnosti, pravi luksuz postaje očuvati mir, zdrav razum i vlastitu dušu.


Ovom pjesmom Alka i Mrle pozivaju publiku na slušanje, razmišljanje i, prije svega, na zadržavanje humora kao jednog od posljednjih oblika obrane od apsurda stvarnosti.