Riječki glazbenik Davor Margan, umjetničkog imena Prah la Play, objavio je drugi samostalni album pod naslovom »Songs for humans and robots«.

Album je konceptualno podijeljen u dva dijela, kao što mu naslov kaže, »For humans« te »For robots«. U srdačnom razgovoru s glazbenikom dotakli smo se brojnih pojedinosti novog albuma.

Egzistencijalni kontekst

Davore, nakon albuma »Reborn« objavili ste drugi samostalni album »Songs for humans and robots«. Kojim motivima ste ga oblikovali te zašto se obraćate i ljudima i robotima?

– Mislim da je ovaj album nastao kao neka logična evolucija nakon albuma »Reborn«.

Taj album je bio jako osoban, vezan uz proces ozdravljenja i unutarnji reset kroz koji sam prošao. Nakon toga sam se našao u nekoj novoj točki, s pitanjem ne samo tko sam sada, nego i u kakvom svijetu i na koji način zapravo želim nastaviti živjeti.

Dok je album »Reborn« bio više okrenut osobnoj transformaciji i unutarnjem resetu, »Songs for Humans and Robots« širi tu priču prema svijetu oko mene. Danas živimo u vremenu u kojem je tehnologija postala gotovo produžetak naše svijesti, ne samo alat, nego i prostor u kojem osjećamo, komuniciramo i stvaramo.

Iako nam tehnologija uvelike pomaže u većini stvari, u kontekstu umjetnosti postavljam pitanje: je li ona još uvijek samo alat ili u potpunosti briše granicu između stvaralaštva, kreativnosti i onog istinski ljudskog?

Motivski sam htio istražiti upravo tu granicu između čovjeka i stroja, ali ne kroz sukob, nego kroz suživot. Zanimala me ideja što se događa kada se emocija i algoritam počnu preklapati, kada umjetno počne nalikovati nečemu duboko ljudskom i kakve to posljedice ima za ljudsku civilizaciju.

Zato se obraćam i ljudima i »robotima«. Naravno, roboti su tu i metafora, za tehnologiju, za sustave, za nepoznato, za sve ono što učimo stvarati, ali i stvarno pitanje budućnosti. Sve više komuniciramo s umjetnom inteligencijom, sve više joj povjeravamo dio sebe.

U tom smislu, album je zamišljen kao dijalog: jedan dio je intiman, nesavršen, emotivan, organski i akustičan, a drugi precizan, repetitivan, elektronički i gotovo mehanički. Negdje između ta dva svijeta, mislim da se danas zapravo nalazimo.

O čemu govore pjesme te što vam je poslužilo kao inspiracija za njih?

– Pjesme na albumu nastaju iz kombinacije vrlo osobnog i šireg, gotovo egzistencijalnog konteksta. Velik dio inspiracije dolazi iz svijeta u kojem danas živimo, ali i iz mog mjesta u tom svijetu, koje se dosta promijenilo nakon svega što sam prošao, uključujući i dvije operacije mozga.

Promijenio mi se pogled na život, na vrijeme i na ono što je stvarno važno. I zato, iako na albumu ima puno introspekcije, tema poput borbe sa samim sobom, gubitka bliskih ljudi i svih tih lomova koji nas oblikuju, on istovremeno ide i šire od toga.

Isto tako, kao netko tko dolazi iz svijeta informatike, počeo sam promišljati i o vlastitoj ulozi u tom prostoru, ne samo u smislu karijere, nego i šireg životnog smjera kojem želim težiti. U kontekstu ubrzanog razvoja umjetne inteligencije i automatizacije, prirodno se otvara pitanje budućnosti tih zanimanja, ali i same uloge čovjeka u procesu stvaranja.

To se ne odnosi samo na informatiku, nego i na širi umjetnički i kreativni svijet, glazbu, dizajn, film, fotografiju. Sve više se briše granica između alata i autora, između onoga što je ljudski čin stvaranja i onoga što generira sustav. Upravo tu se javlja jedno važno pitanje: što uopće ostaje kao isključivo ljudski izraz u tom novom kontekstu?

U tom smislu počeo sam preispitivati ne samo profesionalni smjer, nego i samu prirodu stvaralaštva danas i gdje se u svemu tome nalazi moja vlastita pozicija.

Na kraju, rekao bih da je najveća inspiracija bio upravo taj novi pogled na život, potreba da budemo najbolja verzija sebe, ali i svijest da je vrijeme zapravo jedina prava valuta koju imamo.

I možda baš zato ovaj album je i podsjetnik da pokušamo biti prisutni i stvarno živjeti svaki dan.

Nadogradnja dosadašnjeg rada

Oslanja li se izričaj albuma na vaš minuli glazbenički rad te kako biste opisali skladbe s albuma?

– Izričaj albuma se u određenoj mjeri oslanja na moj dosadašnji glazbenički rad, ali ga istovremeno i nadograđuje. Ako je »Reborn« bio više introspektivan i vezan uz osobnu transformaciju, »Songs for Humans and Robots« otvara širu priču i izlazi izvan isključivo osobnog konteksta.

I dalje je prisutna emotivna i melodijska osnova, kao i potreba za atmosferom i pričom kroz glazbu, ali ovaj put je sve to dodatno oblikovano i utjecajem digitalnog zvuka, repetitivnosti i elektroničkih elemenata. Skladbe s albuma bih opisao kao spoj dva svijeta jednog ljudskog, nesavršenog i emotivnog, (za ljude) te drugog preciznog, strukturiranog i digitalnog (za robote).

Upravo taj kontrast, ali i njihovo preklapanje, čini srž izričaja ovog albuma.

Album je podijeljen u dva dijela: »For humans« te »For robots«. Vrlo zanimljiv koncept, stoga kako ste oblikovali izričaj za svaku od sastavnica?

– Da, album je podijeljen kao način da se prikažu dva različita pristupa stvaranju, ali i dva dijela mene kao autora.

U svom glazbenom radu općenito ne volim biti ograničen žanrom. Slušam i volim vrlo širok spektar glazbe, od elektronike, rocka i popa, do afrobeata i različitih globalnih utjecaja i na isti način pristupam i vlastitom stvaranju.

Nekad se lakše izrazim kroz elektroniku, nekad kroz akustičnu gitaru, ovisno o trenutku i emociji. Na taj način gledam i svoj projekt Prah La Playa, ne kao nešto što pripada jednom zvuku, nego kao otvoreni prostor u kojem se može dogoditi sve, od dubstepa do nečeg potpuno akustičnog, ovisno o tome u kakvom se stanju nalazim u tom trenutku.

Čak sam u jednom trenutku imao ideju paralelno razvijati i virtualni bend s mačkama pod imenom The Catzzies, koji bi bio više orijentiran na elektronički zvuk. No s vremenom sam shvatio da nema potrebe to odvajati kao zasebni identitet, jer je i to također dio mene.

Sve te ideje, stilovi i pristupi zapravo dolaze iz istog izvora. Upravo zato mi je bilo važno da se i ovaj album ne zatvori u jedan žanr ili koncept, nego da objedini te različite strane i pokaže da su one zapravo dio jedne iste cjeline.

Imate li draži dio između »For humans« i »For robots«, ili bolje rečeno, zašto volite jedan odnosno drugi dio?

– Nemam zapravo draži dio između »For humans« i »For robots«. Volim oba, jer su oba dio mene i predstavljaju različite aspekte mog izraza, života i načina razmišljanja. »For humans« je možda emotivniji, intimniji i bliži onome što se tradicionalno smatra »ljudskim« u glazbi, nesavršen, osjećajan i introspektivan.

S druge strane, »For robots« mi je zanimljiv jer ulazi u drugi prostor, strukturiraniji i elektroničkiji, gdje se emocija izražava na drugačiji način, kroz ritam, ponavljanje i teksturu zvuka. Ali u suštini, ne vidim ih kao odvojene svjetove.

Oba dijela su nastala iz istog izvora i samo su različiti načini da izrazim sebe u određenom trenutku. Možda je upravo u tome i poanta albuma da različitosti nisu suprotnosti, nego dijelovi iste cjeline.

Spajanje različitih svjetova

Album ste objavili na Uskrs. Krije li se iza toga neka dublja poruka ili značenje?

– Iskreno, iza toga se ne krije neka dublja simbolika ili poruka. Datum izlaska više je bio vezan uz praktične razloge, blagdansko razdoblje dalo mi je više vremena za završne pripreme, od uploada pjesama na streaming platforme do marketinga i same organizacije objave.

Bilo mi je važno da album izađe kroz vikend, a poklapanje s Uskrsom se jednostavno dogodilo slučajno. Iako se kasnije može tražiti značenje u tome, u ovom slučaju nije bilo namjerno planirane simbolike.

Kome je namijenjen album »Songs for Humans and Robots«?

– Moj album »Song For Humans and Robots« namijenjen je i ljudima i »robotima«, odnosno slušateljima različitih glazbenih senzibiliteta. Generalno, ne ograničavam publiku na jedan žanr, nego ga vidim kao prostor u kojem se mogu pronaći različiti tipovi slušatelja.

Dio koji bih nazvao »For humans« više je blizak ljudima koji vole akustičniji, organski zvuk i klasičniji kantautorski pristup. S druge strane, »For robots« je okrenut elektroničnijem izrazu, repetitivnijim strukturama i modernijem, digitalnom zvuku, pa će se vjerojatno više svidjeti publici koja sluša synth pop i elektroniku.

U suštini, ideja je da album ne postavlja granice u glazbenim smislu, nego da spaja različite svjetove i otvara prostor da se u njemu pronađu različiti slušatelji. Važno mi je naglasiti da su sve skladbe na albumu nastale organski, kroz moj vlastiti kreativni proces, bez korištenja umjetne inteligencije u pisanju glazbe.

Iako se obraćam i ljudima i »robotima«, sve što je na albumu i dalje je dio mene i ljudskog i »robotskog« u metaforičkom smislu.

Gdje je moguće poslušati skladbe s vašeg albuma?

– Skladbe s albuma moguće je poslušati na svim glavnim streaming platformama, uključujući Spotify, Apple Music, YouTube Music i Deezer i druge. Ovim putem bih pozvao i sve da me zaprate na Instagramu, TikToku i Facebooku, gdje redovito dijelim proces rada, kao i povremene glazbene nastupe uživo i različite glazbene ideje iz studija.