Foto: iStock
Aktivacijom receptora NR4A1 putem spojeva iz kave, teoretski se može usporiti proliferacija određenih tipova stanica raka. Istraživanje sugerira da bi ova aktivacija mogla pomoći u regulaciji glukoze i masti, što objašnjava zašto statistički podaci pokazuju da kavoljupci imaju manji rizik od dijabetesa tipa 2
povezane vijesti
Kao i mnoge druge namirnice i napici i kava je prošla svoj put od nemila do nedraga do pune rehabilitacije u znanstvenoj zajednici. Ne tako davno, kava je imala status štetnog poroka, rame uz rame s pušenjem i alkoholom. Mislilo se čak da uzrokuje rak, i Svjetska zdravstvena organizacija do prije desetak godina držala ju je na popisu potencijalno kancerogenih tvari, optuživana je da podiže tlak i uzrokuje srčane udare. Danas se zna da je umjerena konzumacija zapravo kardioprotektivna, i da su krivi zaključci izvlačeni na osnovu fakta da su u u istraživanjima ubuhvaćeni mnogi strasni kavoljupci koji su ujedno i strasni pušači s nezdravim prehrambenim navikama. U međuvremenu, istraživanja se pokazala veliki antioksidansni potencijal kave i kava je polako i sigurno od baba roge gotovo postala panaceja.
Da bi ovo potonje moglo biti blizu istine, svojim su opsežnim istraživanjima poduprli znanstvenici sa sveučilišta Texas A&M pod vodstvom dr. Stephena Safea, povezavši kavu s vrlo specifičnim molekularnim mehanizmima koji bi mogli igrati ključnu ulogu u borbi protiv upala i raka. Točnije kavu i receptor NR4A1.
NR4A1 (također poznat kao Nur77) je takozvani receptor siroče. U biologiji to znači da se zna da receptor postoji i da ima važne funkcije, ali dugo nije bilo sigurnosti po pitanju koji se točno prirodni spojevi u tijelu na njega vežu kako bi ga aktivirali.
NR4A1 se sve više prepoznaje po svojoj ulozi u prcesima starenja, odgovoru na stres i bolesti, djeluje kao neka vrsta “prekidača” za upale. Kada je ovaj receptor aktivan, može suzbiti proupalne gene.
Glavno otkriće tima s Texas A&M-a jest da određeni spojevi u kavi djeluju kao ligandi (molekule koje se vežu) upravo za ovaj receptor. Istraživači su identificirali da kafeinska kiselina i klorogenska kiselina (kojih u kavi ima u izobilju) imaju sposobnost vezanja za NR4A1. Kada pijete kavu, ti spojevi aktiviraju NR4A1, koji potom šalje signale stanicama da smanje proizvodnju citokina i drugih tvari koje uzrokuju kroničnu upalu.
Nalazi su provjereni s više razina laboratorijskih testova. Prvo su koristili napredne računalne programe za simulaciju vezanja molekula. Ubacili su strukturu receptora NR4A1 i testirali tisuće spojeva iz hrane. Računalo je pokazalo da se komponente kave (poput kafeinske kiseline) savršeno “uklapaju” u ovaj receptor. U laboratoriju su uzgajali stanice (uključujući stanice raka i stanice imunološkog sustava). Izložili su te stanice ekstraktima kave i promatrali aktivnost receptora NR4A1. Vidjeli su da se NR4A1 aktivira čim dođe u kontakt sa spojevima kave, što je izravno dovelo do smanjenja upalnih markera u tim stanicama.
Naposljetku, pokusi na miševima pokazali su da sustav funkcionira u živom organizmu. Testirali su učinke na miševima koji su imali kronične upale ili tumore i otkrili da tretiranjem miševa spojevima iz kave mogu značajno smanjiti upalne procese u crijevima i usporiti rast tumora, ovisno o prisutnosti NR4A1 receptora.
Doktor Safe i njegov tim su na osnovu svega zaključili da veza između kave i NR4A1 ima potencijalno velike implikacije za medicinu. Poznato je da NR4A1 sudjeluje u regulaciji rasta stanica. Aktivacijom ovog receptora putem spojeva iz kave, teoretski se može usporiti proliferacija određenih tipova stanica raka (poput raka dojke ili debelog crijeva). Istraživanje sugerira da bi ova aktivacija mogla pomoći u regulaciji glukoze i masti, što objašnjava zašto statistički podaci često pokazuju da kavoljupci imaju manji rizik od dijabetesa tipa 2. S obzirom na to da su upale korijen mnogih modernih bolesti, pronalaženje prirodnog načina za aktivaciju NR4A1 nudi put prema novim terapijama koje bi bile manje toksične od sintetičkih lijekova.
Važno je napomenuti da se ovi korisni efekti pripisuju fitokemikalijama (polifenolima) u kavi, a ne nužno samom kofeinu. To znači da bi čak i kava bez kofeina mogla imati slične zaštitne učinke na ovaj specifični receptor.