Ravnogorac, Edi Dadić, u švedskom je Jokkmokku sudjelovao na devetom izdanju legendarne utrke Nordenskiöldsloppet, najduže i najzahtjevnije utrke u skijaškom trčanju na svijetu od 220 kilometara. Ediju je za tih 220 km trebalo 20 sati i 25 minuta i bez obzira na uvjete i dužinu utrke, nije, kako nam je rekao, bilo trenutaka kada je pomislio odustati.

Ludo iskustvo

– Gusti snijeg od samog starta padao je od tri ujutro kad sam se probudio u šatoru, pa sve do 10 sati ujutro. Staza je prije snijega bila brza i zaleđena, ali na kraju je bila sve samo ne brza. Suffer fest krenuo je od samog starta! Moji dojmovi sa staze? Utrka je prošla bez grčeva, bez neke velike i opasne energetske krize. Mirna i hladna glava, noge, ruke, s osmijehom priča Edi.

– Bilo je naravno segmenata koji su trajali vječno, ali uhvatio sam dobru grupu između 150 i 178 kilometara staze gdje smo se 30 kilometara konstantno penjali. Svaki kilometar smo mijenjali vodstvo da si olakšamo put. Ludo iskustvo koje ću sigurno pamtiti cijeli život. Hvala svima koji su pratili utrku i podržali ludoriju Nordenskiöldsloppet. Do neke nove avanture, kaže Edi Dadić.

Pečat herojstva

Berislav Sokač, koji je bio u pratnji Ediju u njegovoj švedskoj avanturi priča:

– Do sada još nisam bio u ulozi da logistički i motivacijski pratim sportaša, a za uspjeh u tome mi je sigurno puno pomoglo osobno maratonsko i poslovno iskustvo. Biti fokusiran, strpljiv i empatičan je bio ključ u ovoj utrci. Jedna moja pogreška može jako negativno utjecati na Edijev performance. Sve što smo isplanirali unaprijed, moram odraditi besprijekorno, a suočavam se s nepoznatim terenom, ekstremnim vremenskim uvjetima i neizvjesnošću hoću li Edija dočekati na dogovorenom mjestu ili ne. Ako ja fulam u procjeni koliko meni treba do točke dogovora, on neće dobiti okrepu koju nosim, suhe stvari i motivacijski kick za idućih 40 do 50 km. I još jedna informacija iz mojeg kuta kao maratonca koji zna što su dugotrajne pripreme za istrčati maraton – Edi je otišao na ovu utrku kao da se trkač priprema za maraton, a da nikad ne istrči više od 10 kilometara. Razlog je taj što kod nas nema uvjeta da se trenira za ovakvu utrku. To je razlog zašto na ovu utrku dolazi 90 posto Skandinavaca koji imaju 5 mjeseci snijega i 10 posto luđaka kao Edi. To definitivno daje jedan pečat herojstva. Upustiti se u nepoznato, kako bi um i tijelo odradili nešto što nikad nisu iskusili, govori Berislav Sokač.