Priče s place

Sadnice preplavile štandove na riječkoj placi: 'Ljudi vide vlastiti vrt kao jedinu sigurnu policu s hranom'

Vladimir Mrvoš

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Nikad nije bio veći interes za sadnicama, potvrđuje nam Jasna iz OPG-a Saršoni



Pažljiviji pogled među štandove riječke place otkriva zabrinjavajući trend. Dok su štandovi sa svježom »zelenjavom« sve rjeđi i prazniji, cijene onoga što je preostalo odletjele su u nebo. Kilogram blitve je 4 eura, dok su ljubitelji mahuna i oni u potrazi za domaćim češnjakom morali izdvojiti čak 6 eura po kilogramu. Ni sezonsko voće ne zaostaje – mala košarica jagoda stoji 3 eura. Među kupcima, zatekli smo Marka. Njegova je formula za današnji objed jednostavna, ali ilustrira novu realnost.


– Kilogram inćuna je 6 eura, a kilogram blitve 4 eura. Za deset eura može se napraviti dobar obiteljski, pravi primorski ručak, ali nekad se za taj novac mogla nahraniti cijela zgrada, kaže nam Marko.


No, ono što najviše upada u oči nije hrana, već more cvijeća i sadnica koje je preplavilo najveći dio place. Ukrasno cvijeće i, još važnije, sadnice jestivog bilja, zauzeli su primat na štandovima. Interes za vlastitim uzgojem hrane nikada nije bio veći, a razlog nije samo hobi, već – egzistencijalna nesigurnost.




– Nikad nije bio veći interes za sadnicama, potvrđuje nam Jasna iz OPG-a Saršoni i nastavlja; »Ljudi su u strahu. Boje se da će ostati gladni ako sami nešto ne posade. Prodaja ide izvrsno jer vlastiti vrt vide kao jedinu sigurnu policu s hranom.«


Na njezinom štandu nudi 50 vrsta sadnica različitog povrća, a cijene su prilagođene onima koji planiraju dugoročno, celer 0,80, pomidori 1, bosiljak 1,50, jagode po 2,50 eura.


Upravo se za sadnice jagoda odlučio gospodin Vladi, koji planira mali kućni nasad za svoju kćer, smatrajući to pametnijim ulogom od kupnje gotovog voća.


Ipak, povratak zemlji nije opcija za sve. Dok jedni planiraju vrtove, drugi su osuđeni na visoke cijene na štandovima zbog nedostatka prostora. Gospođa Vasua sjetno je promatrala bogatu ponudu sadnica, no kući je otišla praznih ruku.


– Rado bih kupila te jagode i sadila ih, ali nemam gdje. Živim u kutiji – u neboderu, kratko je i pomalo gorko prokomentirala, sažimajući sudbinu onih koji nemaju luksuz komadića zemlje za vlastitu proizvodnju.