RIJEKA U onom klasičnom »nevolja nikad ne dolazi sama« stilu, Bijelima se i u nedjeljnom maksimirskom 2:2 remiju s Dinamom uz »kartonijadu« dogodila još jedna nimalo bezazlena ozljeda. Anel Husić, koji je u Zagrebu s terena izašao već nakon 15 minuta, pretrpio je rupturu zadnje lože i Victor Sanchez na nekoliko tjedana neće moći računati ni na pouzdanog ljevonog stopera ili zadnjeg veznog. Dva-tri tjedna minimalno, a lako moguće i duže od toga.

Dakle, u srijedu će u Varaždinu Rijeci u jednoj od utakmica sezone nedostajati ozlijeđeni Fruk, Barišić, Vignato, Husić i Škorić, te »kartonirani« Dantas, Radeljić (četiri žuta kartona) i Oreč (crveni karton).

Šest standardnih prvotimaca i jedna iznimno vrijedna, polivalentna pričuva. Mile Škorić odavno nije niti u jednoj drugoj kategoriji osim onoj pod radnim naslovom »izostanci«, njegovo se neigranje podrazumijeva. Svi ostali na koje ne može računati su zlata vrijedni.

Fruk, Dantas, Barišić, Radeljić i Oreč vjerojatno čine kvintet najboljih igrača ove generacije, a niti jedan neće moći igrati kod Varaždina koji ima dva bode više od Rijeke na trećem mjestu.

Dobre vijesti? U Zagrebu se vidjelo da Rijeka i bez glavnih igrača može odigrati na visokoj razini. Drugo, u srijedu se u momčad vraćaju Alfonso Barco i Mladen Devetak koji su odradili jednu utakmicu neigranja zbog kartona. I treće – mladi Branko Pavić je protiv Dinama pokazao kako će s vremenom sigurno postati jaki adut više u veznom redu.

Dva stopera

Bilo bi nesvakidašnje lijepo od Riječana da svoje navijače u Zagorju poštede primljenog gola u prvih desetak minuta. Uz ovolike izostanke s Varaždinom se vjerojatno nema smisla otvoreno nadigravati, nego zaigrati pametno i strpljivo, onako narodski rečeno – na rezultat.

Vremena su takva da u izravnom obračunu za poziciju broj tri treba, ako ništa drugo, što je čvršće moguće barem čuvati i to četvrto mjesto.

Šef Sanchez od klasičnih stopera ima zdrave i spremne Antu Majstorovića i Lovru Kitina. Ako se uz »Majstora« odluči na nekog iskusnijeg, onda iz veze u središte obrane može spustiti Alfonsa Barca ili Dejana Petroviča kojem bi to bila jubilarna 100. utakmica za Rijeku. Samo trener zna koju će opciju aktivirati, a dojam je kako je najbliži preseljenju Mladena Devetka s lijevog bočnog na lijevog stopera.

Utoliko prije što si zbog izostanka Dantasa teško može priuštiti da bilo kojeg veznog igrača ne stavi u vezni red. Jednostavno, ozljede i kartoni limitiraju opcije, možeš imati milijun ideja, ali kad ne možeš računati na osam igrača, onda ti je manevarski prostor maksimalno sužen.

Kad smo već spomenuli Tiaga Dantasa… Portugalski majstor nogometa, ideolog i kreator Rijekine igre, možda je i najteži izostanak. U napadu nemaš Fruka, ali Adu-Adjei, Jurić ili Čop možda mogu nešto pospremiti u protivničku mrežu ako ih se igrom dovede u prave situacije. Dantasovu play-makersku klasu nema nitko. A baš je Tiago nakon remija kod Dinama u dvije rečenice na najbolji mogući način najavio što je ključno za sutrašnje gostovanje kod Varaždina:

– Moramo imati pravi stav, moramo biti jako fokusirani. Trener je pokazao da vjeruje svima, e pa sada je prava prilika da se dečki opet dokažu.

Stav. Koncentracija. Koliko god možda malo minutažu dosad imao, kad te Rijeka treba, budi pravi jer nitko nije važniji od interesa cijele momčadi i kluba!

Onda se neće događati da Bijeli utakmicu »počinju s 0:1« jer se rano primljeni gol već podrazumijeva neovisno o tome u kojem se sastavu istrčalo, nego će »već u tunelu voditi 1:0« zbog tradicije, veličine, osvojenih trofeja, klupskog ugleda i snage koju nosi taj grb s amforom na prsima.

Osim toga, nema navijača Rijeke koji se svim srcem ne nada da se nakon jedne utakmice Bijelih neće povlačiti sudački »repovi«. Puste su kartice tekstova ispisane o posve neuobičajeno lošem suđenju Matea Ercega s Osijekom na Rujevici, a unatoč dvama jedanaestercima dosuđenim u njenu korist, Rijeka ima itekako što zamjeriti i Patriku Pavlešiću, koji je kod drugog dosuđenog jedanaesterca za Bijele morao isključiti Dinamovog braniča Morisa Valinčića zbog prekršaja na Danielu Adu-Adjeiju.

Taj propust glavnog suca pa onda i izostanak upozorenja iz VAR sobe predstavljaju klasičnu povredu Pravila nogometne igre. Rijeka je zadnjih pola sata u Maksimiru trebala imati igrača više, a na kraju je više od deset minuta igrala s igračem manje!

Naravno da ovosezonski problem Bijelih nije remi u Maksimiru, nego nedopustivi kiksevi s Goricom, Vukovarom, Osijekom, Istrom… No nemoguće je ne spominjati sudačke pogreške kad se samo nižu, a posebno kad se ponavljaju s istim protivnikom.

Stav i fokus

U svakoj je ligi, uključujući Ligu prvaka pa i svjetska ili europska prvenstva, jasno da će suci u dvojbenim situacijama možda i nesvjesno ići na ruku najmoćnijima i najbogatijima, ali ovdje ne govorimo o dvojbenoj nego bjelodano jasnoj okolnosti i odluci kojom je jedna momčad teško oštećena.

Rijeka je u Maksimiru uz neke, na žalost već tradicionalne početničke pogreške, ostavila odličan dojam. S druge strane, ljestvica i HNL poredak ne ostavljaju prostora bilo čijim dojmovima nego egzaktno pokazuju koliko je tko napravio tijekom sezone.

Bijeli su nosili privilegij i breme velikog broja odigranih utakmica jer su najdalje otišli u Europi, ali prošle su nedjelje pokazali kako unatoč brojnim izostancima mogu odigrati odličnu utakmicu i protiv najjačeg domaćeg protivnika.

Sad još »samo« treba demonstrirati da se neki dobar posao valjda obavilo i u pripremi igre na postavljene obrane zatvorenijih protivnika te, ono ključno iz Dantasovog upozorenja – imati pravi stav, maksimalni fokus, dokazati se opravdavajući trenerovo povjerenje u kompletan igrački kadar.

Da opet nije bilo »žutih minuta«, pobijedilo bi se uvjerljivo vodeću momčad lige u njenom dvorištu. Onda je realno moguće da se pametno i fajterski pobijedi i Varaždin u Varaždinu.