Marko Gregur voli kroz svoj književni rad obrađivati živote istinitih povijesnih ličnosti, oživjeti njih i njihovo vrijeme te uz sve to kazati i koju o sebi i ovom našem današnjem vremenu. Na originalan je način učinio to već 2017. godine kroz povijesno-humoristični roman »Kak je zgorel presvetli Trombetassicz« kad je kroz riječi i zapise Paulusa Ayticha, gradskog notara (pisara) suca Trombetassicza govorio »se kaj se dogaja v našoj Koprivnici« i to u 17. stoljeću u vrijeme izbora (»elekcijanuša«) koje presvetli Trombetassicz prati uz parolu – »elekcijanuše ne zgubiti!«. Potom je tri godine kasnije, dakle 2020. godine, objavio vrlo dobar roman »Vošicki« u kojem je obradio život i rad Vinka (Vincenca) Vošickog, koprivničkog tiskara i izdavača koji je u razdoblju između dvaju svjetskih ratova stekao ugled objavljivanjem djela Miroslava Krleže i Augusta Cesarca, ali i romana Karla Maya o indijanskom poglavici Winnetou.

Bijeg od stereotipa

I nije tu Gregur u svom zanimanju za značajne ljude svog zavičaja stao. Naprotiv, okrenuo se jednom od najznačajnijih Podravaca, čuvenom intelektualcu, profesoru i sportašu svjetskog značaja, legendarnom Žarku Dolinaru o kojem je složio opsežan roman od čak 360 stranica. I kažimo odmah da to, premda možda i djeluje, nije previše, niti je dosadno. Djelomično stoga što je život Žarka Dolinara bio sve samo ne dosadan, a u velikoj mjeri i stoga što Gregur piše s puno strasti, duha i pozitivne životne energije pa se stranice i stranice brojnih epizoda Dolinarova života nižu u jednom brzom i poletnom ritmu ne dozvoljavajući stvaranje osjećaja lagane dosade, inače često tipičnog baš za knjige kroz koje pisci nastoje opisati život neke istinite ličnosti.

Da bi u tom bijegu od stereotipa uspio, Gregur, uz svoju nedvojbenu nadarenost u književnom izražavanju, »vuče« i tri jako dobra poteza književnog zanata. Prvi je to što su poglavlja uglavnom vrlo kratka što itekako sprečava monotoniju pripovijedanja, a drugi pametan potez je to što autor ne slijedi kronološku liniju Dolinarova života već »skače« iz razdoblja u razdoblje držeći i na taj način pažnju čitatelja kojem se nije pametno opustiti želi li u svijesti »slagati« slike iz Dolinarova života. Napokon, sve što nam se pripovijeda čini se u prvom licu, dakle baš kao da nam sve to govori Žarko Dolinar sam, a ta ich forma itekako za ovaj roman paše jer stvara i pojačava dojam neposrednosti, čak i istinitosti jer zahvaljujući visokoj razini pripovjedačkog Gregurovog umijeća čitatelj zaista ima dojam kako mu sve to što je napisao glavom i bradom priča Žarko Dolinar.

Biografski podaci

Naravno, Gregur je poštivao biografske podatke i činjenice iz Dolinarove biografije pa saznajemo, primjerice, kako je stolni tenis počeo igrati u Novom Sadu, razvio se u Ljubljani, a iz Zagreba došao do svjetskih uspjeha i medalja na svjetskim prvenstvima ušavši u povijest sporta tadašnje Kraljevine SHS kao prvi državljanin Jugoslavije koji je osvojio medalju na nekom Svjetskom prvenstvu. Opisano je s puno duha i njegovo školovanje, posao veterinara, karijera sveučilišnog profesora i svjetskog poliglota, a logično je da je velik dio epizoda vezan uz dane Drugog svjetskog rata kad je Dolinar, kao i niz drugih sportaša, morao igrati za tada osnovanu NDH, kao što su kasnije igrali i za SFRJ.

Kroz brojne su nam epizode predstavljeni ljudi koji su činili njegov život, kako oni iz najuže obitelji (majka, otac, brat, ujak..), tako i susjedi, kućna pomoćnica Imica, školske i kolege sa studija, ali i značajne povijesne ličnosti s kojima je za svog života došao u dodir (Pablo Picasso, Lavoslav Ružička, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Gary Cooper, Josip Broz Tito, Franjo Tuđman…).

Velika količina likova i zbivanja pretvara ovaj biografski roman u društveni, antiratni i, nazovimo ga tako, antipolitički. Naime, za najmračnije i najtamnije trenutke Dolinarova, ali i života brojnih njegovih suvremenika, zaslužna je politika, odnosno političari svih vrsta, bez obzira na njihove ideološke postavke. Ipak, u toj tvornici negative prednjače svi vezani uz doba fašizma koje je Gregur sjano opisao kroz niz dramatičnih epizoda iz Dolinarova života, od uhićenja njega, njegovog brata i njihovog oca pa do dramatičnih trenutaka spašavanja prijatelja Židova iz okupiranog Zagreba, odnose slikovite i vrlo dojmljivo opisane početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća održane turneje stolnoteniske reprezentacije tadašnje Jugoslavije po Njemačkoj, državi u kojoj je svom snagom vrio fašizam.

Ljudska dimenzija

Nedvojbeno, »Dolinar« je ne samo roman o tom genijalcu, intelektualcu, umjetniku i sportašu, već i roman o zbivanjima u Europi, dvije stare Jugoslavije i samostalnoj Hrvatskoj, odnosno razdoblju od četrdesetih pa do završnog desetljeća 20. stoljeća. Kroz prikaz tih povijesno iznimno značajnih te često i vrlo bolnih zbivanja, Gregur je kroz lik Žarka Dolinara oživio ta doba, ali istodobno dao i bitnu ljudsku dimenziju liku čije je ime sastavni dio brojnih enciklopedija. Pritom je Marko Gregur, što je i dobro i pohvalno, veliku pažnju posvetio Dolinarovoj ljubavi prema zavičaju. Iako po obrazovanju, duhu, intelektualnoj širini i sposobnostima pravi kozmopolit, Dolinar u svojim promišljanjima često spominje Koprivnicu i svoju Podravinu, sve u stilu one čuvene »Zatajil te bum nigdar« koja se u ovom romanu spominje i po kojoj se ne ponaša samo Dolinar, već očigledno i sjajni, »presvetli« Marko Gregur.

O autoru

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) autor je osam knjiga, a za svoj je književni rad dobio više nagrada, među kojima Nagradu »Vladimir Nazor« i nagradu »Fric« (za roman »Vošicki«) kao i nagrade Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Romani su mu snimljeni kao zvučne knjige, dramatizirani za Hrvatski radio i prevedeni (ili se prevode) na njemački, talijanski, makedonski i slovenski. Dobitnik je Medalje Grada Koprivnice za osobit doprinos književnosti. Predsjednik je Organizacijskog odbora festivala književnosti Galovićeva jesen te pokretač i predsjednik organizacijskog odbora festivala Alpe Jadran festival mladih pisaca (2016. – 2018.), koji je okupljao autore iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Predsjednik je Organizacijskog odbora festivala »Krleža i Duga Rijeka«. Glavni je urednik čaopisa Artikulacije. Urednik je 20-ak knjiga domaćih i stranih autora.

Do sada je objavio – »Lirska grafomanija«, Naklada Ceres, poezija, 2011., »Peglica u prosincu«, DHK PPO, kratke priče, 2012., »Divan dan za Drinkopoly«, Algoritam, kratke priče, 2014., »Kak je zgorel presvetli Trombetassicz«, Hena com, roman, 2017., »Mogla bi se zvati Leda«, Hena com, roman, 2018., »Vošicki«, Hena com, roman, 2020. »Šalaporte«, Hena com, roman, 2023. te »Dolinar«, Fraktura, Zagreb, 2025.

Izdavač o romanu

Bio je svjetski prvak u stolnom tenisu, veliki zavodnik, pravi gradski fakin i poslije znanstvenik te sveučilišni profesor. Kada su ustaše i Nijemci krenuli proganjati ljude, nije dvojio ni trenutka – riskirajući svoj život u ratnom Zagrebu krivotvorio je dokumente i spasio mnoge, među kojima i svoju veliku ljubav Žuži. Ovo je priča o čovjeku koji je bio kozmopolit, ali je neizrecivo volio svoje zavičaje – Koprivnicu, Zagreb, Novi Sad i Ljubljanu – priča o Žarku Dolinaru.

»Dolinar« je roman o životu čovjeka prepunog hrabrosti i duha koji se ne predaje ni u najtežim trenucima, koji se jednako dobro snalazi i pred tisućama navijača i pred beskrupuloznim egzekutorima, u raskošnim palačama i na hladnim tavanima, koji uživa u velikim društvima, ali i intimi i samoći. S jednakom je strašću sakupljao autograme i od slučajnih prolaznika i najvećih faca, sa svima je bio jednako pažljiv – od podravske seljanke i rastrojenog susjeda do predsjednika i svjetski poznatih glumaca. Slojevit i razigran »Dolinar« Marka Gregura fascinantna je životna storija o Žarku Dolinaru kroz koju se prelama povijest Hrvatske, Jugoslavije, Europe i svijeta dvadesetog stoljeća i pred nama se odmotava poput najraskošnijeg holivudskog filma, napeta poput najluđeg sportskog meča.