Pamtim samo sretne dane, mogao je u sebi, sjetivši se dame hrvatske glazbe Gabi Novak i autora kalibra Arsena Dedića, zapjevušiti neki od najstarijih među tolikim uglednim ovdašnjim sportskim imenima na blistavoj proslavi stoljeća riječke košarke, poslije nogometa najpopularnije loptaškog sporta na svijetu s lijepom uspomenom na zlatne dane Kvarnera.

U sredini tog jubileja na čast i ponos našeg grada su, naime, nezaboravne sedamdesete godine prošlog stoljeća, svakako u najužem krugu neponovljivih kada je riječ o povijesti sporta grada na Rječini. U ono romantično vrijeme kada su TV prijenosi utakmica tek dobijali subotnje termine, kao i radijsko izvještavanje uživo, generacija Kvarnera je munjevito od ulaska u Prvu ligu, preko noći postao jedna od najpopularnijih svih vremena u povijesti riječkog sporta.

»Usmena predaja« je činila svoje, prepričavanje na svakom gradskom kantunu uz spominjanje tolikih legendarnih imena koja dolaze na Trsat, gdje im se Kvarnerovci ravnopravno suprostavljaju, bilo je neodoljiv magnet.

Odbojkašice

Dvorana mladosti, u kojoj su prve kraljice bile odbojkašice Rijeke, Vlasta Pesaressi, Majda Novak Mijaljević, Tanja Dukić, Verica Kramarić i ostale vladarice ovog sporta u bivšoj državi, tada je dobila kraljeve, nezaboravno pojačanje Nikolu Plećaša čiji je dolazak po ulasku među prvoligaše 1974. godine u gradu izazvao euforiju kao i vijest da Joško Skoblar iz Marseillea stiže u momčad nogometaša Rijeke.

Legendarnog »Svetog Nikolu«, spominjanog zbog podviga u zagrebačkoj Lokomotivi 1971. godine, najpopularnijeg hrvatskog sportaša do tada se vidjelo samo na revijalnim utakmicama kada je na asfaltu nezaboravne Nafte punio koš i usput dijelio autograme, a poruka javnosti da stiže za vođu čopora mladim vukovima Milanu »Mili« Miličeviću i Milanu »Šteki« Grabovcu, odjeknula je kao bomba u gradu. Dvorana mladosti, koja tada nije imala stolice, bila je doslovno »krcata do krova«, atmosfera je bila euforična kao da nastupaju neke velike rock zvijezde.

Rudolf Jugo, za kojim je slavni novinar Pero Zlatar, alfa i omega Lokomotive, uzdisao kao neostvarenim pojačanjem Lokosa, samo je jedan od onih koje se spominjalo nakon duela s najvećim svjetskim klasama kalibra jednog i jedinog Krešimira Ćosića, sarajevskog hladnokrvnog mađioničara Mirze Delibašića, naravno i Dragana Kićanovića, Dražena Dalipagića, Zorana Slavnića…

Neviđena atmosfera

Na Trsatu je, istina, aktualni europski prvak Bosna pobijedila 120:118, ali je to jedna od utakmica koja ostaje svijetliti u povijesti riječkog sporta, a odigrana je u atmosferi viđenoj na Trsatu samo još 1987. godine kada su Alvaro Načinović, Željko Hornjak i prijatelji postali svjetski juniorski prvaci. Sjaj zvijezda na Trsatu je bio normalna stvar, dolazio je tu slavni talijanski bek Marzorati, isto tako i NBA zvijezda Larry Bird.

Nažalost, nezaboravna je nesuglasica s Plećašem, koji je otišao u nižerazrednu zagrebačku Industromontažu, dok su njegovi dojučerašnji suigrači odmah ispali. Hitno je pozvan natrag, kao nižerangiran Kvarner je s njim ušao u finale Kupa 1977. godine, ali poljuljani su temelji mučno građenog zdanja. Ulasci među najbolje i ispadanja postali su ciklički kao izmjena godišnjih doba.

Sjetivši se svega netko elegično raspoložen kao Zdravko Čolić na to gleda kao na priču »s malo gorčine i puno sjete«, optimist pak s nadom da će sadašnja generacija ondašnjih popularnih »Morskih konjica« zaplivati njihovim tragom.