RIJEKA Rijeka je u nedjelju doživjela deseti poraz u ligi. Sedam kola prije kraja. Bodovni učinak 47 posto. Apsolutno ispod očekivanja, tradicije, ugleda, ambicije i kvalitete momčadi. Nije stvar u širini igračkog kadra jer Rijeka nikad nije bila niti će biti klub koji ima dvadesetak podjednako kvalitetnih igrača, nego o apsurdu da ista ekipa koja odigra sjajne utakmice protiv Strasbourga, Omonije i Sparte, gubi od Vukovara, Osijeka i Gorice.

Jasno je da nešto – ne valja.

Poslije poraza od Osijeka, kao nakon svake utakmice, vodeći ljudi kluba otišli su na večeru. Pokušalo se podići »pokislog« Victora Sancheza. Čija momčad ima očigledni problem igre na postavljenu obranu. A željom za taktičkom raznovrsnošću, promjenama sastava i sustava da bi se iznenadilo protivnika, prečesto iznenadi – samu sebe. Victor je protiv Osijeka izveo logičnu postavu u logičnoj formaciji.

I onda se dogodio splet niza nevjerojatnih otegotnih okolnosti koje svatko može tumačiti na svoj način, ali najbliže istini je objašnjenje kroz onu klasičnu sportsku iracionalnost, odnosno jedno od nogometnih nepisanih pravila – lopta pamti pa ti vrati. I u pozitivi i u negativi.

Povijesni preokret

U Konferencijskoj ligi to je bilo sjajno. U Kupu se dogodio nevjerojatni, povijesni preokret protiv Hajduka pa se onda i ušlo u finale.

Sad je lopta opet stisnula vruću HNL-ćepu na riječki obraz. Ništa od toga nije slučajno. Vratilo ti se onako kako si radio. I u Europi i u Kupu i u HNL-u. Fruk će biti u redu, o konkretnoj prirodi Barišićeve ozljede više ćemo znati danas poslijepodne, ali realno je za pretpostaviti kako je za Tea sezona gotova. I tu dolazimo do još jedne nevesele činjenice. Dok su se u nedjelju Osječani borili i tukli koga god su stigli – u riječkoj momčadi nismo vidjeli ni pobjednički, ni fajterski mentalitet.

U bastionu zvanom Rujevica nije se ni barem na mišiće pokazalo čija je to kuća i tko je gazda u svom domu. Osijek je Rijeku i pobijedio i »polomio«. O pojačanjima te radu uprave i sportskog sektora možemo pričati do sudnjeg dana, ali svi znamo da je ovaj igrački kadar sigurno itekako dovoljno dobar da se nije smjelo doći u situaciju strepnje oko trećeg mjesta. I ne treba nikog ni idolizirati, ni demonizirati.

Sanchez nije ni neshvaćeni genij, ni prodavač magle.

Alarmi

Sam je prepoznao te javno rekao da su i po njegovom mišljenju upaljeni neki alarmi, dao je sve od sebe da ih ugasi. Nije uspio. Alarmi su se samo pojačali. Nakon sjajnog finiša prvog dijela sezone kad smo svi bili sigurni da su stvari posložene kako treba i slijedi još jači uzlet, uslijedilo je toplo-hladno proljeće. I to poslije prijelaznog roka u kojem se otišli igrači koje šef struke više nije htio, a svako je novo ime dovedeno u suradnji s Victorom.

Čovjek je dobar trener čije su ideje u HNL-u doživjele podbačaj. Sad mu ne ide ni kad sve zamisli i pripremi kako treba. Na kraju će mu, kao svakom treneru, presuditi rezultat. Klub je uz njega, svi na Rujevici imaju istu želju – završiti na tom trećem mjestu i osvojiti Hrvatski kup pa onda nakon 16. svibnja u miru sjesti i obostrano dobronamjernim, otvorenim razgovorom vidjeti što i kako dalje.

Koliko Sanchez može podići momčad za tri tako teška i važna ispita kao što su Dinamo i Varaždin u gostima te Hajduk kod kuće, doznat ćemo u sljedećih desetak dana. A nemoguće je pretpostaviti kakvu ćemo Rijeku gledati jer u osam mjeseci nije standardizirana.

Nije stvoren i jasno definiran identitet momčadi. Ovo je kameleonska Rijeka. Nepredvidiva za protivnike. Ali, na žalost, i za samu sebe.