Iako se nalazimo u vremenima bremenitim raznim problemima, čiju težinu pojačava siva svakodnevica puna prizora nasilja na koje pojedinac postupno može razviti i neki oblik empatijske sljepoće, bilo koja vrsta zlostavljanja itekako utječe na pojedinca i na njegovo psihičko zdravlje.

U takvome, već samom po sebi negativnom ozračju, pojedincu valja uložiti dodatan napor ne bi li savladao sve teškoće svakodnevice.

U tome svemu teško je i balansirati između onog privatnog i poslovnog okruženja, posebice kad se radi o situaciji u kojoj se ono poslovno negativno prelijeva na privatno, a upravo o tome, o specifičnostima psihičkoga zlostavljanja na radnome mjestu, kao i utjecaju takvoga zlostavljanja na život pojedinca, razgovaramo s psihologinjom Mašom Cek iz Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci.

Kultura bullyinga

Simptomatičan je naziv knjige autorice Carol L. Castleberry iz 2022. godine, »The Global Culture of Bullying: Explorations and Recommendations«; jesmo li, prema njoj, zaista u kulturi bullyinga?

– Čini mi se da danas živimo u vremenu u kojem velike korporacije, okrupnjene u megakorporacije, stvaraju sliku globalnog tržišta rada u kojem postoji sve manje konkurencije, a time i kulture ulaganja u ljudstvo, kao i zadržavanja radnica i radnika. Tu su nerijetko i ugrožavajući uvjeti u kojima dio zaposlenih radi, gdje ih se koristi kao potrošnu, jeftinu radnu snagu (tekstilna industrija, građevina, rudnici…).

Tu ne pričamo o mobingu niti bullyingu, već o eksploataciji s jasnim posljedicama – ugrožavanju života i krajnjoj nebrizi za ljudska prava. Kada se osvrnemo na Europsku uniju i Hrvatsku, možemo razmišljati i o nešto ‘blažim’ rizičnim čimbenicima: izražena hijerarhija u javnim institucijama (škole, bolnice i slično), kao i korupcija, zasigurno djeluju na mogućnost iživljavanja podobnih nad sposobnima te narušavanje osobnog dostojanstva.

Ono što je posebno zanimljivo jest da u današnje vrijeme svjedočimo općem nedostatku radne snage, što stvara ozračje slično mobingu – radnici su preopterećeni, broj radnih zadataka nemoguće je izvršiti, visok je i vremenski pritisak. Ako još postoji dodatan pritisak od nadređenih, čak i bez dodatnih ponašanja koja karakteriziraju mobing, mislim da s vremenom osobe izgaraju te dolazi do pada produktivnosti u kolektivu. Posebno je to opasno u pomagačkim profesijama, socijali, obrazovanju i zdravstvu, gdje imamo velik broj nedostajućeg kadra, a posljedice mogu biti velike i po pružatelje i po korisnike usluga.

U Hrvatskoj je sada i veći broj stranih radnika, koji su posebno ranjivi na svaki oblik nasilja pa tako i mobing. Važno je napomenuti da Hrvatska još uvijek nema jasnu definiciju mobinga, već je to uređeno općim zakonima, što negativno djeluje na mogućnost prijave i sudsku praksu.

Gdje se sve bullying može događati?

– Bullying, zlostavljanje, mobing – koju god riječ upotrijebili, može se pojaviti svugdje gdje postoji radni kolektiv, odnosno gdje postoje moć i konkurencija.

Spektar ponašanja

U Priručniku o diskriminaciji i mobingu na radnom mjestu (2018.) spominje se kako se »u Njemačkoj i nordijskim zemljama ustalio naziv mobbing, dok se u Australiji, Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu kao sinonim više rabi pojam bullying«. Postoje li neke razlike među tim dvama terminima; je li jedan od pojmova nadređen drugome, odnosno zahvaća li neki od tih pojmova širi spektar ponašanja?

– U dokumentima Europske unije uglavnom možemo pronaći bullying i mobbing kao sinonime za psihičko zlostavljanje na radu. Bullying zahvaća puno širi spektar ponašanja i ne vežemo ga samo uz radno okruženje – na primjer puno češće se koristi za nasilje među vršnjacima u obrazovnom sustavu. Riječ mobing vežemo baš uz radno okruženje, više je vezana uz našu europsku kulturu i potiče od znanstvenika Konrada Lorenza i Heinza Leymanna.

Leymann je posebno važan u povijesnom kontekstu, a otvorio je i prvu kliniku za žrtve mobinga u Švedskoj! Mobing i burnout (sindrom izgaranja) su povezani jer dugotrajno zlostavljanje na poslu povećava rizik od emocionalnog i fizičkog iscrpljenja. Međutim, loša organizacijska klima može izazvati burnout bez ikakvog mobinga, a žrtve mobinga pate od straha i izolacije čak i u naizgled normalnim kolektivima. Upravo zbog toga je važno pratiti kontekst: radi li se o privremenom stanju, slučajnosti, općem lošem upravljaju ili kontinuiranom, dugotrajnom obrascu u kojem se nagrizaju vaša ili tuđa radna prava.

Kad govorimo o mobingu, kako bismo ga definirali i koja su obilježja mobinga kao neželjene vrste ponašanja na radnome mjestu?

– U Hrvatskoj ne postoji ujednačena i općeprihvaćena definicija mobinga, djelomično zato i dolazimo do problema u procesu prijave – često je i samoj žrtvi nejasno što se događa, a ne postoji niti ustaljena sudska praksa. To uvelike otežava borbu protiv mobinga – programi ili strategije protiv mobinga nisu dokumenti koje ćete uvijek pronaći među dokumentacijom institucija i tvrtki, iako postoji obveza imenovanja osobe zadužene za prijavu i postupanje po pitanju mobinga.

Najčešće se mobing opisuje kao zlostavljanje na radnom mjestu, odnosno sustavno, namjerno i ponovljeno ponašanje jedne ili više osoba protiv žrtve. Žrtvi kojoj su ugrožena prava, ugled, dostojanstvo i integritet, a u nekim slučajevima zdravlje, pa i život. Traje dulje vrijeme, više od šest mjeseci te nadilazi okvire sukoba. Cilj je osobu isključiti i poništiti.

Koje su vrste mobinga i specifičnosti svake od tih vrsta?

– Vrsta mobinga ima mnogo pa ih je teško sve opisati u ovih nekoliko stupaca. Leymann je već u prošlom stoljeću popisao čak 45 pojavnih oblika mobinga i rasporedio ih u različite kategorije: napad na mogućnost izražavanja, napad na društvene kontakte, ugled, kvalitetu životne i radne sredine te napad na zdravlje.

Najjednostavnija podjela jest na mobing od kolega (tzv. horizontalni) i mobing od nadređenih (tzv. vertikalni). Kada dolazi od nadređenih, možemo govoriti i o tzv. bossingu, gdje nadređeni ne ciljaju samo jednu osobu, nego i cijele skupine osoba kako bi ih strateški otjerali. Primjerice, u razdoblju privatizacije targetirale su se skupine radnika proglašene viškom. Postoje i slučajevi u kojima podređeni maltretiraju nadređene.

Mobing može izgledati kao pretrpavanje poslom, premještanje na drugo radno mjesto koje nema veze s nečijim zvanjem i vještinama, oduzimanje radnih zadataka, selidba u udaljeni ured daleko od svih, »zaboravljanje« radnih prava, ucjene otkazom, nepoštovanje sigurnosti na radu, zivkanje na godišnjem odmoru zbog banalnosti…

Stvara se klima nesigurnosti u kojoj je lako pogriješiti, a kazna je dodatno posramljivanje ili otkaz. Kod horizontalnog, kolegijalnog mobinga motivi mogu biti različiti: ljubomora, diskriminacija na temelju neke osobne značajke ili pak traženje ‘žrtvenog jarca’ za pogreške tima.

U socijalnom smislu, to može biti i »iza leđa« i »u lice«: osobu se ne poziva na kave, šire se glasine, isključuje ju se iz internih mailing lista, a u ekstremnijim slučajevima dolazi i do fizičkih ili seksualnih napada. Cilj je poniženje, isključivanje i uklanjanje osobe iz radnog odnosa.

Anonimnost i agresija

S obzirom na to da i tehnologija i radni procesi sve više zadobivaju o nove oblike, poput rada na daljinu, postoje li onda i neki novi oblici mobinga?

– Mobing mijenja lice, no ćud nikada – to više nije fizička izolacija za vrijeme marende, već isključivanje s mailing liste, postojanje uredskog Slack kanala za maltretiranje neke osobe, »slučajni« javni komentar na Zoomu i slično. Kod rada na daljinu, mobing može poprimiti oblike uhođenja nečije IP adrese, slanje nepoćudnih sadržaja poslovnim kanalima i slično.

Kada u cijelu priču uključimo UI i mogućnost lažiranja digitalnih sadržaja (tzv. deepfake), jasno je da je pješčanik za frustrirane, jalne, dokone, ustrašene i »uske« kolege ili nadređene veći no ikada. Anonimnost dodatno pojačava agresiju, a postoji i određena doza dehumanizacije, lakše je zaboraviti da se s druge strane ekrana nalazi prava, živuća osoba kojoj se nanosi bol.

Literatura i praksa pokazuju da osoba koja mobingira nerijetko barata različitim manipulacijskim strategijama kojima pokušava zamaskirati svoja ponašanja, no u slučaju kada i sam vršitelj takvih ponašanja postane svjestan egzaktnosti svojih djela, on mijenja obrasce, pa komunikacija uživo zadobiva novi oblik u tonu i načinu, no neželjeno ponašanje i dalje je prisutno, što pojedincu nad kojim se vrši mobing otežava artikuliranje onoga što se zbiva. Drugim riječima, koje su moguće strategije onoga koji mobingira u trenutku kad njegova ponašanja bivaju prepoznata i nailaze na reakciju?

– Iako sam već pisala o nekim suptilnijim načinima maltretiranja, dodajem još neke pojave. Jeste li na poslu dobili »dobronamjeran« savjet da potražite psihijatrijsku pomoć za vaše nedijagnosticirano, ali jamačno postojeće ludilo? Upućivanje na HR, psihološke ili psihijatrijske ‘razgovore’ zbog navodne neposlušnosti, bezobraznosti ili preosjetljivosti možda se češće događa učenicima u školi, ali nije iznimka ni na radnome mjestu. Može još blaže i nejasnije.

Je li vam se dogodilo da vam kolega ili nadređeni upadaju u ured i ometaju rad i komunikaciju? Sada zamislite da se to događa više desetaka puta dnevno, tjednima ili mjesecima. Nekonzistentne povratne informacije, nejasni radni zadaci, zadaci koji uporno izlaze iz opisa radnog mjesta, poticanje prekovremenog, neplaćenog i/ili noćnog rada da se dostignu nedostižni rokovi… Rekli bi u narodu: gdje ima volje, ima i načina.

Maša Cek / Foto: Dean Miculinić

Kako mobing utječe na zdravlje zaposlenika, kako na samoga pojedinca te održava li se problem s mobingom i na izvanradnu sferu pojedinčeva života?

– Dugotrajni mobing može dovesti do narušavanja cjelovitosti osobe, njezinog samopoštovanja, vjere u sebe, druge i svijet. Tu su i materijalne posljedice mobinga zbog gubitka pozicije, odgođenog napredovanja, duljeg vremena na bolovanju zbog raznih tjelesnih simptoma, kao i ugroza sposobnosti (ponovnog) uključivanja u svijet rada. Radna produktivnost opada usprkos svim naporima osobe da održi glavu iznad vode.

Svakako se tu radi o simptomima i pojavnostima koje se ne tiču samo funkcioniranja na radnome mjestu, već i sudjelovanja u društvenom te obiteljskom životu. Narušava se zdravstveno stanje, može doći do krize mentalnog zdravlja, gubitka volje za životom, suicidalnih misli, namjera ili pokušaja. Strah se može preliti i na druge dijelove života. Žrtve se često samookrivljavaju, sumnjaju u vlastiti razum te se boje odmazde čak i u slučaju pozitivnog sudskog ishoda.

Dugoročne posljedice

Postoje li kakve dugoročne posljedice takva neželjenog ponašanja na mentalno zdravlje pojedinca i na njegovu produktivnost (na radnome mjestu i općenito)?

– Ne treba podcjenjivati moguće posljedice mobinga. Svaka vrsta nasilja i duljeg stresa ostavlja mnogostruke posljedice na žrtvu. Iako mislim da je dosta toga individualno, ono što je sigurno jest da može ostaviti posljedice na psihu i na tijelo. Osoba počinje izbjegavati kolege, radne zadatke ili radno mjesto, a stalna izmjena borba-bijeg-zamrzavanja impulsa nije nježna prema tijelu. Osoba razvija različite tjelesne simptome ili bolesti, češće ide na bolovanje. Mobing često ide ruku pod ruku s burnoutom: osoba gubi strast u poslu, postaje cinična, zatvara se u sebe, radi automatski i robotski. Sve te posljedice mogu dovesti do gubitka dijela prihoda, prilika za napredovanje, a možda i radnog mjesta, što može ugroziti egzistenciju.

Kad spominjemo produktivnost, kako mobing utječe na radnu atmosferu u timu, time i na produktivnost tima i pojedinca? Ograničava li mobing kreativnost pojedinca, cijelog tima, te njihov zajednički rad?

– Ako uzmemo u obzir da su mete mobinga često upravo visoko motivirani i produktivni pojedinci, jasno je da to loše utječe i na produktivnost cijele tvrtke. »Promatrači« koji svjedoče mobingu a nisu zavedeni od strane »mobingaša« razvijaju spoznaju da mogu postati sljedeće žrtve, gube osjećaj sigurnosti i povjerenja u okolinu, pa i njima opada lojalnost tvrtki.

S obzirom na različite slučajeve mobinga, pa i one o kojima se nebrojeno puta govorilo i u medijskom i javnom prostoru, kako slučajevi mobinga završavaju, za pojedinca i za onu osobu koja mobingira?

– Budući da su slučajevi mobinga rijetko u medijskom fokusu, definicija je nejasna, a zakonska podloga počiva na općim zakonskim aktima, teško mi se oteti dojmu da se osobe uključene u njega osjećaju dodatno izolirano i usamljeno čak i kada odluče takvo ponašanje prijaviti.

Mobing se trudi izolirati osobu, uvjeriti je da je loša i usamljena u svom gledištu, a sudska praksa nerijetko pojačava taj dojam.

Treba li se začuditi da osoba koja je mjesecima ili godinama izvrgavana podsmijehu, nevjerici, kojoj se u lice laže i propituje istina onoga što proživaljava, ne želi ići u daljnji proces koji je izlaže dodatnom propitivanju, kao i onima koji su je maltretirali?

Što se »mobingaša« tiče, budući da se često radi o duboko nesigurnim ljudima, svojim ponašanjem teško da će riješiti taj osjećaj pa bih rekla da dugoročne posljedice neće biti pretjerano pozitivne niti za njihovo zdravlje.

Čak i kada su »mobingaši« šarmeri i uvlakači koji zavedu kolege i nadređene, vjerujem da je teško biti dobro u svijetu koji se vidi kao prijeteći, gdje se različitost mora izbrisati pod svaku cijenu, a tuđi talent i vještine vide se kao prijetnja, a ne kao prilika za suradnju i osobni rast. Kada je osoba tako rigidna i zatvorenih vidika, mislim da joj nije lako bivati u svijetu koji se neprestano mijenja, u kojem je upravo različitost ono što dovodi do evolucije i obogaćuje nam svakodnevicu.

Društvena reakcija

Koliko se u nas provode edukacije zaposlenika o mobingu, njegovoj prevenciji i prepoznavanju i koliko su one zapravo bitne?

– Kako bismo uklonili i prevenirali nasilje na radnom mjestu, uključujući mobing, važno je ozbiljno se tim pitanjima baviti. To znači da, osim zakonske podloge (odgovornost Vlade), svaka tvrtka ili institucija treba imati jasne protokole, dokumente i politike za suzbijanje mobinga te drugih nepoželjnih ponašanja (diskriminacije i slično). Kod nas se pitanja mobinga rješavaju kroz opće zakone (Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon), a svaka tvrtka s više od 20 zaposlenih dužna je imenovati osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za mobing.

Ključan je jednostavan i anoniman način prijave nasilja, pravovremena intervencija, psihološka podrška (jer mobing udara na dostojanstvo i samopoštovanje), pravna i fizička zaštita žrtve te transparentan postupak s jasnim posljedicama za počinitelje. Od posljedica, praksa prepoznaje stegovne mjere, nadoknadu štete ili organizacijske promjene (npr. smanjenje kontakta optuženika i žrtve).

U čemu danas vidite najveći problem kad govorimo o mobingu – je li u prvome redu nerazumijevanje samoga fenomena, odnosno pojedinčeva nemogućnost da određena ponašanja na radnome mjestu opiše kao ona neželjena, izostanak edukacije o mobingu, nejasna proceduralnost glede sankcioniranja, ukorijenjenost takvih ponašanja u našemu društvu ili nešto drugo?

– Sve navedeno, nažalost. Mobing je društvena pojava koja iz društva i proizlazi te kao svaka društvena pojava ovisi o tome što se u tom društvu događa. Kada je društvo obilježeno korupcijom, manjkom radne snage, inflacijom, institucijama u kojima se izbjegava preuzimanje odgovornosti za propuste, vladajućima koji nisu spremni ili sposobni odgovarati na nove izazove u gospodarstvu (npr. UI, priprema i podrška stranim radnicima), priča s mobingom dodatno se intenzivira i komplicira.

S mobingašem si, nema te!

Kome se uopće osobe koje doživljavaju mobing mogu obratiti?

– Prema načelu supsidijarnosti (od niže do više razine moći), prvo se obraćate ovlaštenoj osobi u svojoj tvrtki za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz mobing. Ako te osobe nema, obraćate se nadređenima, a nakon njih upravi. Budući da je praksa kod nas manjkava, možete se obratiti i vanjskim institucijama, odnosno sudu.

Savjetovanje s pravnikom dobro će doći, a oni će vas uputiti u druge mogućnosti, na primjer pravo na prekid rada. S obzirom na svoju struku, naglasit ću važnost obraćanja stručnjaku za mentalno zdravlje. Psihološki ožiljci nisu oku vidljivi, a traju mnogo dulje od materijalne štete te pojačavaju tjelesne simptome

. Kaže se »s kim si, takav si«, ali ovdje prije vrijedi »s mobingašem si, nema te«. Važno je što prije se ukloniti iz situacije mobinga, bilo prijavom ponašanja, bilo odlaskom na drugo radno mjesto, ili čak otkazom bez plana.

Posljedice mogu uvelike nadići materijalnu dobit plaće.