Komičar Goran Vinčić, popularni Vinča, krajem ove godine održat će svoj stand-up nastup u zagrebačkoj Areni. Ovom vještom komičaru, stripomanu, nositelju crnog pojasa u karateu, televizijskom panelistu i »dežurnom krivcu koji sve nas voli« komedija je, kako kaže, ozbiljna stvar!

Iako je do 21. prosinca i zakazane Arene ostalo još pregršt mjeseci, za dobru šalu nikad nije prekasno, a za razgovor s rječitim Slavoncem nikad nije prerano!

Vinča u Areni! Pretposljednjeg ponedjeljka u godini postat ćete prvi domaći stand-up komičar koji će nastupiti u Areni Zagreb. Kako je došlo do ideje za nastup pred tolikim auditorijem i koliko ste promišljali tu ideju prije odluke?

– To se nametnulo kao ideja tek prošlog ljeta, kad sam za 10 godina karijere odradio dvije pune Šalate. Iako se ovo čini kao velik iskorak, odvažio sam se na njega i vjerujem da će i publika prepoznati da je ovo povijesni trenutak za stand-up komediju u Hrvatskoj i regiji.

Govoreći o tome, kroz karijeru ste nastupali od lokalnih kafića do velikih dvorana, od ljetnih pozornica do domova kulture. Koliko veličina prostora i brojnost publike igra ulogu u pripremi ili izvedbi vašeg stand-up materijala?

– Ponekad je puno lakše nastupati pred više ljudi nego pred manje, iako volim i jedne i druge nastupe, jer manji su intimniji i puno prisniji, a veći su više na razini spektakla i glazbenog koncerta. Pripremam se jednako, na kraju se sve svodi da je publika ispred tebe i moraš ih nasmijati, sve ostalo su sitnice.

Jeste li u svojim počecima, ili bolje reći, u kojem stadiju karijere ste pojmili da možete puniti toliko glasovite dvorane kao što su Arena Zagreb, Lisinski, prestižni Cankarjev dom u Ljubljani i ostale glasovite dvorane?

– U počecima sigurno nisam o tome razmišljao, možda se jesam podsvjesno nadao, ali misao o tome je došla tek u zadnjih par godina. Vrlo je važno imati dobar tim ljudi oko sebe, u velikim stvarima surađujem sa sjajnim produkcijama poput Aquarius recordsa, BIT eventsa, Mondoca, a tu je naravno i moj menadžer Admir Sinani, s kojim radim cijelu turneju.

Goran Vinčić Vinča, Foto: SARA GOMEZ DUBOIS

Profesionalni komičari

Ljudima koji su vodeći u svojim profesijama često pristupaju ostali s pitanjima: »Kako se to počne raditi?«, »Kako bih ja to mogao postati?«. Jeste li se susreli s takvim pitanjima od strane vaše publike i vidite li se kao svojevrsni promotor stand-up komedije u nas?

– Bila bi mi velika čast da me ljudi smatraju promotorom stand up komedije, puno radim i trudim se i drago mi je kad to drugi prepoznaju. Često dobijem upit kako krenuti, a jedini je savjet da samo treba krenuti, ne razmišljati puno, jer vrlo brzo se vidi je li čovjek za stand-up komediju ili nije. Treba puno rada, malo talenta i sreće.

Povrh samostalne karijere stand-up komičara, na sceni surađujete s kolegom Dejanovićem, bili ste dio proslave 40 godine Zuhrine karijere u ulozi svojevrsnog voditelja. Kako opisujete suradnje i kolegijalnost na domaćoj stand-up sceni koja kao da nije mainstream, no okuplja velik broj publike i pobuđuje interes?

– Na stand-up comedy sceni nema puno komičara koji se profesionalno bave ovim poslom, nadam se da će ih biti više, tako da se mi svi međusobno znamo i često surađujemo jedni s drugima. Sada sam imao priliku režirati novi stand-up specijal Marka Dejanovića koji uskoro izlazi, a suradnja s legendom kao što je Zuhra ostvarenje je mojih dječačkih snova. Održati se toliko na sceni nije lagano, a Zuhra je dokazao da se kvalitetnim radom može biti relevantan i nakon 40 godina.

Obično se sportaše, pjevače, glumce, pita imaju li neku rutinu prije nastupa ili praznovjerje kojemu pribjegavaju. Kako vi provodite sat vremena ili pola sata prije nastupa, imate li kakvu rutinu i kako se pripremate za izlazak?

– Nemam nikakvu posebnu rutinu, često razgovaram s nekim tko je u backstageu ili telefonom s obitelji, s obzirom da komičar ne glumi na sceni nego je onaj koji jeste, takva vrsta meditacije mi nije potrebna.

Kažu da je za dobar roman bitna prva rečenica; je li u vašem poslu bitna prva rečenica kad izađete na pozornicu, rečenica koja otvara cjelovečernju dvosmjernu interakciju s publikom?

– Meni je dovoljno samo da pogledam u ljude u prvom redu i njima je već jasno na što su došli. Stvorio sam iskren odnos s ljudima koji dolaze na moje nastupe i stvarno ih volim do neba.

Snimate treću sezonu emisije »Tko to tamo pjeva?«. S dosadašnjim iskustvom i istom postavom panelista, kako opisujete odnos s ostalim panelistima, ali i komunikaciju s voditeljem Franom?

– To je sjajna ekipa! Svi moji kolege panelisti su prije svega vrsni ljudi, a onda i sjajni zabavljači i showmani. Emisija je isto takva, zabavna, spontana i bliska svim uzrastima. O Frani mogu reći isključivo najdivnije stvari, on je jedna vrsta voditelja kakva izumire, kvalitetan, uvijek spreman i zabavan, a opet nosi jednu svježinu koja je privlačna i mlađoj publici. Ako itko treba raditi late night show kod nas, to je definitivno Frano Ridjan! A ja ću mu vrlo rado biti prvi gost.

Foto: NOVA TV

Omiljene serije

Koliko često sami konzumirate humoristični sadržaj? U našem razgovoru otprije godinu i pol dana kazali ste mi da na malim ekranima najradije gledate »Obitelj Soprano«, »Breaking Bad« i »True Detective«.

– U međuvremenu je snimljeno još serija, a u odmorima između nastupa sam pogledao u dahu cijeli »The Office«, »Curb your enthusiasm« i »Peaky Blinderse«.

Uz kakvu komediju ste vi odrastali te utječe li ona i danas na vaš ukus i promišljanje o komediji?

– To su bili filmovi Eddieja Murphyja, Jima Carreyja, Robina Williamsa… Za mene su to neprikosnovene komedije, bez uvijanja, i one iskrene, koje bi danas bilo jako teško snimati, a da nekog ne uvrijedimo. I dan danas pogledam neke od tih klasika, a jedva čekam da ih krenem gledati sa svojom djecom.

I za kraj, je li moj dojam varljiv ili je danas pričanje viceva doista potpuno iščeznulo iz ljudske svakodnevice? Pored memeova, tiktok videa i saborskih sjednica, Mujo i Haso, Plavuša i mali Ivica morali su u prijevremenu mirovinu. Komedija danas kao da se drukčije konzumira.

– Vjerujte mi, često mi poslije nastupa ljudi pričaju viceve. Većinu sam čuo, ali me ponekad neki iznenadi. Mene ne brine čak ni silni sadržaj koji postoji na internetu jer i dalje nema ljepše nego doći uživo na komediju i smijati se od srca!