RIJEKA  »Kad je Rijeka prava onda se protivnika malo pita«, najavio je Martin Zlomislić prije nastavka sezone, a riječka momčad je u prvoj utakmici nakon pauze na koprivničkom travnjaku kapetanove riječi savršeno pretvorila u djelo. Slaven Belupo – Rijeka 0:2, u izvedbi toliko dominantnoj da je ostavila dojam kako je pobjeda ostvarena »s pola snage«, a posljednjih pola sata odrađeno je rutinski kao u prijateljskoj utakmici s nekim drugoligašem.

Na pamet nam ne pada podcjenjivati Marija Gregurinu i Slaven Belupo, upravo suprotno. Opasna je to, odlično vođena i uigrana momčad. No Victor Sanchez i njegova Rijeka, predvođena kristalno čistom nogometnom klasom Tonija Fruka, taj su jaki i opasni Belupo u njegovom dvorištu učinili podređenim i nemoćnim.

Adut više

Zlomislićeva najava nikoga nije iznenadila ni uvrijedila jer u njoj nije bilo ama baš nikakve bahatosti nego svima poznata činjenica. Jedini Dinamo, ako ima svoj dan, može parirati Bijelima. I eventualno Hajduk ako je Livaja toliko inspiriran da vuče momčad na svojim leđima. Ostatak HNL društva trenutačno je tri ili više bodova iza Rijeke, a realno bi se ta prednost pred kompletnom pratnjom morala zrcaliti dvoznamenkastim brojem bodova.

Problemi s koljenom Talijana Vignata baš i ne slute na dobro jer riječ je o recidivu kod silno nadarenog fantaziste. S druge strane, daleko više optimizma ulijeva oporavak Tea Barišića čiji će povratak u punu formu i startnih jedanaest biti ogromni riječki adut više. Gvardiol, Barišić, Vušković… Hrvatska je čudesna nogometna zemlja. Kakve svjetske klase i svjetske potencijale »štanca k’o na traci«…

Na krilne pozicije koje im baš i nisu najprirodnije sve su priviknutiji i sve bolji Gojak i Ndockyt. U čekanju da Morchiladze i Rukavina pokažu jesu li igrači za Rijeku. Kad se igra 4-2-3-1 uvijek nekako »najtanje« djeluju baš te napadačke bočne uloge. Najteže je na tržištu naći pravog golgetera i prava »krila«.

Pa se samo od sebe nameće pitanje: gdje je »nestao« Dominik Thaqi? Devetnaestogodišnjak koji je dobio prigodu, pokazao ozbiljan potencijal i onda lagano izblijedio svojim statusom u prvoj momčadi. Možda se Victor Sanchez vodi logičnim rezonom da Thaqi i fizički treba postati muškarac u punom smislu te riječi kako bi i u igri prema nazad bio na razini šefovih očekivanja. Urođenu brzinu, igru jedan na jedan i talent ima, to je već bjelodano dokazao.

Bez popravnog

Povratkom Barišića Bijeli se možda vrate češćim izdanjima u formaciji s tri stopera kojoj klasična »krila« nisu nasušna potreba. Premda je, pogleda li se malo bolje unazad, Rijeka zapravo najčešće zrcalila protivnički sustav tj. igrala s trojicom ili četvoricom iza ovisno o protivničkoj formaciji.

Mario Gregurina najavio je taktičke promjene za sutra (16.30) kada Rijeka i Slaven Belupo opet moraju jedno na drugo, ali ovaj put ne u HNL-u i u Koprivnici nego u polufinalu SuperSport Hrvatskog kupa na Rujevici. Nokaut-utakmica koja može otići i u produžetke ili na jedanaesterce, ali pobjednik se mora dobiti. Netko će ispasti, a netko se plasirati u finale na Opus Areni. Nema popravnog.

Još jedna utakmica u kojoj je natjecateljski segment iznad svega jer jedino je važno dohvatiti finale. Jedna od utakmica koje se »ne igraju« nego u kojima se pobjeđuje. Kako god znaš i umiješ. Rijeka je favorit, izraziti. Vidjelo se to bjelodano i na Veliku subotu u Koprivnici. A Kup je za favorite najskliskija moguća podloga.

No subotnja izvedba Rijeci nije donijela prepotenciju i bahatost nego mir i samopouzdanje. Itekako su Victor i njegova momčad svjesni važnosti izazova i prijetnji kakve nosi ovakva utakmica. Favoriti su, igraju doma, kvalitetniji su, svi uključujući i njih same očekuju pobjedu, ali jedino je zajamčeno da će za ostvarenje cilja morati dati baš sve.

A kad Rujevica zagrmi navijačkom pjesmom ne postoji protivnik kojeg Bijeli ne mogu slomiti. Rijeka brani trofej i ide po finale… Novi je veliki sportski dan u gradu. Beskrajni su kvarnerski nogometni gušti.