RIJEKA – Vodovodna ulica, već godinama poznata kao simbol infrastrukturne agonije, protekle je noći dobila još jedan podsjetnik na svoje stanje. Olujni vjetar srušio je stari, zahrđali željezni električni stup koji je, popustivši pod naletima bure, prepriječio put i u potpunosti blokirao promet prema Zviru.

Dok je većina građana spavala, Marko Jakovljević, stanar Vodovodne, bio je budan čekajući prijenos utakmice. Oko ponoći, tišinu ulice prekinuo je zvuk koji ga je podigao na noge.

– Nešto se strašno zatreslo. U prvi moment mislio sam da je jako zagrmjelo, ali bio je to presnažan udar. Prva misao mi je bila da je vjetar odnio neki od krovova, priča nam Jakovljević.

Zbog mraka i nevremena u tom trenutku nije bilo jasno što se dogodilo. Tek je rano jutro otkrilo razmjere štete. Stari, nefunkcionalni stup srušio se preko ceste, pritom oštetivši druge instalacije. Iako je promet bio službeno onemogućen, najhrabriji ili najočajniji vozači prolazili su na vlastitu odgovornost, sve dok na teren nisu izašli djelatnici privatne tvrtke koji su uklonili metalnu grdosiju.

No, srušeni stup samo je vrh ledene sante problema koji guše ovu ulicu. Vodovodna je već godinama gradilište bez radnika da završe započete radove ugradnje novih komunalnih instalacija, prepuna rupa i blata – prava „crna rupa“ Rijeke koja svakodnevno testira strpljenje stanara.

– Ovdje nikoga od radnika nije bilo zadnjih mjesec dana, ogorčen je Jakovljević. Dok se po ostatku grada otvaraju nova gradilišta vodovodne mreže, radna snaga kao da zaobilazi ovu ulicu, ostavljajući stanare da gaze po blatu.

Unatoč svemu, u Jakovljeviću tinja optimizam. Nada se polaže u novog direktora Vodovoda i kanalizacije, čovjeka koji sustav poznaje „u dušu“.

Jakovljević kaže da je razgovarao s novim direktorom koji je proveo je 25 godina radeći upravo u Zviru i koji je svaki dan prolazio tom ulicom. Stanarima je poručeno da će se problem konačno riješiti, da se dogovara dovršetak radova i konačno asfaltiranje ceste.

Ipak, uz sav loše vijesti kaže Jakovljević, u ovoj priči ima i zrno sjete. Srušeni stup, iako star i opasan, godinama je bio dio vizure ulice.

– Žao mi je tog stupa. Bio je sav obrastao u bršljan, pravo malo utočište za brojne ptičice. Svakog proljeća to je bilo omiljeno mjesto za ptice koje su se tamo gnijezdile, kaže kroz osmijeh Jakovljević.