Serijal “Nova lica rada” u srijedu, 1. travnja, započet će s prikazivanjem na HTV1.

Emisija govori o situaciji na tržištu rada u Hrvatskoj u 2025. godini. “Koji su se novi poslovi pojavili?” “Kako su se izmijenili oni stari?” ili “Koje su prognoze za budućnost?” neka su od pitanja koje serijal propituje kroz epizode “Rad umirovljenika”, “Outsourcing”, “Influenceri”, “Strani radnici”, “Studentski rad” te “Platformski rad”. Redatelj i koscenarist Filip Peruzović u intervjuu približava pojedinosti projekta.

Serijal “Nova lica rada” kroz nekoliko epizoda govori o poslovnim praksama koje su se ustalile u nas i u svijetu posljednjih godina. Odakle ideja za ovaj serijal i što njime želite poručiti?

– Serijal smo odlučili raditi zbog toga što smatramo da su radnici i radnice, nažalost, sve manje prisutni u medijskom diskursu. Često se navode statistički podaci i teorijske analize tržišta, no same se radnike rijetko pita što oni o tome misle. Uglavnom drugi govore u njihovo ime. Stoga smo željeli doznati kako svi ti silni podaci i brojke utječu na ljudske sudbine te stvoriti prostor u kojem će radnici i radnice sami govoriti o sebi, pogotovo o tome kako iz prve ruke izgleda “situacija na terenu” i kako se odražava na njihov privatni život. Serijalom želimo poručiti da se sve poslovne odluke na višim razinama, koje su najčešće vođene isključivo logikom profita, na kraju dana prelamaju preko nečijih leđa. Mislimo da je bitno da poslodavci konačno čuju koliko ta leđa bole. Također, željeli smo serijalom pružiti cjeloviti prikaz trenutne situacije na hrvatskom tržištu rada, uključujući i njegove neuralgične točke, u nadi kako bi mogao potaknuti i neke sistemske promjene.

Što vam je bio okidač da napravite ovaj serijal?

– Na jednom internetskom portalu koji se bavi radničkim pravima (https://radnickaprava.org/) prije nekoliko godina okupila se grupa mladih i talentiranih novinarki i novinara koji su istraživali svijet rada i o njemu pisali odlične članke, koji su nažalost dopirali tek do ograničenog broja ljudi. U želji da te teme približimo što širem krugu ljudi, odlučili smo napraviti televizijsku emisiju koja će na dinamičan način široj publici pokazati kako izgleda situacija na tržištu rada danas i kako će izgledati u budućnosti.

Kako ste birali teme koje obrađujete kroz nastavke?

– Birali smo područja na tržištu rada koja su u posljednjih desetak godina doživjela najveće promjene. S jedne strane riječ je o potpuno novim pojavama, poput rada za aplikacije ili pak “influencanja”, koje je primjer zanimanja koje donedavno nije niti postojalo, a danas sve više djece na pitanje što žele biti kada odrastu odgovaraju – “influenceri”. S druge, riječ je o novim momentima u već postojećim oblicima rada, kao što je, naprimjer, rad umirovljenika. Naravno, nismo sve uspjeli utrpati u jednu sezonu, tako da ne isključujemo mogućnost druge, u kojoj bismo se između ostalog dotaknuli i utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada, što je pak priča za sebe.

Pokraj toliko lica rada, obrađujete li onaj klasični rad? Koliko je on ostao nepromijenjen i izvoran?

– Iako, naravno, i dalje postoje poslovi čiji se način obavljanja u praktičnom smislu nije promijenio, sve ostalo jest. U tržišnoj ekonomiji u kojoj živimo, radi se sve duže, a sve više ljudi uz primarno zanimanje mora raditi još jedan posao, i sve češće nestaju klasični poslodavci koje mijenjaju aplikacije. Poslovi su povremeni i nestalni, a radnici najčešće prepušteni sami sebi. Čak i u “klasičnijim” profesijama više ne vrijedi ona stara “jedan život, jedna firma”. Lice rada u 21. stoljeću mnogo bolje opisuju riječi prekarnost, povremenost i nesigurnost.

U serijalu nas upoznajete s brojnim sugovornicima. Kako ste ih birali i koji su vas njihovi navodi zbog nekog razloga iznenadili?

– Radili smo opsežan “casting”, pri čemu su ključnu ulogu imali novinari Matea Grgurinović, Jakov Kolak, Dunja Kučinac i Tea Radović, koji su dugo i pomno tražili protagoniste. Oni svojim pričama nose emisiju, tako da je bilo ključno da nose određenu karizmu i budu u stanju dobro artikulirati svoju situaciju pred kamerama. Potrazi za protagonistima posvetili smo najviše vremena u pripremi emisije, jer smo znali da o tome sve ovisi. Tijekom rada na emisiji bilo je mnogo iznenađujućih spoznaja, no možda je najšokantnija da za većinu ljudi s kojima smo razgovarali prosječan radni dan traje znatno duže od osam sati. I to više od stotinu godina nakon što su se radnici diljem svijeta uspjeli izboriti za osmosatni radni dan. Nad time se doista moramo zamisliti.

Koliko se njihova mišljenja i ono što uočavaju razlikuju od njihovih poslodavaca?

– Na radnike se danas najčešće gleda kao na potrošnu robu. Problem je u tome što i sami poslodavci u klasičnom obliku sve rjeđe postoje, i mijenjaju ih takozvani posrednici. Primjer su platformski radnici, tj. dostavljači hrane i taksisti, koji rade za aplikacije poput Ubera, Bolta, Wolta i Glova. Aplikacije ih ne zapošljavaju direktno, nego potpisuju ugovore s tvrtkama – posrednicima ili “agregatorima”, koje su poznate po tome što radnicima ne isplaćuju plaće i gase se doslovce preko noći, a da ne govorimo o uvjetima rada. Aplikacije se od toga ograđuju, makar im upravo ti radnici, koje navodno ne zapošljavaju, donose profit. Tako da je situacija krajnje problematična.

I za kraj, u epizodama nagovještavate pogled u budućnost, stoga, kakva je srednja ocjena o zaposlenosti i zapošljivosti ljudi u bližoj ili daljoj budućnosti?

– U Hrvatskoj poslova ima, s obzirom na to da su iseljavanjem velikog broja mladog i radno sposobnog stanovništva na tržištu rada ostale rupe koje ispunjavaju, kao što vidimo, umirovljenici i strani radnici. Veći je problem kakvi su ti poslovi – uglavnom namijenjeni nisko kvalificiranim radnicima, u radnim uvjetima koji su se poprilično pogoršali u posljednjih dvadesetak godina. Najčešće se traže radnici za povremeni rad te smo prilikom rada na emisiji također primijetili kako je sve teže doći do ugovora za stalni posao na puno radno vrijeme, koji postaje svojevrsni sveti gral radništva u 21. stoljeću.