Diplomatska slika oko Irana sve je zamagljenija, dok se paralelno odvijaju sukobi na terenu i pokušaji smirivanja krize. U takvom okruženju, poruke koje dolaze iz Washingtona i Teherana često su proturječne i ostavljaju dojam nesigurnosti oko stvarnog stanja pregovora, piše BBC.

Američki predsjednik Donald Trump govori o „vrlo snažnim razgovorima” s Iranom, no Teheran to demantira, a dostupne informacije upućuju tek na ograničene i preliminarne kontakte.

Spominju se telefonski razgovori između iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija i američkog izaslanika Stevea Witkoffa, ali bez konkretnih pomaka.

U isto vrijeme, određeni oblik komunikacije očito postoji putem posrednika.

Ključnu ulogu u tome imaju države poput Pakistana, Turske i Egipta, koje pokušavaju smanjiti napetosti, dok je Oman – dugogodišnji i za Iran najpouzdaniji posrednik – ponovno uključen u diplomatske napore.

Postoje i nagađanja o mogućem izravnom susretu u Islamabadu, što je nakratko potaknulo optimizam na financijskim tržištima, iako zasad bez čvrstih temelja.

Unatoč tim signalima, povjerenje između strana gotovo ne postoji.

Iran ostaje duboko sumnjičav prema SAD-u, osobito nakon što su dva prethodna pokušaja pregovora – u veljači i lipnju 2025. – propala nakon izraelskih napada uz američku potporu. I aktualni sukobi se nastavljaju, premda Washington privremeno odgađa napade na iranski energetski sektor.

Dodatnu složenost daje činjenica da sukob različite strane vide na potpuno drugačiji način.

Za Sjedinjene Države riječ je o strateškom izboru, dok ga iranski režim doživljava kao pitanje opstanka.

U cijeloj jednadžbi važnu ulogu ima i Izrael, koji djeluje prema vlastitim sigurnosnim i političkim interesima.

Istodobno, unutar samog Irana politička dinamika ne ide u prilog brzom kompromisu.

Umjesto pragmatičnih aktera kakve priželjkuje Trump – svojevrsne „iranske verzije” venezuelanske dužnosnice Delcy Rodríguez – glavnu riječ vode tvrde struje unutar složenog sustava vjerskih i vojnih struktura.

Među njima je i Mohammad Bagher Ghalibaf, koji zajedno s drugim tvrdolinijašima zagovara čvrst pristup i postavlja visoke uvjete za završetak sukoba.

S druge strane, ni pozicija Washingtona nije jednostavna. Rastući ekonomski pritisci i nezadovoljstvo saveznika iz Perzijskog zaljeva potiču Trumpa da traži izlaz iz krize.

No ključna pitanja ostaju otvorena: koliki bi dio svojih nuklearnih i raketnih kapaciteta Iran bio spreman ograničiti, te je li SAD spreman zauzvrat ukinuti sankcije, jamčiti sigurnost i eventualno dopustiti Teheranu određeni utjecaj nad Hormuškim tjesnacem.

Zbog svega toga jaz između same mogućnosti pregovora i stvarnog rješenja sukoba ostaje velik.

Iako diplomatski kanali postoje i povremeno daju znakove života, trenutačna realnost sugerira da je održivi dogovor još uvijek daleko, piše BBC.