NOVI VINODOLSKI   Brojne Novljanke i Novljani te brojni prijatelji i štovatelji ispratili su protekloga petka na posljednje počivalište nogometnu legendu Vinodola, najboljeg strijelca kluba s Bahalina svih vremena. Paval Pave Krišković, rođen 7. studenoga 1938. godine u Novom Vinodolskom. Nogometnu je karijeru počeo 1953. godine kao petnaestogodišnjak i jedan je od rijetkih koji je igrao na tri igrališta na kojima je djelovao Vinodol, Lužnjak na Melu, novom igralištu Dolac te kasnije na Bahalinu. Igrao je u vrijeme kada se na gostovanja putovalo kamionom i sjedilo na tvrdim klupama u tovarnom dijelu bez cerade. Autobusi s tvrdim klupama bili su velik korak naprijed…

Igračku karijeru završio je 1973. godine. Dva desetljeća bio je član samo jednoga kluba. Mogao je otići igrati u Njemačku, govorilo se o ponudi Dinama, a zatim i Partizana kada je bio u vojsci, ali ovaj pravi napadač, koji je podjednako dobro zabijao glavom, iz voleja ili škaricama, ostao je vjeran Vinodolu. Nije želio napustiti obitelj, suprugu Velinku, kći Danielu i sina Ivicu, koje je obožavao.

– Posebno su mi u sjećanju ostali golovi vratarima koji su branili u klubovima koji su bili veći od Vinodola. To su bili vratari Rijeke, Ravnich, Mišić i Jantoljak – rekao je Pave prije 13 godina u razgovoru za naš list Franji Deranji.

Nakon prestanka igračke karijere, za koje je na početku igrao za pola limuna, nastavio je živjeti uz nogomet kao trener mlađih uzrasta, od pionira do juniora, a u tri navrata vodio je i seniorsku momčad. Ipak, najveći uspjeh postigao je s ekipom OŠ »Ivan Mažuranić«. Godine 1971. osnovnoškolci iz Novog Vinodolskog postali su prvaci osnovnih škola bivše države. Ta generacija nije zaboravila te dane ponosa.

Pave nije bio samo dobar trener, bio je toj djeci i otac i majka. Ispred njegove kuće bilo je pravo okupljalište djece, koja su zatim s njim išla do Bahalina na trening. Pave je imao pune džepove čokoladica i bombona, nagrada za dobro obavljene vježbe. Među tom djecom bila je i jedna djevojčica, koja je osvojila broncu na Europskom prvenstvu u Danskoj 2020. godine s rukometnom reprezentacijom Hrvatske. Katarina Ježić…

Pave nije nikada nikog odbio, ni djevojčicu koja je silno željela igrati nogomet, ni one malo manje talentirane. I njima bi dao barem koju minutu igre. Jer Pave je, prije svega, bio velik čovjek. Dobronamjeran i pošten do boli, primjer jednog velikog entuzijazma, ljubavi prema djeci i prema sportu.

Imao je zlatne ruke. Toliko je volio svoj grad da je u kući od oblutaka na zidu napravio mozaik otočića »San Marino«.

Kao igrač i trener dobio je Nagradu Grada Novog Vinodolskog za životno djelo 1998. godine, FIFA i MOO dodijelili su mu zahvalnicu za veliki doprinos u nogometu.

– U privatnom životu nije bilo boljega čovika od Pave, bio je ljubazan, nasmješen i dobrohotan. Djeci je dijelio čokoladice na terenu. Ali onoga trenutka kada bi odjenuo dres, onih sat i pol na terenu, bio bi posve drugi čovjek. Znao je štipati, psovati… Ali kada bi završila utakmica, opet je bio onaj dobri Pave – kaže Fedor Mudrovčić, nekadašnji blagajnik i tajnik Vinodola, nekadašnji junior kluba, koji najviše zna o klupskoj povijesti. – Bio je igračina. I ne znam je li ikada u životu bio ozlijeđen, a igralo se na kamenim terenima. Igrao je špicu, a obrambeni igrači nisu bili baš nježni. Ako je i bio ozlijeđen, nije to želio priznati. Uvijek se vrtio po kaznenom prostoru i nadavao se golova od odbijanaca. Jednom je bio i najbolji strijelac zone. Možda je od igračke karijere još važniji njegov trenerski doprinos, kao animatora. Radio je u osnovnoj školi i okupljao djecu. Dao bi im loptu, dijelio čokolade… Talenti bi uvijek izbili van. Bio je strašan animator i u Novom Vinodolskom nikada nije bilo problema u radu s mlađim uzrastima. Prvu momčad Pave je vodio i u kritičnim trenucima, kada je trebalo uskočiti.

Novi Vinodolski se s poštovanjem oprostio od Pavla, velikog i dobrog čovjeka, koji je ostavio dubok trag u Vinodolu, u čijem se dresu pretvarao u »prznicu« s njuhom za gol. Minutom šutnje odana mu je počast i prije subotnje utakmice Treće NL – zapad između Vinodola i Krka.