Da su turistički potencijali Gorskog kotara iznimni, zna se već desetljećima, točnije još od doba kad su ljudi koji su posjećivali Gorski kotar nadjenuli ovom planinskom dijelu Hrvatske naziv »hrvatska Švica«, aludirajući time kako Gorski kotar nudi ljepote kakve ima onaj divni alpski dio Švicarske. Nažalost, također je već desetljećima jasno kako je od tih silnih potencijala iskorišteno jako malo te kako se Gorski kotar nije u turističkom smislu razvio onoliko koliko je to mogao, čak ni koliko je bilo očekivano u nekim realnim okvirima. Zašto i kako nije došlo do očekivanog razvoja, pitanje je koje traži dublju i sveobuhvatnu analizu, ali da se negdje zastalo, promašilo i krivo skrenulo svjedoče i posljednja zbivanja vezana uz najave o pretvaranju nekih goranskih hotelskih i smještajnih objekata vezanih uz turizam u – domove za starije osobe!

Dobra ideja

Metamorfoza kojom se nekadašnji hoteli ili odmarališta pretvaraju u staračke domove rijetko da je draga bilo kome tko želi razvoj turizma, ali i najveći zagovaratelji ostanka dosadašnjih funkcija tih objekata ostanu bez teksta kad im se na njihovu eventualnu zamjerku o uništavanju turističkog potencijala odgovori pitanjem – što je bolje: da ti objekti i dalje propadaju, ili da služe nekoj svrsi? Naravno da se odgovor nalazi u drugom dijelu ovog pitanja, a dodatne argumente za ovakav razvoj događaja svakako nudi i činjenica da će se ovom pretvorbom itekako pomoći najugroženijem i sve brojnijem dijelu stanovnika Gorskog kotara – ljudima treće dobi kojima je dodatna briga, od smještaja pa do svakodnevne pomoći, itekako potrebna.

Hotel Petrus u Tršću

Upravo stoga ovaj potez obnove i prenamjene bivših turističkih smještajnih objekata u domove za starije osobe zaslužuje pohvale koje, u stvari idu, na adresu Primorsko-goranske županije koja je pod vodstvom novog župana Ivice Lukanovića osmislila vrlo kvalitetan projekt stvaranja petstotinjak mjesta u ustanovama za smještaj i brigu o starijim ljudima. Da bi došli do tog itekako dojmljivog broja (primjerice, Općina Brod Moravice ima otprilike toliko stanovnika!) nužno je naći odgovarajući broj takvih objekata pri čemu je jednostavno bolje, logičnije pa i financijski isplativije od gradnje novih zgrada koristiti one već izgrađene koji se više ne koriste za raniju namjenu koje je dio bio i smještaj. Naravno, ex-hoteli i odmarališta samo su dio tog zamišljenog projekta koji će uskoro biti detaljnije predstavljen javnosti, a ono što se do sada, istina neslužbeno, saznaje je to da su u središtu pažnje tri objekta – jedan bivši hotel, jedno bivše odmaralište i jedan nikada, nažalost, dovršeni hotel.

Najstariji goranski hotel je “Zeleni vir” u Skradu

Dva najbolja primjera

Najbliže realizaciji navodno je nekadašnji hotel Snježnik u Gerovu. Nažalost, davno su prošla vremena kad se u tom, za tadašnje prilike vrlo lijepom objektu, odvijao turistički promet, kako kroz smještaj, tako i kroz rad restorana. Poput niza drugih sličnih objekta i »Snježnik« je otišao u povijest čim o njemu nije brigu vodila lokalna samouprava. Prije četiri-pet godina javio se potencijalno vrlo ozbiljan ulagač koji je čak i krenuo u radove obnove soba i kuhinje. No, obiteljska tragedija zaustavila je potencijalnu obnovu tog hotela koji bi, da je ta ideja zaživjela, sada zasigurno bio nositelj turističkog razvoja na području grada Čabra gdje trenutno ne postoji niti jedan hotel, a od restorana koji stalno rade tu je samo tršćanski »Pr’ lipe«. Bivši »Snježnik« vrlo je dobar izbor za planirani županijski projekt. Nekadašnji hotel ima dvadesetak soba čiji se broj može i povećati, restoranski prostor i novouređenu kuhinju, a svakako je jaki adut i to što objekt ima veliko i prostrano parkiralište, a smješten je u samom središtu Gerova i to neposredno uz glavnu prometnicu prema Čabru.

Stara škola u Kupjaku

Dakle, palac gore za ideju o domu za umirovljenike na toj lokaciji. Slično se može reći i za ideju da se toj svrsi okrene i objekt nekadašnjeg Sindikalnog odmarališta u Fužinama. Istina, mnogi će opravdano reći kako bi Fužine kao goranska, pa i perjanica kontinentalnog turizma, trebali taj bivši, mnogima dragi objekt, u kojem su boravile generacije i generacije Riječana i Primoraca, trebalo ostaviti turističkoj namjeni i učiniti sve kako bi se radom tog objekta ojačali smještajni turistički kapaciteti i turistička ponuda općenito. No, u tom smjeru ni Općina Fužine ni Primorsko-goranska županija ne mogu ići jer im zakon to ne dozvoljava pa je i tu, dojam je, pretvorba iz turizma u dom za starije opravdana i logična, tim više što su dosadašnji razni pokušaji (obnova rada, gradnja vrtića…) u tom objektu redom propadali zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Sad bi tome treba doći kraj, a slično kao i »Snježnik« u Gerovu i ex Sindikalno odmaralište smješteno je u samom središtu mjesta, a to što je u neposrednoj blizini ambulanta Fužine i apoteka veliki je plus ukoliko taj objekt zaživi kao dom za starije osobe.

Tri goranska područja

Potencijalni treći adut ovog budućeg goranskog »senior parka« mogao bi biti nikad izgrađeni objekt velikog hotela u Vrbovskom. Nikad imenovani hotel u velikoj je mjeri dovršen, a kapacitetima bi, dođe li do prenamjene i preuređenja, predstavljao najveći objekt namijenjen brizi o starijima. Istina, na tom bi se hotelu još dosta trebalo raditi pa bi tu ulaganja od tri spomenuta vjerojtno bila i najveća, ali bi svakako bila isplativa jer cijeli Gorski kotar treba jedan takav veći objekt. Za razliku od prethodna dva spomenuta objekta, ovaj nije u središtu mjesta, ali je i do njega dolazak jednostavan pa bi itekako mogao služiti novoj svrsi, kad već, nažalost, ne može biti dio turističke ponude ovog kraja.

Sa spomenta tri objekta, a to nije zanemarivo, pokrivena bi bila sva tri temeljna goranska područja – čabarsko objektom u Gerovu, Vrbovsko spomenutim nedovršenim hotelom, a bivše područje općine Delnice pokrivao bi bivši fužinski »Sindikat«, ali i dio sadašnjeg Doma zdravlja Delnice u kojem upravo traju radovi (i tu je ulagač Županija) na opremanju i prenamjeni dijela prostora koji bi već ove godine trebao biti u funkciji, a namjena mu je ponajprije hospicijskog tipa i u njemu bi se našlo mjesta za određen broj ozbiljno bolesnih starijih osoba.

Mrtvi kapital

Uz tri spomenuta objekta na listi nekadašnjih goranskih hotela još su četiri objekta koji, nažalost, više nisu u svojoj temeljnoj funkciji. Hotel Petrus u Tršću najnoviji je od njih i svojom infrastrukturom (restoran, bar, depadensa…) itekako bi mogao biti jak turistički adut kad bi se našlo jakog ulagača. Stoga ga je možda do daljnjega ipak najbolje ne dirati i pretvarati u dom za starije. Najveći goranski hotel, Jastreb u Begovom Razdolju, doživio je prije nekoliko godina obnovu, ali o njegovom eventualnom radu nema apsolutno nikakvih najava i dojam je da vlasnici žele taj objekt prodati. Budući da im to nikako ne uspijeva, bit će da traže previše pa od »Jastreba« do daljnjega ništa. Isto vrijedi i za nekada mnogima omiljeni lokvarski motel Jezero. Odličan restoran i određen broj soba davna su prošlost jer »Jezero«, kao i »Jastreb« iz godine u godinu ne rade potvrđujući kako je prodaja privatnim poduzetnicima bila loš potez jer su dvije možda i najatraktivnije goranske hotelske lokacije, s goranske strane gledano, stopostotni mrtvi kapital. Slično vrijedi i za najstariji goranski hotel, skradski »Zeleni vir« koji nikako da dođe na zelenu granu. Vlasnici se mijenjaju, ali napretka nema pa je i tu, nažalost, stanje status quo.

Motel Jezero nekad

Naravno, najbolje bi bilo da ova četiri objekta zažive i raditi počnu baš kao hoteli. No, gledajući opću sliku teško je da će se to dogoditi pa će, nije nemoguće, i oni jednog dana krenuti u ovu goransku »pretvorbu« koja će, sigurno je, biti bolja, kvalitetnija, smislenija i za goranske prostore puno bolja od one strašne i ružne pretvorbe koja je devedesetih godina prošlog stoljeća Gorskom kotaru zadale udarce od kojih se zeleno srce Hrvatske ni do danas nije oporavilo.

Jastreb u Begovom Razdolju

I praznih škola ima pozamašan broj

No s hotelima nije kraj potencijalnim lokacijama koje bi prenamjenom mogle ući u županijski projekt stvaranja 500 ležajeva za starije osobe. Primjerice, u Ravnoj Gori spremni su, naravno u dogovoru s Županijom koja je i vlasnik tih objekata, razmotriti mogućnosti da se nekadašnje školske zgrade u Kupjaku i Staroj Sušici prenamijene u domove za starije. Slično je i sa školom u mjestašcu Turke, a takvih je zgrada nekadašnjih škola koje bi mogle doživjeti prenamjenu na goranskim prostorima puno i svakako o njima treba razmisliti jer i te zgrade, budući da je djece sve manje, nemaju svoju nekadašnju funkciju te propadaju. A njihov je vlasnik PGŽ koji, logično, u slučaju njihove obnove ne mora kupovati nova zemljišta i objekte.