Dan nakon poraza kod Hajduka priča je vrlo jednostavna: gorak nedjeljni okus s Poljuda treba isprati u četvrtak pred punom Rujevicom povijesnim prolaskom preko Omonije u osminu finala Konferencijske lige.

Minimalnih 0:1 iz Splita utoliko je teže »probaviti« jer se i s igračem manje vidjelo da je Rijeka bolja momčad, da je Victor Sanchez opet stvorio igru za koju protivnici jako teško pronalaze odgovor. Na žalost, riječka negativa iz Jadranskog derbija nije stala samo na minimalnom porazu.

Imamo primjerice apsolutno neprimjerenu trenerovu reakciju nakon crvenog kartona Dejanu Petroviču. Sanchez je »puknuo« otprilike minutu i pol nakon što je igrač isključen. Kad je pogledao usporenu snimku iz koje je svima bilo vidljivo da je crveni karton njegovom igraču realna i vjerojatna opcija. Malo zakašnjeli start, nenamjerno pregrub prekršaj… Dogodi se. No, ne smije se zbog takve ne baš šokantne sudačke odluke dogoditi onakav cirkus kakav je napravio pa crveni karton »popio« i sam Sanchez.

Ulazak u teren, svađa sa sucem pa na kraju i ono zabijanje bočice s vodom u poljudsku tartan stazu?! Tako se trener Rijeke – ne smije ponašati.

Pred Rijekom su prijelomne ovosezonske utakmice, a njenog glavnog trenera lako moguće čeka kazna zbog koje neko vrijeme neće moći voditi momčad.

Dva zicera

Na klupi je imao zadnja vezna koja su mogla zaigrati, Barco i(li) Pavić. Kao što je na klupi bio i Husić od kojeg klub sutra može imati veliku financijsku korist. Umjesto odluka kakve se očekuju od svakog klupskog igrača, odnosno trenera koji mora poštivati klupsku strategiju i najvažnije interese, na teren istrčavaju Petrovič i Radeljić za koje se zna da ovog ljeta odlaze iz Rijeke bez odštete.

Tko je dobio crveni karton? Petrovič. Tko je pogriješio kod gola Hajduka? Radeljić.

Toni Fruk još traži punu natjecateljsku formu i naći ju može samo kroz utakmice. A zadnje tri utakmice ga se vadi iz igre nakon 67, 59 i 45 minuta. Igrača koji je klupsko blago, klasa koju ne vadiš iz taktičkih razloga. Posebno ako znamo da može ne samo na »desetku« nego i u špicu, što je potvrđeno kod Đalovića, te na krilo, potvrđeno u reprezentaciji kod Dalića.

Rijeka je bila bolja i s igračem manje što je velika trenerova zasluga, ali je promašila dva zicera pa napravila nedopustiv defenzivni kiks u finišu utakmice i izgubila derbi u kojem gledajući odnos snaga čak ni s bodom ne bi trebala biti zadovoljna. A ostalo se bez ičega. Uključujući onaj dodatni impuls sebi i navijačima da se s još više zanosa pred posve ispunjenim tribinama u četvrtak krene na Omoniju.

Treće mjesto je tu i nakon poraza, ali to je valjda minimum minimuma za ovu Rijeku, a u nastavak sezone se ide čekajući koliku će kaznu HNS disciplinci odrezati glavnom treneru.

Dario Bel definitivno nije neki sjajan sudac, niti je imalo drag riječkim nogometnim srcima, ali da je na Poljudu »masakrirao« Rijeku… Nije. Sanchez nije smio onako radikalno reagirati. Bel je Hajdukovom igraču dao žuti karton za simuliranje u situaciji žestokog pritiska cijelog stadiona da dosudi jedanaesterac za domaće. I nije Petroviču odmah dao crveni nego nakon VAR provjere. A nikakvu korist Rijeka niti je dobila, niti će ju u budućnosti imati zato što su šefu struke popustili živci. Ili je napravio igrokaz.

Nije stvar u tome koliko ćeš bodova svojom reakcijom dobiti kod navijača, nego koliko će ti bodova osvojiti momčad. Nije slučajno da Rijeka oscilira. Kad je nešto trend, onda nije slučajnost. Poraz od Osijeka koji ne može pobijediti ni svoju drugu momčad, ali je nekako uspio pobijediti samo i jedino Rijeku. Nije slučajnost ni da je Rijeka ove sezone kolekcionarsko društvo, skupljaju crvene kartone. Nije slučajnost ni da se u HNL-u osvojilo samo 46 posto bodova.

Prečeste oscilacije

Victor Sanchez je odličan nogometni trener koji je i s igračem manje ozbiljno krenuo po pobjedu i koji zna stvoriti igru. No u toj je igri i previše oscilacija, od sastava i sustava do rezultata, koje je nemoguće opisati kao slučajnost. Prečesto se ponavljaju.

Možda je zato u Splitu viđena ta frustriranost šefa riječke struke. Vidiš da si bolji i to bolji u derbiju, u gostima, s igračem manje, ali ostaje ti ta neka nedorečenost zbog koje momčad ne materijalizira superiornost.

Nakon utakmice Victor je u mikrofon kolega s MAXSporta, uz brojne isprike zbog svojeg ponašanja, najviše govorio o sucima. Za klupsku TV je istaknuo daleko samokritičniju priču što se samog razvoja događaja na terenu tiče. Govorio je o svojim i kiksevima svojih igrača.

Činjenica koju ne smijemo smetnuti s uma je i ta da je Rijeka ove sezone odigrala gotovo 15 utakmica više od bilo kojeg HNL konkurenta. Neke rotacije sigurno su se događale i iz tog razloga. Na drugoj strani te medalje je višekratno javno potvrđeno mišljenje svih igrača pa i samog trenera – što više utakmica to bolje, o tome smo sanjali, baš to smo željeli.

Sanchezova je reakcija bila šokantna za cijelu nogometnu javnost, a posebno razočaravajuća za sve u klubu. Nakon utakmice djelovao je smireno i nadamo se da će takav i ostati. Ekipi treba staloženi vođa. Rijeci treba smireni trener koji funkcionira u okviru jasno mu objašnjene klupske strategije za koju je on sam više puta potvrdio kako ju je apsolutno prigrlio, posve shvatio i želi provesti u djelo.

Ukratko, Jadranski derbi je prošlost. U četvrtak se na Rujevici igra povijesna utakmica, Omonia je opasan protivnik i momčadi treba navijački vulkan, huk koji protivniku »reže noge«, a Bijele nosi do slavlja. Bit će lijepo vrijeme, utakmica nije kasno… Nema izgovora.