Nekolicinu nasilnih ekscesa koji su posljednjih tjedana šokirali Riječane prati i sve učestalije javno isticanje fašističke i ustaške ikonografije koje je kulminiralo grafitiranjem kukastog križa i simbola nacističkog SS-a na dvorani »Dinko Lukarić« na Kozali. Istovremeno, reakcije nadležnih tijela ne pokazuju razinu odlučnosti potrebnu za suočavanje sa znakovljem i idejama čije se zagovaranje sve manje da objasniti kao samo jednom od vrsta mladenačkog nestašluka i provokacije. Kristiana Čarapića, novog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije, pitamo u kojoj mjeri ovakvi opasni trendovi, kao i mlake institucionalne reakcije, proizlaze iz dnevnopolitičkih potreba, a koliko su uzrokovani dubljim motivima.

Pravo domoljublje

– Mislim da ima i jednog i drugog. Naravno da se ta ikonografija koristi za dnevnopolitičke svrhe, a kultura i mediji su danas ustaljen mehanizam kojim se može širiti propaganda. To nije vidljivo samo kod nas, nego i u svjetskim razmjerima, od američkih filmova do drugih oblika pop kulture. Na pojedinim koncertima čujemo poruke da je komunizam učinio više zla od nacizma i fašizma. To je nemoguće s obzirom na to da su u srži nacizma i fašizma zločinačke ideje, tj. ideologije rasnih zakona, etničkog čišćenja, genocida i mržnje. Fašizam i nacizam imaju sustav vrijednosti po kojima su neke skupine ljudi inferiorne i da ih stoga treba eliminirati. Znači, već sama srž i bit tih ideologija je zločinačka. Time nažalost glazba pada u drugi plan, a u prvi često ulaze poruke koje nisu utemeljene na povijesnim činjenicama.

Veliki je problem da određeni ljudi koji su svjesni da nacistički simboli te ikonografija predstavljaju jedne od najmračnijih događaja svjetske povijesti, ne shvaćaju da je ustaški režim bio kolaboracionistički nacizmu, da je podržavao nacističke vojne operacije, aktivno provodio i rasne zakone i genocid, držao logore i u njima vrlo okrutnim metodama ubijao ljude i što je najviše zastrašujuće, djecu, te da je dijelove Hrvatske dao Italiji. Sve ono što je NDH kao tvorevina predstavljala bilo je štetno i za hrvatski narod i za hrvatsku buduću državu, a Hrvatska je u današnjim granicama stvorena upravo zahvaljujući antifašističkoj borbi i kao takva je obranjena u Domovinskom ratu. Velika većina pripadnika partizana na području današnje Republike Hrvatske su bili upravo Hrvati i žalosno je da to neki, čak ni političari, danas ne znaju ili namjerno prešućuju. Stoga je jasno da ustaško »u« i pokliču »Za dom spremni« kao osnovnu i glavnu konotaciju imaju upravo NDH, a veličanje NDH nije domoljublje. Domoljublje je kad poštuješ zakone, himnu i zastavu svoje zemlje, kad želiš da tvoja zemlja bude jaka, sigurna, razvijena i uspješna, sa što sretnijim građanima i što većim životnim standardom.

Nepoznavanje povijesti

Dio desnice u Hrvatskoj kao da još uvijek traži nekog neprijatelja protiv kojeg bi se borili. No osim nekolicine lica s ruba medijsko-političke scene, rijetki su koji će iza ekstremističkih ideja i simbola stati imenom i prezimenom. Ukida li se time odgovornost za javno izrečenom riječi?

– Najveći problem je što Vlada prema takvim pojavama nema jasan i nedvosmislen stav, već s njima izravno ili neizravno koketira, čime radikalizam ne samo da ne suzbija, nego ga ohrabruje. Kada netko nema nikakve političke ideje ili konkretne programe, iako u Hrvatskoj i Europi postoje veliki problemi, onda se izvlače teme u kojima se traži neprijatelj kako bi se dobilo jeftine političke bodove. Vidjeli smo i izjave određenih političara da antifašizam nije u Ustavu RH. To je ili elementarno nepoznavanje povijesti i osnovnih pojmova ili nešto puno mračnije. Po društvenim mrežama se pišu svakakve poruke, ali to najčešće rade anonimne osobe kako bi izbjegle odgovornost. Ti ljudi su svjesni što znači NDH, što se događalo u Jasenovcu, ali to sve žele zamaskirati i relativizirati, dok istovremeno blate antifašistički pokret. Tu se radi o pokušaju za iskrivljavanjem i lažiranjem povijesnih činjenica.

Foto Marko Gracin

Ponestaje li zbog toga prostora za širu društvenu, ne samo političku, raspravu koja se temelji na činjenicama i argumentima?

– Vrlo je velika razlika pristupa između nas koji baštinimo antifašizam i onih koji promoviraju relativizaciju ustaštva i reviziju povijesti. Oni uglavnom nisu spremni za argumentiranu raspravu, nerijetko posežu za silom, što rezultira napadima i ekscesima. Jedan dio njih ima negativnu agendu, a to je da se antifašizam makne kao temeljna vrijednost. Vidjeli smo do kojih to apsurda dovodi i što se dogodilo na napadnutoj kulturnoj manifestaciji u Splitu, gdje se ispostavilo da je organizator skupa bio vukovarski branitelj. Događa se povijesna relativizacija i stavljanje komunizma i fašizma u isti koš, što je svakako neprihvatljivo. Žalosno je to što se zakoni ne provode uvijek, jer je sve to ustaško, nacističko i fašističko znakovlje upravo u suprotnosti sa temeljnim vrijednostima našeg Ustava. Ako netko u današnje doba stvarno vjeruje da je ustaštvo nešto pozitivno, onda je očito da u dijelu obrazovanja i javnog prostora trebamo dodatno raditi na edukaciji i razumijevanju povijesnih činjenica.

Provođenje zakona

Institucije su ipak reagirale na fašistički incident u kojem su mirni prosvjednici na antifašističkom skupu u studenom napadnuti, a sud je osuđenoj sedmorici izrekao maksimalne prekršajne kazne.

– To je provođenje zakona. Nadajmo se da će, kao što svaka presuda treba djelovati ne samo prema počinitelju nego i prema svima ostalima, kazna djelovati kao odvraćajući, preventivni faktor i jasna poruka da se nasilni izgredi ne smiju ponavljati jer su protuzakoniti. Nadam se da će se mladići koji su u tom cirkusu sudjelovali puno više informirati o našoj prošlosti i da će ih kazna potaknuti na razmišljanje. Stvarno bih volio vjerovati da je dio njih bio izmanipuliran i da zapravo ne znaju što se i kakvi sve zločini kriju iza NDH.

No policija je podnijela i prijavu protiv osobe koja je istaknula zastavu s crvenom zvijezdom petokrakom?

– Tu je važno naglasiti da je Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi zaštitio pravo na njezino javno isticanje u ovom kontekstu javnog izražavanja. Uostalom, pod petokrakom je i naš grad 3. svibnja 1945. oslobođen od fašističke okupacije.

Šutljiva većina

Pitanje suvremenog antifašizma, njegova smisla i kako bi on trebao izgledati sve se češće javlja u društvu. U kojem bi smjeru borba za antifašističke vrijednosti trebala ići i kako ga objasniti najširoj skupini ljudi?

– Antifašizam se uči od malih nogu, roditelji, kao i odgojno-obrazovni sustav, odgovorni su da djecu upoznaju s tim što je ispravno, a što neispravno. Važno je da se djecu sustavno uči što je negativno, da ih upozna s Jasenovcom, Kamporom i Lipom i time što fašizam, nacizam i ustaštvo predstavljaju. Ali važno je učiti ih i pozitivnim stvarima, ravnopravnosti, uvažavanju tuđeg mišljenja, demokratičnosti, uključivosti, toleranciji, humanosti, suprotstavljanju agresiji i mržnji. Naravno, tu postoji odgovornost udruga i saveza antifašističkih boraca i antifašista jer se kroz njih veći broj ljudi može uključiti, informirati, promovirati navedene ideje i baštiniti našu prošlost. Nažalost, puno ljudi, bilo u političkoj sferi ili drugdje, ima taktiku »ne talasaj, šuti, nemoj se izlagati«. U atmosferi koju stvara agresivna i nasilna ekstremna desnica, ljudi se povlače i sklanjaju na stranu. No, upravo se onda ne bi trebalo povlačiti jer to što su ovi glasni i agresivni ne znači da je i većina ljudi u Hrvatskoj na strani relativizacije fašizma. To nije točno. Zato mi je posebno bilo drago na antifašističkom maršu prošle godine, koji je izveden besprijekorno, vidjeti puno mladih ljudi koji su istaknuli mnogo pozitivnih poruka. Ne pamtim da sam u Rijeci vidio tako brojan skup. Uključivanje mladosti u antifašističke organizacije i njihovo zastupanje antifašizma jasno pokazuje da antifašizam nije zatvoreno povijesno poglavlje, nego živa i društveno relevantna vrijednost.