Foto Promo
Najzanimljivija su mi bila druženja, nas djece međusobno i s odraslim glumcima i članovima ekipe. Dobro smo se slagali i nikad nam nije bilo dosadno. Gluma mi se jako sviđa, a kada bih birao neki drugi posao na filmu, onda bih bio snimatelj. Rekao sam u jednom intervjuu da mi kamera kad se kreće izgleda kao rover na Marsu, kaže simpatični Mark
povezane vijesti
Glavna je faca u školi – i to ne samo u svom razredu. Film u kojem igra upravo se ovih dana prikazuje u kinima diljem Hrvatske, a Mark Spiridonović, dječak koji će u travnju napuniti trinaest godina, preko noći je, zahvaljujući ulozi u filmu »Glavonja« postao jedno od najprepoznatljivijih mladih lica domaće filmske scene. I dok bi netko rekao da mu samopouzdanje, poput biblijskog Samsona, dolazi iz bujne kovrčave kose u stilu mikrofonke, istina je jednostavnija: Markov cool factor rezultat je talenta, rada i vedrine koja osvaja na prvi susret.

Foto VLADIMIRA SPINDLER
Rođen je u Zagrebu i s punim se pravom može nazivati purgerom, tata Zlatan mu je iz Istre, a mama Vanja iz Slavonije. U Osijeku je živjela dok nije otišla na studij veterine u glavni grad, gdje je i postala doktorica veterinarske medicine, no ipak ne radi sa životinjama, nego s ljudima. Baka Ljiljana Kalinović, umirovljena inženjerka agronomije i strastvena planinarka, i danas živi u rodnom gradu.
– Kad dođem u Osijek, obožavam ići kompom preko Drave u ZOO vrt. Prošlo sam ljeto uživao kupajući se u Dravi i igrajući se na pijesku na Kopiki. Budući da imam puno školskih i izvanškolskih obveza, baka je češće kod nas u Zagrebu nego ja kod nje u Osijeku. Fino kuha, svašta zna i jako se volim družiti s njom. Jedino, više me ne može pobijediti u šahu, kaže kroz osmijeh simpatični Mark.
PRVI HONORAR
U »Glavonji« glumi jednog od tri detektiva, najstarijeg među njima, Petra. Kako je završio na velikom ekranu?
– Ne idem ni na kakav dramski studio ili sate glume, ali već sam glumio u jednom filmu, doduše igrano-dokumentarnom. Naš je susjed Robert Zuber, koji me je prije dvije i pol godine angažirao za svoj film »Robovi« (koji će uskoro pred publiku, nap.a.), no ni u jednom igranom do sada nisam glumio. Snimao sam taj igrano-dokumentarni film tri dana i zaradio prvi honorar, otkriva o svojim glumačkim počecima Mark.
Za angažman u igranom filmu Glavonja prošao je tri kruga audicija i na kraju je dobio ulogu. Zanimljivo je da nije jedini filmski glumac iz svoje škole. U čemu je kvaka?
– Da, u moju školu Remete, ali u sedmi razred, a ja idem u šesti, ide i Katja Matković, djevojčica koja u filmu glumi Paulinu P. Škola je odlična, nastavnici su sjajni, a u mom se razredu svi međusobno podržavamo. Odlikaš sam, no moram reći da baš imam sreće što većinu gradiva zapamtim na satu. Naime, bavim se sportom – nogometom i džudom – treninzi, utakmice i natjecanja oduzimaju mi puno vremena. Jako volim sport i sretan sam što su me roditelji usmjerili na to. Tata je kineziolog po struci, jedan je djed bio džudaš, drugi gimnastičar, a mama je bila izvrsna u badmintonu. Mnogi odrasli prigovaraju djeci da su previše pred ekranima, a zapravo su im oni loš uzor u tome. Moji su mi roditelji usadili ljubav prema sportu, kretanju, prirodi, zato mi nije teško baviti se sportom. Bio sam nedavno neko vrijeme ozlijeđen i jedva sam čekao da se vratim na treninge, kaže Mark.
Jedinac je, ali tako nesebičan, veseo, marljiv i pametan dječak uvijek je okružen prijateljima i prijateljicama. Svestran je, kaže, jednako voli geografiju, hrvatski i matematiku, nogomet, džudo i šah, u školi je vrlo angažiran, sudjelovao je, primjerice, na Festivalu prava djece. Nije mala stvar to što je potpredsjednik Vijeća učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba. Znatiželjan je i voli istraživati. Glumu je također doživio kao mogućnost da otkrije nešto novo o sebi i svijetu oko sebe. Tako je i sa sudjelovanjem u filmu »Glavonja«, koji kroz formu dječje krimikomedije, na iznimno protočan i suptilan način, progovara o temi neurorazličitosti i inkluzije, ali i tematizira predrasude koje društvo i institucije još imaju prema djeci u neurodivergentnom spektru, primjerice u spektru autizma.
NIKAD DOSADNO
Filmski junak Milan, stariji brat desetogodišnje Alise, svijet doživljava drukčije od ostalih. U društvu triju dječaka detektiva njih dvoje kreće u potragu za tajanstveno nestalim roditeljima te upadaju u nadrealnu pustolovinu u kojoj će se zbližiti i postati nerazdvojna dječja družina. Upravo Milanova jedinstvena perspektiva postaje neočekivani ključ razotkrivanja misterija.
Marku snimanje filma, koje je počelo pred kraj školske godine, nije izazvalo tektonske poremećaje u ispunjavanju školskih obveza, ostalo u najljepšem sjećanju.
– Najzanimljivija su mi bila druženja, nas djece međusobno i s odraslim glumcima i članovima ekipe. Dobro smo se slagali i nikad nam nije bilo dosadno. Gluma mi se jako sviđa, a kada bih birao neki drugi posao na filmu, onda bih bio snimatelj. Rekao sam u jednom intervjuu da mi kamera kad se kreće izgleda kao rover na Marsu, dijeli svoje dojmove Mark.
Kamo će ga još odvesti njegova svestranost, ne zna, ali siguran je da mu je ona prednost jer se, ističe, »razvija u više smjerova«. Za sve što mu je važno jako se potrudi, ali nikada ne zaboravlja da je još dijete i da u djetinjstvu treba uživati. Ipak, za glumački se posao odlučio žrtvovati poput odraslog glumca – pristao je ošišati svoju frčkavu dugačku kosu, što, vjerujte, nije bila mala stvar jer mu je ona oduvijek identitetsko obilježje, po njoj je prepoznatljiv u školi i kvartu. Međutim, još je jedan filmski detektiv imao sličnu frizuru i Mark je donio odluku da ide pod škare. Kosa mu je do zagrebačke premijere već narasla, a bome i slava. No Mark nije hvalisavac, nego je pravi prijatelj, kojemu je prijateljstvo važnije od kamera i intervjua.
VODIČ ZA MUĆKANJE GLAVOM O »GLAVONJI«
»Glavonja« pred publiku stiže uz bogat metodički priručnik te s preporukama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, pravobraniteljice za djecu Tatjane Katkić Stanić i pravobranitelja za osobe s invaliditetom Darija Jurišića, koji ističu važnost i vrijednost obrađivanja teme kroz sadržaj namijenjen djeci kao važan korak u poimanju različitosti i spomenutih tema u domaćem filmu. Metodički je priručnik za »Glavonju« izradila profesorica hrvatskog jezika Marina Zlatarić, a uključuje prijedloge aktivnosti prije i nakon gledanja filma te ishode učenja.
Uoči kinodistribucije predstavljen je i Vodič za mućkanje glavom o »Glavonji« – kratke, praktične smjernice i ideje za razgovor i aktivnosti prije i nakon filma, za roditelje i učitelje, nastale u suradnji s Udrugom ASK.