RIJEKA  Radost trijumfa na Cipru još traje, ali… Kao da se nije ni dogodilo. Jer danas se u Splitu igra 108. Jadranski derbi otkad je HNL-a.

A navijač Rijeke od 21-22 godine ili mlađi ne poznaje veću sreću od utakmica s Hajdukom. Stariji su se nagledali dijeljenja »pravde« poput Zorana Petrovića 1987., splitskih gostovanja na Kantridi kad je gotovo svugdje osim ispod semafora bilo i Hajdukovih navijača, Rijekinih trenera s dalmatinskom adresom koji su u Jadranskim derbijima momčad i taktiku slagali kao da ispunjavaju protivničke želje… Hajduk je osvajao naslove. Rijeka bi rijetko uzela pokoji Kup.

Stvaranjem neovisne Hrvatske počela je promjena u navijačkom segmentu priče. Djeca roditelja koji su trbuhom za kruhom iz Dalmacije dolazili u lučki grad na sjeveru Jadrana sve su rjeđe i sama bila navijači Hajduka. Armada je riječkoj mladosti davala sve jači riječki pečat. Moćno je osnažen i u DNA upisan riječki identitet. Riječani navijaju za Rijeku. Točka.

Nije to baš poremetilo rezultatsku hijerarhiju jadranskih nogometnih rivala. Hajduk je bio div kojeg se ponekad »klepilo«, ali je uredno osvajao trofeje, a Rijeka ostala na onoj ravni »Naslov nikako. Kup možda, ponekad. Rijetko«…

To je 20. ožujka 2012. krenuo mijenjati pa iz korijena promijenio poslovni čovjek podrijetlom s Paga, ali rođeni Riječanin i odgojen kao navijač Rijeke. Otac Šime sinu Damiru usadio je ljubav – prema Rijeci. Na svoj 47. rođendan taj je sin, Damir Mišković, postao predsjednik voljenog kluba. S namjerom da ga spasi od propasti, udari temelje stabilnom prvoligašu koji neće strepiti od stečaja, bankrota i ispadanja u niže lige. Planirao je ostati četiri-pet godina pa se vratiti samo biznisu, a klub ostaviti u neke druge dobre ruke. Kojih još uvijek nema.

Ovisnost

Ovih je dana je holivudska zvijezda Ryan Reynolds, suvlasnik engleskog drugoligaša Wrexhama, izjavio: »Biti vlasnik nogometnog kluba je emocionalno iscrpljujuće, financijski glupo i stvara totalnu ovisnost«. Napisali smo stotinu puta i opet ćemo: Mišković je »luđak«. Koji je po cijenu svojih i živaca svoje obitelji (o novčaniku da ne govorimo) riječko-splitske nogometne odnose izokrenuo kao nekad ultrasi »spitfajerice«. Potpuno je promijenio tu krvnu sliku.

Kao svaka ljubav i ljubav prema klubu je iracionalna, nepredvidljiva. Odvuče te tamo gdje ti na pamet nije palo da ćeš ikad biti. To se, na sreću riječkih navijača, dogodilo Miškoviću. Uskoro će se napuniti 14 ljeta od tog ožujka 2012. godine. Još je Damir na čelu Rijeke. I napravio je totalni »džumbus« u odnosu snaga u hrvatskom nogometu. Naopako okrenuo desetljećima ustaljene relacije. Roditelji Šime i Anna doživjeli su da od Rijeke stvori prvaka Hrvatske 2017. Isto je ponovio 2025. »Usput« je osvojio pet Kupova i Superkup, dvije duple krune, svake se godine igra europska natjecanja. Sad se i prezimilo u Europi.

Od 1992. do Miškovićeve ere Hajduk je uvjerljivo dominirao ukupnim omjerom u obračunima s Rijekom. Trenutačno je stvar ovakva: ukupno 107 utakmica, po 40 pobjeda na svakoj strani, 27 remija i gol-razlika 144:140… Za Rijeku.

A otkad je zaživio Miškovićev projekt: 50 utakmica, omjer 25-14-11 za Rijeku, gol-razlika 84:53 za Rijeku! Mlađima od 20-21 godinu riječki trijumfi nad Splićanima najnormalnija su stvar, ti se mladi ljudi čude ako Hajduk Rijeci uzme bod. Nije 14 godina malo pa smo se i mi »metuzalemi« navikli na takav odnos. Nema dražeg protivnika od Hajduka.

U siječnju 2024. Jadranski derbi na Poljudu, predstavlja se Brekalo kao pojačanje, čeka se Perišićev oporavak, dalmatinska fešta. Hajduk je prvi, nakon 15 minuta vodi 1:0. Na kraju… 2:1 za Sopićevu Rijeku. A poslije utakmice među komentarima na društvenim mrežama kao savršena ilustracija HNL odnosa od Miškovićevog dolaska stršao je komentar ST-navijača Stipe Mandića: »Meni dica (8 i 10 godina) ne viruju da je Hajduk nekad bija prvak. Mora san im guglati da ih uvjerim«.

Dvostruka kruna

Riječka djeca naslov su slavila prošlog proljeća. I naslov i Kup.

Prije manje od tri mjeseca na Rujevici se gledalo nešto što se dogodilo prvi put otkad je Rijeke, Splita i nogometa. Rijeka – Hajduk 5:0. Demoliranje. Asfaltiranje. Razmontiravanje.

Simon Rožman je 2019. išetao s Poljuda, a na semaforu je pisalo 0:4 (Acosty, Raspopović, Gorgon, T. Halilović). Matjaž Kek je 2015. u splitsku svlačionicu išao nakon 3:0 za Rijeku (Bezjak, Tomasov, Balaj). Poljud je 2016. utišao s 4:2 (Andrijašević, Gavranović i Bezjak 2). Radomir Đalović je prošle godine u Splitu pobijedio 3:1 (Djouahra i Fruk 2). Isto je 2022. napravio Goran Tomić (Drmić, Vučkić, Krešić).

Dalo bi se još nabrajati. No, pametnije je isukati upozorenje – otkad je HNL-a ukupni omjer Jadranskih derbija još je na strani Hajduka, 22-14-17, gol-razlika 88:73 za Splićane. Da ne govorimo kako Hajduk trenutačno ima ogromnih 11 bodova prednosti.

I to treba popraviti. I ukupni pomjer i bodovni zaostatak. Sanchez i ekipa moraju zaboraviti Europu i svaki promil koncentracije, svaki djelić energije usmjeriti na nedjeljni poljudski dvoboj. Kako bi opet potvrdili da je kraljica Jadrana jedino, samo i isključivo – Rijeka!