Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro reagirao je na društvenim mrežama na naslovnicu i članak Nedjeljnoj Jutarnjeg o njegovoj “srpskoj djedovini” u Odžaku, poručivši da “zna da smeta”, a uvjeren je da “moćni ljudi” i “strukture” iz sjene stoje iza medijskih napisa o njegovoj obiteljskoj prošlosti i podrijetlu.

Naime, na naslovnici Nedjeljnoj Jutarnjeg lista od 22. veljače objavljena je fotografija Dabre s velikim naslovom “Na Dabrinoj srpskoj djedovini”.

U podnaslovu se navodi: “‘Josipa su u školi zvali Srbin, a pola obitelji pobili su nam Hrvati. Stric Mišo, milicajac, zagriženi je komunist, a na grobu djeda Sretka natpis je na ćirilici”.

“Znao sam ja kome stajem na žulj”

Na sve te navode reagirao je Dabro objavom naslovljenom “ZNAM DA SMETAM”.

“Znao sam ja kome stajem na žulj svojim prijedlogom zabrane komunističkih simbola. Moćnim lutkarima iz sjene, nasljednicima i đacima onih koji su uveli komunističku strahovladu na kostima stotina tisuća Hrvata koje danas iskapamo iz masovnih grobnica.

Ovu su priču o meni koji smetam napisali vrlo moćni ljudi, a ne neki novinarski šegrt koji je prema informacijama agenta s Batajnice obilazio lokalna groblja s onu stranu Save da bi ustanovio, zamislite, da je moja majka Srpkinja. Što nikad nije ni bila tajna i to u Otoku zna svak živ.

Kad tim strukturama stanete na žulj, obiteljsko je stablo predmet novinskih naslovnica, dila se rodnim listovima, a krvna zrnca broje se s TV ekrana.

Sve metode koje se nikad ne smiju primijeniti na njih i njihove jer, kako su nas učili, takve stvari ne pripadaju civiliziranom svijetu, oni spremno koriste za difamaciju svojih neprijatelja.

Uvijek preko istih tiskovina, istih TV emisija, istih novinara. Potpis je uvijek isti, a osjeti se i batajnički smrad drukera čija obiteljska prošlost nikad neće biti na naslovnici.

“Kad zapjevam, Partija mi sudi…”

Kad toj bandi smetate kao što ja smetam, onda vam izmisle i strica kojega nemate. Da imam strica, vjerojatno bi se zvao Ivan, a Mišo mi je ujak.

Tog predratnog milicionera moj je otac Pavo, branitelj Odžaka od prvog dana do pada, izvukao od tamo kad su krenula ratna događanja i Mišo ni metka na Hrvate nije ispalio.

Otac je nakon pada Odžaka završio u Otoku i bio na prvoj crti u odori HV-a do lipnja 1995.

Udbaške metode trebale bi me valjda uvjeriti da odustanem. Da se povučem bez zabrane komunističkih simbola jer se igram s opasnim stvarima.

Ali ako išta znaju o meni, a očito je da su me dobro proučavali preko svojih agenata, trebali bi znati da ne dam na obitelj i da se ne povlačim lako.
Kad zapjevam, Partija mi sudi… Ali zato spavam snom pravednika, a Partija neće mirno spavati”, poručuje Josip Dabro.