Dvosjekli mač

Bollywood u eri umjetne inteligencije: tvornica snova bez ograničenja

Bernard Karakaš

Foto: iStock

Foto: iStock

Uz slabiju regulaciju autorskih prava i znatno manje budžete u indijskoj filmskoj industriji, umjetna inteligencija nameće se kao logičan alat za smanjenje troškova i rušenje tehničkih ograničenja, ali istodobno otvara ozbiljna pitanja



Nani je bio dobar, pristojan mladić koji je pomagao svojoj obitelji, susjedima, svima kojima je pomoć bila potrebna. A nadasve je obožavao svoju susjedu Bindu, umjetnicu koja je radila u nevladinoj organizaciji za pomoć djeci. Voljeli su se, platonski, smjerno, bez stvarnih dodira, no vidjelo se da će tu, uskoro, »biti nečega«.


A onda se u sve umiješao bogati industrijalac Sudeep koji je »bacio oko« na Bindu, pokušavajući je zavesti svojim novcem i utjecajem. No Bindu nije padala na skupe darove, voljela je Nanija, ali Sudeep nije odustajao. Njegovi tjelohranitelji ubili su Nanija kako bi industrijalcu otvorili put do Bindu i njenog srca, ali Nani se reinkarnira u muhu, koja ima samo jedan cilj. Uništiti Sudeepa.


Nakon cijelog niza bizarnih incidenata, od izazivanja kratkog spoja pri čemu dio Sudeepove vile izgori u požaru, preko napada iglom koju je muha nosila u nogama, Nani uspijeva u svojoj namjeri. Namaže se barutom, proleti kroz plamen zapaljene šibice i, onako plamteći, uskoči u veliki starinski top kojega je Sudeep, iz tko zna kojeg razloga, držao u svojoj dnevnoj sobi. Topovska kugla prođe Sudeepu kroz prsa, pogodi veliki spremnik s plinom, koji se opet, iz neobjašnjenih razloga, eto, našao na suprotnom dijelu sobe, i sve završi u velikoj eksploziji pri čemu bogataševa vila bude sravnjena sa zemljom. Nani se ponovo reinkarnira, i to ponovo u muhu, pa u završnoj sceni Nani odzuji s Bindu u suton dok ona zaljubljeno gleda u insekta na svom ramenu…




Ovo je scenarij »Eega«, samo jednog od tisuća filmova koje Bollywood, odnosno indijska filmska industrija, proizvode svake godine, filmova koji unatoč svojim, mahom bizarnim i apsolutno nerealnim scenarijima, pune tisuće kinodvorana diljem indijskog potkontinenta. A cijela stvar mogla bi uskoro postati znatno bizarnija.


SAMO NEBO GRANICA


Naime, indijski producenti i redatelji prihvatili su umjetnu inteligenciju, a sve veća i češća uporaba UI-ja znači dvije stvari. Prvo, što se ideja i realizacije snimanja tiče, sada je samo nebo granica jer ne postoji ono što se tehnički više ne može snimiti. I drugo, cijena filmske produkcije pada, a zarada znatno raste.


Iako indijski filmovi, pogotovo filmovi bolivudskog žanra, baš i nisu prisutni u europskim i američkim kinodvoranama, filmska indsutrija Indije je ogromna. Procjenjuje se kako godišnje Bollywood izbaci više pd 2.000 filmskih naslova, četiri puta više od američkog Hollywooda, a u ovoj industrijskoj grani, od producenata i redatelja, preko glumaca, tehničkog osoblja, snimatelja, sve do povremenih statista, zaposleno je više od 2,5 milijuna ljudi. No, pravila igre u filmskoj industriji Bollywooda znatno su drugačija nego na zapadu.


Autorstvo, naime, nije pretjerano strogo regulirano, na visoke plaće mogu računati samo vrhunski glumci i redatelji čije ime znaju milijuni gledatelja, od Punjaba na sjeveru do Kerale na jugu, dok ostali mogu računati na dnevnice dovoljne, kako bi se reklo, »za kikiriki«. I upravo zbog toga cijena jednog indijskog blockbustera je i do dvadeset puta manja od cijene jednog njegovog američkog ili europskog pandana. Dok je za produkciju vrhunskog filma u Hollywoodu potrebno izdvojiti i do 200 milijuna dolara, vrhunski bolivudski film košta u rasponu između pet i sedam milijuna dolara.


A cijena bi uskoro mogla biti prepolovljena, naime, indijski su filmaši otkrili i prigrlili UI.


– Trebalo mi je godinu dana da snimim svoj film, ali cijena je bila oko 15 posto iznosa koji bi potrošio da nisam koristio umjetnu inteligenciju. Cijena je bila u razini cijene jednog indijskog vjenčanja. Raskošnog, ali ne nedostižnog vjenčanja, kaže Vivek Anchalia koji je nedavno na filmsko tržište »izbacio« svoj prvijenac, romantičnu komediju »Naisha« za koju sada traži distribucijske kanale.


Pri snimanju 90-minutnog filma nije koristio glumce niti snimatelje. Koristio je ChatGpt za razradu scenarija te Midjourney, specijalizirani UI alat koji mu je generirao sve potrebne scene, prikaze, koji mu je vrlo vjerno generirao glavne likove na temelju detaljnog opisa koji je Anchalia unosio danima. Kako kaže, u posljednjih se mjeseci saživio s Midjorneyem, koji ga sada zna i razumije bolje nego itko do sada u životu.


PRAVNA MAŠINERIJA


Za razliku od američkog Hollywooda koji je vrlo žestoko pod kontrolom sindikata, gdje se za prava glumaca, scenarista, redatelja i ostalog osoblja uvelike brine cijela mašinerija pravnika i odvjetika, u Indiji takvih prava nema. A veliki indijski producenti uvelike su shvatili da je put kojim je Anchalia stvorio svoj prvi film put kojim treba ići kako bi se zarada višestruko uvećala.


U posljednjih nekoliko mjeseci čak je dvadesetak posto producenata i redatelja počelo koristiti umjetnu inteligenciju za stvaranje svojih filmova, a procjenjuje se kako će taj broj u sljedećih godinu ili dvije narasti do čak 90 posto. A umjetna inteligencija koristi se gotovo u svim segmentima proizvodnje i distribucije filmskog djela. Od razrade scenarija, vizualizacije scena, filmskog seta, preko montaže, uređivanja zvuka do marketinga i distribucije.


Sve što producent i redatelj trebaju dati je osnovna ideja filma, UI se brine za sve ostalo. Trebate glavne likove? Samo detaljno opišite kako izgledaju, kakvog su karaktera. Trebate masovne scene za koje bi inače koristili stotine, ako ne i tisuće statista? Nema problema, UI je tu da izgenerira scenu nakon što je detaljno opišete. A sama kamera pri tome postaje gotovo pa nepotreban element. Umjetna inteligencija ne snima, ona kreira i dostavlja traženo.


Stvar je u Indiji otišla toliko daleko da producenti sada, bez ikakvih pitanja, a kamoli dozvole i honorara, koriste i likove postojećih, poznatih indijskih glumaca kako bi napravili potpuno nove filmove. Kao kada bi danas netko bez ikakva pitanja napravio film s Tomom Cruiseom u kome on igra glavnu ulogu, recimo prodavača karanfila na riječkom Korzu. Bez da Cruisea pita za dopuštenje, a kamoli da mu plati. Već je bilo nekoliko slučajeva da se u indijskim kinima pojavio film s poznatim glumcima u glavnoj ulozi, gdje oni nisu imali nikakvog doticaja s produkcijom.


– U Indiji je pojam zaštite prava i autentičnosti likova gotovo pa nepoznat, i upravo zbog toga se otvaraju sudski procesi, no tu će biti jako teška pravna borba. Deepfake je sveprisutan i donosi ogromne novce pa će producenti, dok se pitanje naravno ne regulira, zasigurno koristiti ove metode sve češće i češće. I nisu tu u pitanju samo glumci, UI stvara i filmsku glazbu s glasovima poznatih pjevača, iako oni sami nisu nikada otpjevali ni jednu strofu tog djela, kaže indijski odvjetnik Gourav Pathania.


Umjetna inteligencija u indijskoj se filmskoj industriji ne koristi samo u stvaranju samog filmskog djela. UI je sve češće nezaobilazan i u planiranju distribuicije, analizirajući društvene mreže i trendove kako bi znali gdje i u koje vrijeme plasirati pojedini film da bi se ostvarila što veća gledanost. I sama sinkronizacija filmova je veliki zadatak kojega Bollywood danas povjerava umjetnoj inteligenciji. Indija je, s 1,5 milijardi stanovnika, ogromno tržište, ali tamo se govori preko dvadeset glavnih jezika pa se film, umjesto snimanjem i montiranjem zvuka, sada sinkronizira uz pomoć UI-ja, što je puno lakše i, naravno, jeftinije.


ZA ŠAKU RIŽE


S druge strane, američki Hollywood pozorno prati što se događa u Indiji i već gradi sigurnosne sustave koji neće dopustiti da se naruši sadašnji, postojeći poredak u filmskoj industriji. Već sada postoje zakoni po kojima UI ne smije koristiti lik, glas, lice ili pokret glumca bez izričitog pristanka i vremenskog ograničenja, UI ne smije biti ni autor scenarija.


Čak ni UI generirani tekst ne može biti polazna verzija, odnosno prvi nacrt scenarija, već ideja mora doći od stvarne, žive osobe. Ukratko, što se Hollywooda tiče, UI može biti alat, ali ne i kreativni subjekt.


E sad, u Bollywoodu je situacija naravno potpuno drugačija. I to ne samo zbog ljudske kreativnosti ili autorskih prava. Već i zbog samog tipa filmova koji na tom tržištu prevladavaju. Kada bi netko u Hollywoodu došao s idejom scenarija o muhi osvetnici koja zbog ljubavi ubija zlog industrijalca tako da se prekrije barutom, zapali i uleti u top koji se negativcu nalazi u dnevnoj sobi, bio bi vjerojatno proglašen ludim i poslan na psihijatrijski pregled. S druge strane, u Indiji takav film je punio kinodvorane, a danima se tražila karta više.


Uz UI više nema ograničenja ni što se tiče specijalnih efekata, što indijskim scenaristima i producentima otvara vrata koja su do sada bila čvrsto zatvorena. Jer uz vrlo niske troškove mogu prikazati na velikom platnu scene za koje bi, bez UI-ja, čak i uz sveprisutni CGI, odnosno računalne simulacije, trebali milijuni dolara. A upravo to je ono što se u Indiji traži. Jer gdje će siromašni Indijac, odjeven u plastične natikače i poderanu majicu, zaboraviti na sve teškoće stvarnog života, na činjenicu da polugladan radi za šaku riže, nego pred velikim platnom i blještavim scenama koje mu danas samo UI može pripremiti.


»NAISHA« NIJE SAMO FILM, VEĆ I TEST INDUSTRIJE


Film »Naisha« redatelja Viveka Anchalie jedan je od prvih indijskih projekata u velikoj mjeri stvorenih uz pomoć umjetne inteligencije. U razgovoru za The Hollywood Reporter India Anchalia objašnjava kako je sve počelo eksperimentom s UI-alatom Midjourney.


– Trebalo mi je oko 16 do 20 sati da napravim prvi vizualni paket. To je bio moj prvi susret s UI-jem, kaže. Projekt se potom razvio u dugometražni film koji je već u »petoj ili šestoj iteraciji« jer se tehnologija stalno mijenja.


Likovi su generirani pomoću detaljnih UI-promptova, ali redatelj naglašava: »Ne želim koristiti lice ili stil poznatih glumaca. To bi bilo moralno upitno.«


Produkcija je trajala tri do šest mjeseci, znatno kraće nego klasično snimanje. »UI može demokratizirati filmsku produkciju«, tvrdi Anchalia, dodajući ipak da nedostaje spontanost jer je »filmski set živo biće«.


»Naisha« tako nije samo film, nego i test – koliko daleko umjetna inteligencija može ići u kreativnoj industriji i hoće li ostati alat u rukama autora ili postati novi, ravnopravni sudionik stvaranja filmske umjetnosti, kako piše The Hollywood Reporter India.


KAPOOR: UI JE DVOSJEKLI MAČ


Indijski glumac Anil Kapoor, jedna od najvećih zvijezda Bollywooda s karijerom dugom više od četiri desetljeća, upozorio je da je umjetna inteligencija »mač s dvije oštrice kakav još nismo vidjeli«. U intervjuu za The Hollywood Reporter India Kapoor otvoreno govori o pravnoj borbi koju je pokrenuo kako bi zaštitio svoje ime, lik i glas od neovlaštene UI-uporabe.


Kapoor, poznat po brojnim bolivudskim hitovima, ali i međunarodnim projektima poput filma »Slumdog Millionaire« i serije »24«, pokrenuo je pravnu bitku kako bi zaštitio svoje ime, lik, glas i druge osobne atribute nakon što su se online proširile UI-generirane slike i videozapisi koji su zloupotrijebili njegov identitet.


– Važno je zaštititi prava osobnosti i postaviti presedan za industriju, kaže Kapoor, ističući da brzi rast UI-ja otvara »nova vrata za kreatore, ali i nove izazove«. Posebno ga zabrinjava lakoća s kojom se danas mogu generirati lažni ili klevetnički sadržaji. »Kao javne ličnosti uvijek smo na meti, a kada UI-generirani sadržaj krivotvori naše stavove ili djela, to može nanijeti ozbiljnu štetu«, upozorava.


Kapoor priznaje da umjetna inteligencija otvara nove kreativne mogućnosti, ali ističe da bez jasne regulative može ugroziti originalnost i prava umjetnika. »UI može razrijediti originalnost i uskraćivati umjetnicima njihova prava«, rekao je za The Hollywood Reporter India, pozivajući na strože zakone i jasna pravila o korištenju digitalnih replika.